Sanja Lopar je jedna od najpoznatijih i najuspješnijih Sarajki. Njen brend oduševio je sve ljubitelje dobrih cigara. Svoje kubanske cigare nazvala je po svoja dva omiljena grada, rodnom Sarajevu i Ženevi u kojoj trenutno živi.
Njena kompanija “Lopar International” nadaleko je poznata po proizvodnji luksuznih kubanskih cigara, a kako kaže, njene cigare su sve ono što je ona zapravo. U njih je pretočila svu svoju energičnost, karizmu i složenost.
“Cijela kolekcija ‘Lopar International’ ima pet modela: Wide Churchill, Toro, Robusto, Corona i mala Corona. Cijela kolekcija je izrađena od najboljih listova duhana iz Kube, Nikaragve, Dominikanske Republike, Perua, Hondurasa i Ekvadora”, započinje za Klix svoju priču Sanja Lopar.
Ove cigare su vrlo ekskluzivne i kompletno su ručno izrađene. Prodaju se samo u limitiranim edicijama.
“Moje cigare ne podliježu procesu fumigacije, nego jednom dužem procesu 78-satnog dubokog zamrzavanja kako bi se uništile eventualne larve koje se začnu na stabljikama duhana. Cigare su potpuno prirodne i bez ikakvih hekmijskih dodataka ili pojačivača okusa ili mirisa. Cijene ovih cigara kreću se od 17 do 20 eura kada se kupuju kod nas direktno, a na ekskluzivnim mjestima poput Palace hotela idu i do 80 eura po komadu”, kazala je Sanja i dodala da se ove cigare ne mogu kupiti u Bosni i Hercegovini, ali da ima privatnu klijentelu koja ih konzumira.
Ova bivša novinarka, koja je jedina žena u Evropi koja se bavi proizvodnjom cigara, svoju prvu cigaru kojoj je dala ime “Sarajevo” napravila je 2007. godine.
“Do tada sam imala pet-šest godina iskustva u pušenju cigara. Tih prvih nekoliko godina pokušavala sam pronaći ‘svoju’ cigaru, onu koju ću moći izdegustirati do kraja, a ne svaki put ostaviti trećinu nedovršenu, jer je baš taj treći dio cigare momenat kad se ona počinje degradirati. Pretpostavila sam da je to tehnološki moguće izvesti. Imala sam i sreću, u toj mojoj ludoj zamisli, da sretnem kubanca Josuea Morena koji je tada s porodicom živio u Ženevi. On mi je pomogao u ostvarenju tog cilja. Imala sam i nesebičnu podršku mog supruga koji je uveliko zaslužan za ovaj uspjeh”, kazala je Lopar i dodala kako joj je trebalo dvije godine da dobije svoju prvu cigaru.
Ova cigara bila je namijenjena isključivo za ličnu konzumaciju. Ime svojoj prvoj cigari dala je po rodnom gradu.
“Ne znam zašto sam je posvetila Sarajevu. Valjda zato što sam se tu rodila, zato što ti Sarajevo uđe u krvotok kada se tu rodiš. Sarajevo je specifikum i drugačije je od bilo kojeg drugog grada na svijetu. Pa eto, i moja cigara je upravo takva, drugačija, jedinstvena i nezaboravna”, rekla je Lopar.
U Ženevu je odvela sudbina i ratom zahvaćeno Sarajevo. Naime, njen sin Saša, koji je 1992. godine imao samo osam godina, teško je ranjen, a bolnica u Sarajevu bila je bez vode, struje i nije mogla pomoći ranjenom dječaku. Zbog toga ga je bilo neophodno prebaciti u neki od evropskih gradova. Saša je, zahvaljujući upornosti svoje majke i televizijske mreže NBC, prebačen u Zagreb, a potom u Ženevu.
“Svoje rodno Sarajevo pamtim po otvorenosti, predivnim ljudima, humoru koji nigdje na svijetu ne postoji, šatrovačkom jeziku, izuzetno bogatoj kulturno-umjetničkoj sceni i po još mnogo čemu”, kazala je Sanja i dodala kako joj nedostaje Sarajevo do 1992. godine.
“To Sarajevo do 1992. godine je moj grad. I ono mi nedostaje baš onakavo. Nedostaje mi do boli, a ovo Sarajevo danas pripada nekoj novoj strukturi stanovništva i nekim novim klincima koji su živjeli i još uvijek žive svu njegovu poslijeratnu evoluciju”, kazala je na kraju našeg razgovora Sanja Lopar.
