Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
U Rožajama je uvijek lipo sresti one vrijedne i posebne ugostitelje koji vas dočekaju sa osmijehom i ljubaznošću, a isprate sa istim tim osmijehom i toplinom. Među njima se posebno ističe Sadudin-Ljalja Kalač — čovjek tihe skromnosti i nadasve časnog karaktera, koji je svojim radom i ponašanjem postao jedan od simbola prave ugostiteljske gostoljubivosti. Svaki susret sa njim je priča za sebe, jer njegov pristup gostu nije samo profesionalan već i ljudski topao. Biti gost u nekom gradu znači doživjeti taj prvi kontakt, onaj trenutak kada vas dočekaju nečije ruke, osmijeh i riječ. Upravo taj prvi utisak često može oblikovati vaš doživljaj cijelog grada. Zato je uloga ugostitelja itekako važna i značajna— ona je misija stvaranja prijatne i opuštene atmosfere a u toj misiji Sadudin-Ljalja Kalač je neprikosnoven.
Poziv ugostitelja nosi sa sobom mnoge izazove, jer svakodnevno dolazi u kontakt s ljudima različitih karaktera, raspoloženja i potreba. Ipak, Sadudin-Ljalja Kalač je od onih koji u svakom gostu vide čovjeka kojem je potrebna pažnja, osmijeh i lijepa riječ. Njegova smirenost i sposobnost da učini da se svaki gost osjeća posebnim čine ga uglednim predstavnikom svoje profesije a Rožaje, zahvaljujući ljudima poput njega, postaju mjesto u kojem nastaju oveko lijepe posebnde ali i dragocjene priče. Postoje gradovi koje pamtimo po znamenitostima po pejzažima ili po kulturnim događajima, ali često su to ljudi koji ostave najdublji pečat. Ugostitelji poput Sadudina-Ljalje Kalača postaju ne samo dio prepoznatljivosti već i dragocjen dio nečijeg iskustva. Njegova ljubaznost i predanost podsjećaju nas da istinski doček nije samo formalna potreba, već čin ljudske bliskosti. Zato se njegovo ime pamti, jer ne ostavlja samo utisak već i trag.
Postoje razni pozivi i razne profesije koje ljudi obavljaju. Poziv ugostitelja — konobara, ma koliko bio lijep i težak, složen i neobičan, izazovan i pun predrasuda — nosi sa sobom posebnu odgovornost. Onaj ko vas poslužuje ima priliku da svojom ljubaznošću i toplinom ostavi trajan utisak. Sadudin-Ljalja Kalač dokaz je da ljubaznost nije samo lijepa riječ, već prava moćna magija koja mijenja ljude. Ljubaznost je, kako je zapisao Paramahansa Jogananda, “Svjetlo koje ruši sve zidove između duša, porodica i nacija”. Ovim riječima bih najbolje opisao junaka moje priče.
A poznato je da pisci, pjesnici, slikari, filmski umjetnici i drugi stvaraoci vole kafane i imaju svoje konobare. Kafana je često njihovo mjesto inspiracije, susreta i razmjene ideja. Konobari su tihi svjedok tih trenutaka stvaranja ali i brojnih anegdota i priča. Upravo su takvi konobari, poput Sadudina-Ljalje Kalača, oni koji postaju neizostavni dio priče o gradovima, kulturama i ljudima. Njihova ljubaznost, smirenost i sposobnost da prepoznaju šta je umjetniku potrebno čini ih posebnima a u umjetničkim krugovima oni često postaju motivacija za stih, sliku ili kadar. Njihova neposrednost je primjer da često budu ,,nesuđeni” čuvari trenutaka koji se pamte.
A zašto ga nazvati junakom? Zato što nas podsjeća na snagu koju nosi ljudska dobrota. Ljubaznost je čin koji ne zahtijeva mnogo, ali može promijeniti sve. Kada nađemo takve ljude, kao što je Sadudin-Ljalja Kalač, oni postaju simbol nečega većeg — oni postaju priče koje se čuvaju, pamte i zapisuju. Upravo su ti tihi, skromni ljudi, poput Sadudina-Ljalje Kalača, oni koje često previdimo, ali bez kojih naše putovanje kroz život ne bi bilo isto. Oni su mali-veliki ljudi, heroji svakodnevice, koji nam pokazuju kako se ljubaznošću može osvijetliti svijet.
Zato, kada prođete kroz Rožaje, svratite u neki od lokalnih ugostiteljskih objekata. Ako budete imali sreću da sretnete Sadudina-Ljalju Kalača, uzvratite mu onim najmoćnijim što možete — lijepom riječi i zahvalnošću. Nije to mnogo, ali znači više nego što možete zamisliti. Takvi tihi heroji svakodnevice ne traže mnogo a daju neizmjerno puno. Njihova ljubaznost ostavlja trag a naša zahvalnost taj trag čini vječnim.
