Tužan dan je i ove godine obilježavanjem 36 godina kada je u Jami „Dobrnja Jug“ nastradalo 180 rudara.I ove godine su se sa svih strana okupile i delegacije, rodbina i preživjeli komorati koji su stigli sa tugom u duši da odaju počast nastradalim rudarima.Ulaz u Jamu koja je od tada zatvorena je bila i sada posebnost za rudare koji su zajeno krenuli na rad , bila je ovog puta bez povratka.
Delegaciji, rodbini i njihovim preostalim komoratima su sa tugom stojali pored novog spomenika koji je podignut na istom mjestu kao „čuvari“njihovog imena i sa cvijećem u rukama kloje su položili.
Među njima je bio i jedini preživjeli rudar Smajl Imamović koji se sjećao sa tugom svih njih koji su otišli zauvijek radeći časno, ali zapaljenjem ugljene prašine zauvijek ih odvela u nepovrat.Pored trajno zatvorene jame i onih koji su polagali cvijeće željeli su da nešto kažu, da bih možda njihove riječi komorati ćuli,svaku riječ nakon nesreće.
Jedini preživjeli rudar Smajl Imamović je ipak sa tugom istakao , da je ulazak u jamu uvijek posebno bio težak i trebalo je i tada nabaviti opremu za siguran ulaz u jamu.Ostalo je zauvijek zabilježeno da se ugljena prašina nekoliko puta zapalila u manjem obimu, ali sada je bio težak kraj svih poginulih 180 rudara.Zaštita na radu i razumjevanje prema ovom poslu je veoma važna i sigurnost ulaska u jamu, te trebalo je više ulagati za sigurnost u jamu , rekao je sa tugom u duši jedini preživjeli rudar Smajl Imamović.
Među prisutnima bio je i sin sin rudara Damir Brašnjić koji je tadao imao samo šest godin i sje3ća se ovog dana kada je ispratio oca na posao, te se svakog puta sjeća tog momemta i vidi uvijek oca kako odlazi.Nakon nesreće porodice nastradalih su dobile razne beneficije i da se zaposle i stipendije za školovanje, ali sve je to tako malo sa tugom jer vidi svog oca baš onakovog kako je otišao tog dana na posao bez povratka.
Tuga i sjećanje za poginulim rudarima je vječna istakao je i Senad Sejdić , njihov komorat, te je istakao da dotrajalu opremu treba zamijeniti, te raditi više na tome i da se nova radna snaga zaposli sa sugurnostima, istakao je Sejdić.Delegacije koje su položili cvijeće na Spomen obilježje poginulim rudarima su duboko u duši koračali , osvrnuvši se na jamu kojom su krenuli poginuli rudari bez povratka.
Na ovaj tužni dan uključila se i omladina u obilježavanju ovog tužnog datuma, te su organizovali 18.Međunarodni turnir „26 avgust“sa kojim su željeli da na ovaj način odaju počast natradalim rudarima.
Dan sahrane se obavljao najviše u mjestim gdje su živjeli nastradali rudari.Velike kolone sa zastavama nisu bile dovoljne da razbiju tugu svima koji su prisustvovali odavanju počasti i sahranama.Najtužniji su koraci kojim su koračali i sjećanja na komorate koji su otišli zauvijek bez povratka.
Neka im je Vjećna slava i lijep drugi svijet , poručuju građani koji su stgli na ispračaj u natužnijem danu koji su komorati otišli zauvijek bez povratka.
Duška Rebić
