Festival svjetskog filma u Cannesu, što se ove godine održava od 6. do 17. jula poseban je događaj u doba pandemije i prijetećeg soja delta i delta plus.
Organizatori, Pierre Lescure-predsjednik i Thierry Frémaux-glavni delegat i programator, su prošle jeseni predvidjeli tri mogućnosti održavanja najpoznatije planetarne smotre sedme umjetnosti: najprije, majsko izdanje koje se pokazalo preuranjenim, julsko slavlje i napokon septembarsko, što bi bilo direktno takmičenje s čuvenom, venecijanskom Mostrom. Izvikano i neprovjereno smanjenje broja oboljelih, dozvolilo je ostvarenje ljetnog plana.
Lokalna ekonomija, dobro ugrožena i unazađena, doživljava povratak publike i profesionalaca, kao proviđenje. Neće doći uobičajenih 50 000 posjetilaca, posebno zbog oštrih carinskih propisa što obeshrabruju publiku iz Hollywooda, Latinske Amerike, posebno Azije i Rusije.
Okolišna festa
Spike Lee, nesuđeni prošlogodišnji predsjednik žirija u takmičenju dugometražnih filmova za Zlatnu palmu, došao je na Azurnu obalu obaviti posao, okruživši se brazilskim sineastom Kleberom Mendonçom, senegalskom rediteljicom Mati Diop, pa austrijskom sineasticom Jessicom Hausner, američkom producenticom, scenaristicom, glumicom i rediteljicom Maggie Gyllenhaal, nezaboravnim interpretatorom “Parazita”, glumcem Song Kang-hoom. U žiriju su i tri francuska umjetnika: Mélanie Laurent, Tarak Rahim, čija se međunarodna karijera stalno obogaćuje, te Mylène Farmer, neprikosnovena ličnost galske pop kulture, iz Quebeca.
Među 24 ostvarenja u glavnom programu, mnogi posjeduju, sudeći po zapažanjima Thierryja Frémauxa – želju za pobjedom, borbenost i motivaciju, neophodne za predivno putovanje u svijet mašte i snova. Reditelji upozoravaju na tajanstvenost odnosa parova, bračnih ili “slobodnih”, finansijska posrtanja zbog svjetske krize, česte ideje o odlascima, nabavke oružja i nemire u južnim zemljama. Sadržaji će, sigurno, zanimati Spikea Leeja, čija je “ratnička kinematografija” poznata po sokovima kojima budi svijest o rasizmu.
Takmičarski programi stavljaju u prvi plan poznate reditelje poput Nanija Morettija, Jacquesa Audiarda, Apichatponga Weerasethakulua što predstavlja prvi film izvan rodnog Thailanda, na engleskom jeziku, pod nazivom “Memoria”. Došli su i Marokanac Nabil Ayouch i film Cirila Srebreniakova, reditelja koji nije mogao izaći iz Rusije. Francuzi predstavljaju osam ostvarenja dok su Amerikanci uputili Seana Bakera, te favorizovano ostvarenje „The French Dispatch” s mnoštvom zvijezda, koje su se s rediteljem Wesom Andersonom smjestile u okolicu grada, iz straha da ih mase ne okruže i prenesu pandemiju, ali i film Seana Penna.
Festival ove godine ističe zvijezde roka i rapa pa je “Annette” Léosa Caraxa, otvorila manifestaciju. Braća Larrien se oprobavaju s muzičkom komedijom “Tralala” u kojoj glavne uloge tumače Mélanie Thierry, Maïwen, Josiane Balasko/Balašković/, porijeklom Osječanka te Mathieu Amarlic.
Ekologija i aktivnosti protiv klimatskog zagrijavanja su u središtu smotre. Oformljen je i program Film za klimu, s jednom, dugometražnom fikcijom i šest dokumentaraca.
Svaka osoba mora dati 24 eura za zaštitu okoliša, a prilozi idu za kompenzaciju karbona u okviru nove, okolišne politike, festivala. Zbog sanitarne krize, svaki posjetilac mora biti vakcinisan ili donijeti dokaze o testiranju, svakih 48 sati, prije ulaska u Palaču Festivala. Maske se mogu skinuti samo prilikom fotografisanja. Zbog pandemije, otkazana je organizacija tradicionalnih slavlja i susreta, u hotelu Martinez. Delta soj može uvjetovati nove odredbe i načine ponašanja.
Džana Mujadžić
