Zamršena životna priča i čudni životni putevi kostajničkog biznismena, rođenog u Njemačkoj – Aleksandra Stanića, zvanog Džek
John Ruskin je kazao da svaka sjena je svjetlo prema tamnijoj sjeni, a da je svako svjetlo sjena prema većem svjetlu. Džek je svjetlo prema većem svjetlu. I najčešće bez ikakvih sjena. Džek ga prozvali u ranoj mladosti. Sve davao i dijelio onima s kojima se družio. I, doista, postao i takav ostao do današnjih dana. Energičan je i sposoban. Simbolizira, za današnji vakat, malo drugačiju buntovnost. Nemirnog duha, ali radikalno častan čovjek. Ustrajan u nakanama, iskren do kraja, s plemenitim srcem i tanahnom dušom. Ponekad, kada se bori za ljude, istinu, pravdu, pravičnost… s „prljavim“ političarima i tvrdoglavim vlastodršcima impulzivno reagira. Istinski i čist je njegov svaki potez, zato je uvijek spreman se izvinuti, ako je u nečemu „prenaglio“.
Inače, Aleksandar Stanić – Džek rođen je u Njemačkoj godine 1971. Njegovi roditelji, Milovan i Subha, iako su imali lijepe poslove, on učitelj u Donjim Agićima bio, odlučili su se, ljubav je bila razlog, u pečalbu otići. Bogatstvo steći i kući se vratiti. No, nije to išlo tako glatko i tako fino kako su u maštama sebi zacrtali. Iz bivše države (Jugoslavija) otišli su 1969. na Zapad, gdje cvjetaju ruže (mirisa nisu imale) i gdje teče med i mlijeko. Kako otišli, tako i ostali. Milovan preminuo 2012., a mati Subha i mlađi brat Zoran (46) još uvijek su u Njemačkoj.
Džek nije odrastao s roditeljima, nego s bakom i djedom u Kostajnici. A kada su oni preselili, kažu na bolji svijet, bio je sam sve do 1992. Redovan i dobar đak, srednju školu završio, a u fudbaske vode kročio kao junior. Za seniore, prva ekipa kostajničkog „Partizana“, nastupa od proljetne sezone 1986. godine. Početkom ratnih zbivanja, na nagovor roditelja vraća se u Njemačku. Badava lagodan život, riješena sva egzistencijalna pitanja, toplina roditeljskog doma, zov zavičaja i ljepote njegove, prijatelji s kojima je rastao – bili su jači. Vratio se u Kostajnicu 1998. S parama i namjerom je došao u voljeni grad. Osniva tekstilnu firmu „Tekstil-Stanić“ i sa skromnih 6 uposlenih kreće u privredne vode. Iz godine u godinu proizvodnja je rasla i povećavao se broj zaposlenih. Godine 2014. na spisku je bilo 60 radnika, a oko 40 hiljada artikala mjesečno, muško i žensko donje rublje, stiže na police najuglednijih i najpoznatijih modnih kuća. Mudar potez povlači vlasnik i menadžment firme „Tekstil-Stanić, iznajmljujući svoje poduzeće talijanskoj korporaciji „Makritex Ip. Stanic“, u kojoj postaje tehnički rukovoditelj.
Okušao se Džek i u političkim vodama. Na lokalnim izborima 2016. godine kandidirao se, kao nezavisni kandidat, za načelnika, ali tamo je bila bitnija partijska knjižica od programa s jasnim ciljevima i rokovima, kakve je imao Stanić. Htio je On pokazati put istinske i prave narodne vlasti. No, nije klonuo duhom. Nastavio je, u svom stilu, pomagati slabijima i nejakima, odstranjujući zlokobni uticaj sredine u kojoj živi. Prioritete u životu nije rangirao, ali mu je porodica na prvom mjestu. Ima divnu suprugu i dvoje predivne djece. Dok živi, kako kaže, plemenite zadatke, ma kako bili teški, ispunjavati će rado. Pa, sretno!
Ferhat KORAJAC
