Književnost

,,M(J)ERA STVARI“-POETSKA ARABESKA I  IGRA RIJEČI, AMAR LIČINE

banner

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Izuzetno mladog i darovitog pisaca Amar Ličinu, koji je tek zakoračio u čarobni svijet poezije i proze imao sam priliku da upoznam na 53. Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju. Tih, skroman, ozbiljan i kulturan onakav kakav treba da izgleda svaki mladi pisac ostavio je na mene veoma prijatan i jak utisak. Želio sam da se bliže upoznam sa poezijom koju on piše. Poklonio mi je svoj poetski prvijenac ,,Mera stvari“ (objavljena 2022. godine) odlučio sam kada budem dobro raspoložen da ga pročitam i da napišem esej podrške mladom pjesniku. Pisanje književne kritike predstavlja oblik dvostrukog čitanja, nastalog iz same potrebe da se o knjigama razgovara, govori, bilježi i ukazuje na sve ono što čini književnost, posebnom. Najprije je to dijalog koji kritičar obavlja sa samim sobom, ali on podstiče najprije samog sebe da se udubi-stopi sa poezijom ili prozom. 

Kao mlad autor Ličina, želi da svoj lični autorski pečat tek započetog života  prenese magijom riječi. ,,Mera stvari“ je sopstveni pogled na svijet koji ga okružuje na sve ono što ga dotiče na uvijek nemirnim raskršćima i putevima koji vuku mlade između svjetova stvarnosti, svjetova budućnosti. Traganja i pitanja koja se prepliću kroz autorove stihove čine jednu briljantnu arabesku poezije napisane u cilju dostizanja poetske istine koja se vezuje za svakog pjesnika. Amar Ličina odmah da naglasim, odlučuje se da predstavi jedan poetski okvir-kratke forme stihova koji je u apsolutnom diskursu sa različitim poetskim strujanjima. On želi biti samo svoj i originilan. U strogo poetsko-teorijskom smislu konstatujemo pjesnikovo pravo na odbranu žive riječi koja se stapa sa aktuelnim trenutkom.  To o čemu autor pjeva jeste već sada ne samo njegova pjesma to je njegov lični kredo. U traženju sebe ali drugog i drugačijeg  stihovi nisu samo istina, stihovi nijesu samo njegovi, stihovi su dio velike (slagalice)-arabeske. To je život i mladalački polet kojeg nose valovi, gromovi, oluje, tišina, putokazi da se u što manjem broju igre riječi pokaže sopstveno (svoje) vrijeme ali i izuzetan osjećaj senzibiliteta koji pripada mladima. Neprikosnoveni Čarls Simić bi to opisao riječima: ,, Poezija je dijete tišine.“

U pjesmi ,,Put“ autor navodi:

Često zaspim na sopstvenim dlanovima,

to me odvede daleko

i vrati lako.

Pjesma ima asocijativnu moć koja bez ekspliciranja, sugestivnim jezikom, upućuje na kontekst. Dlanovi uzeti kao sintagma pjesnikovog života učestvuju u kreiranju smisla ali i putovanja. U pjesmi „Put“ autor ispituje temu sopstvenog postojanja to su zapravo znakovi pjesničkog svijeta imaginacije u koje čitaoci treba da proniknu ali i da dekodiraju. Čitajući pjesmu stičemo utisak da pjesnik sve uvezuju u integralnu priču. Predstavljen je lik subjekta koji nastoji da se suoči sa svijetom koji je sav u kretanju (PUT) kog odlikuje razmjena, dinamičnost i neprestana konstanta. Možda to i jeste izazov  savremenog života i lirskog stila. Ličina zapravo, svojom dosljednošću pruža jedinstveni autentični,  i zaokruženi doživljaj temporalnosti, a pod čijim teretom su mnogi mnogi maldi stvaraoci pokleknuli ali ne i Ličina. Sva pjesnikova lucidnost, sažeta je u tome da to otkrijemo i dešifrujemo, jer je to najbolja stanica za njegovu-našu budućnost.

U pjesmi ,, Crna pesma“ autor navodi:

Crna pesma

i

bele butine;

bele haljine;

beli petlovi;

bele ovce;

beli mermeri.

Pjesnik kroz ovu temu ispituje šta se dešava u trenucima kada se svijet poezije odjednom iz područja egzistencijalnog premjesti u svijet estetskog đe bijela i crna boja predstavljaju životni ciklus ali i igru tijela i života. Pjesma predstavlja vrhunac trenutka u kom pojedinac uviđa da je smisleni nered,  da se na kraju, poput lirskog TI, rasprostre kosmopolitski pogled na kretanja u savremenom društvu đe pjesma predstavlja svojevrsnu pobunu nad onim što autor zapaža što ga okružuje i o čemu i sam svjedoči. Možda je baš u pobuni odgovor.  U talasima tijela, bijela boja u se suprotstavlja ,,teškom i crnom svijetu“ svojom  čistotom i kosmičnošću. Iako je riječ o zbirci koja je tematski na momente vrlo kompleksna, ali koja jasno govori o univerzalnim pitanjima, ovo je istovremeno i jedna od rijetkih poetskih zbirki čija se tema, bez razmišljanja, može imenovati jednom jedinom riječju – m(j)era. Rijetki su primjeri, da nečiji pjesnički glasovi tako snažno vladaju emotivnim nabojem i filigranskom preciznošću. U predstavljenim pjesmama i ciklusima, veoma stilizovano su ukomponovane bitne  faze Amarove poetike ali i njegove karakteristike i usmjerenja kojima teži. Zapravo pjesnik se osjećam kao svojevrsni svedok jedinstvenog i dinamičnog pogleda na svijet. 

U pjesmi ,,Slikari  “ autor navodi:

Nisu sve slike naslikane

da bi bile okačene o zid.

Slepi silikar naslikao je Troju.

Slikar iz Vajmara naslikao je Fausta.

Slikar imenom Zbignjev

naslikao je gospodina Kogita.

Slikari žedni slave naslikali su države.

Slikari žedni poroka naslikali su bordele.

Veseli slikari su naslikali radost i mir

i te slike vise na njihovim licima.

Zverski slikari su naslikali genocide

i te slike rastu u glavama generacija.

Nije lak zadatak na ple}ima slikara:

oni slikaju slike svih ovih slikara.

Izuzetno snažna pjesma protkana emocijama koja prati ljudsku civiliraciju. Slike predstavljaju vremenske okvire i apokaliptičnost nastanka u trenucima koji će zabilježiti svu surovost ljudskih civilizacija kroz vjekove. Ova pjesma je savršen primjer paradigme koja nam ukazuje na svu sunovrat društva opterećenog: politikom, rasom, religijom, nacijom, a u fokusu pjesnik preslikava i genocid ponirući kao vješt psihijatar u najdublja (mračna) stanja ljudske svijesti. Ličina je je pjesnik prefinjenog jezika, modernog izraza, znalački korišćene kompozicije koja se uklapa u svakoj pjesmi i čini dio jedne savršene arabeske koju zovemo život. Na prostorima Zapadnog Balkana je moguće ,,počiniti“ svaki grijeh ali ne i okajati, niti svaku svaku grešku ispraviti jer ipak pripadamo nesavršenom rodu bića (Homo sapiens) ma koliko da smo daleko otišli od tog prvog pra-čovjeka nijesmo i od naše zvjerske prirode. Ono što najbolje odlikuje pjesnikov svijet najjasnije se uočava u poentiranju njegovog glasa koji se javlja i opominje. Pjesnik se, zapravo, kreće  kroz život prolazi kroz mjesta, zaviruje u lavirinte duše u kojima oživljuje one koji su poput njega, prolazi, zapisuje i arhivira sve do onog momenta dok ne sklopi stranice svoje zbirke. Pored toga, značajno je i što se većina Ličininih pjesama doživljava i kao svojevrsni ogled iz poetike, jer na njihovu vrijednost utiče i neočekivana i produbljena i raznolika sadržajnost pjesama, koje uspostavljaju izvejsnu emotivnu nit zajedništva.

Amar Ličina iako veoma mlad  pjesnik ne želi samo da stihovima opiše već da i stvori jedan drugačiji, posebni (lični) svijet u kojem stvari imaju prizvuk, savremenog  i ličnog, Njega neinteresuju veliki životne bitke kojima su mnogi prošli već male životne priče koje na upečatljiviji način svjedoče kroz njegove riječi i poeziju. Njegovi stihovi, predstavljaju izuzetan draguljarski  rad osvejdočenog i nadahnutog pjesnika pred kim stoje brojni izazovi. Amar Ličina svojom zbirkom ,,Mera stvari“  najavljuje jednog posebno darovitog pjesnika koji već ima istančanu estetiku, etiku i poetiku, pjesnika koji poeziji donosi ono što joj je najviše potrebno – snagu i ljepotu jezika, i inovaciju sposobnu da se iznova obnavlja i rađa trajući vječno. Pored toga, osim prolaska kroz neku vrstu vremenskih,  sintagmi pjesnik u svom etičkom stilu utiče na oblikovanje ,,novog“ društvenog sistema vrijednosti.  Zaključiću da iako prva poetska zbirka ,,Mera stvari“   (a biće ih još sigurno) Amara Ličine pruža uvid u jedan od  najubjedljivijih pjesničkih svjetova savremene poezije koji zaslužuje posvećenu čitalačku i kritičarsku pažnju. Iza ovog istinski vrijednog pjesničko-poetskog performansa teško je odvajati dragulje. Ja se ipak usuđejm da izdvojim jedan i to pjesmu ,,Slikari “, koja je, siguran sam, jedna od najintresantnjih Ličininih  pjesama koju je on kao izuzetno darovit i moderan pjesnik prefinjenog i suptilnog ukusa tako lijepo oblikovao poput drevnih kipara koji su vajajaući svoje figure ostavili djela trajne i neprolazne vrijednosti.

Biografija:

Amar Ličina je rođen 15. 8. 2001. u Novom Pazaru. Studira srpsku književnost i jezik na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Piše poeziju i prozu. Objavljivao je domaćim i regionalnim časopisima, portalima i zbornicima. Bio je finalista 54. i 55. Festivala poezije mladih u Vrbasu i 53. Ratkovićevih večeri poezije. U izdanju SKC Kragujevac, u ediciji Prvenac je objavio zbirku poezije Mera stvari. (Uži izbor za nagradu Đura Jakšić) Uređuje blog za poeziju Libela. Poezija mu je prevedena na francuski jezik i objavljena u antologiji regionalne poezije. Živi u Novom Pazaru.

Related posts

“Hamajlija” autora Esada Kopića Osmanovića: Izrazito snažan doprinos očuvanja sevdalinke

Urednik BiH Info Desk

Tuzla: Ovogodišnji dobitnik nagrade Meša Selimović je Kristian Novak

BHD Info Desk Administrator

Refik Ličina pisac iz Švedske: Sretan je onaj književnik oko koga se otimaju različiti narodi i kulture

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment