MOŽE LI NEPRIJATELJ DRŽAVE VODITI DRŽAVU?

Može!!!.. ako se ta država zove Bosna i Hercegovina!

Nisu rijetki slučajevi da predsjednik države postane omrznut i da ga narod odbaci, ali da taj i takav ne voli svoju državu, da je na svaki način nastoji razoriti i predati  i pripojiti drugoj, to je zaista bez presedana. A BiH upravo ima takvog – Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića.

Imamo vlast kakva nam je određena i kakvu smo izabrali

Dovoljno je vidjeti podmukli hladni pogled na modro- zelenom licu Čovića, unezvijereni silovni pogled Dodika, samouvjerenog umišljenog Ivanića, usplahirenog i zaplašenog Izetbegovića, pa da se shvati šta ti “očevi nacija“ osjećaju, kuda idu i čemu teže. Izrazi njihovih lica i očiju sve govore. Svega tu ima, a najviše licemjerja i potcjenjivanja, prezira i mržnje, samo je sve manje uvažavanja, poštovanja i ljubavi.

Nakon agresije na BiH, iz Srbije i Hrvatske nastavilo se sa pritiskom, koji ne popušta već 20 godina, a ove godine, kako se susjedi ubrzano naoružavaju, sa pritiska se prelazi na diktat. A zahtjevi po diktatu sve više počinju da plaše, vode u punu podaničku podanost, neposlušne etiketiraju, daju packe i ukore. A jučer, se upravo u Beogradu, od podaničke odanosti pokušao oteti bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Njegova reakcija izazvana Čovićevom udvorničkim licemjerjem Beogradu nije bila diplomatska, ali je bila državnički  odgovorna i sa punim opravdanjem.

Bakirova reakcija u Beogradu, o kojoj se danas naširoko raspreda, bila je samo blagi odgovor na uporna nastojanja iz Srbije i Hrvatske da Bosni i Hercegovini naređuju, da svojom produženom rukom i uz pomoć vazala oslabe i razbiju Bosnu i Hercegovinu. Bilo je puno razloga da se Izetbegović  mnogo ranije i odlučnije suprostavi  Ivanićevim provokacijama i Čovićevom licemjerju.

Licemjerje naših dvaju susjeda postalo je do te mjere nepodnošljivo, da se mnogima od nas jave grčevi u stomaku kada se pri svakom obraćanju lideri Srbije i Hrvatske, uz neosnovanu tvrdnju da su garant BiH po Dejtonu,  počnu zaklinjati  da priznaju nezavisnu državu BiH i poštuju njen suverenitet i integritet, a prva im je misao bila i ostaje kako da je razore, podijele i pripoje.

Čović licemjerno radi iza leđa Izetbegoviću, pravi pakleni plan sa Dodikom i Ivanićem, a u zadnje vrijeme njegovi istupi su  sve izazovniji , provokativniji, sve više neprijateljski. Oni su ravni  veleizdaji.

Najveći neprijatelji BiH sjede u Predsjedništvu BiH

Dokazanom Neprijatelju BiH br. 1 Miloradu Dodiku, predsjedniku tzv. Rs, nakon člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića, skidajući oklop licemjerja otvoreno se pridružio i drugi član Predsjedništva BiH Dragan Čović. Iako su svi oni po mnogo čemu na suprotnim stranama, u jednome su jedinstveni – u nastojanju da se sruši BiH i podijeli na takav način, da svaki od njih svoj dio kao miraz donese Srbiji odnosno Hrvatskoj.

Nekim čarobnim štapićem i Dodik i Čović su napadom na bh pravosuđe osujetili i stopirali protiv njih pripremane optužbe za kriminal i korupciju, i za dogledno vrijeme od sebe odagnali opasnost od sudskog gonjenja. Nije to bio samo čarobni štapić, već uz strategiju “napad je najbolja odbrana“ i njihovo umijeće, da  zaplaše i optuže BH pravosuđe umjesto da sami budu optuženi za brojne kriminalne slučajeve i radnje  koji im se pripisuju.

Ovo je zaista vrh ledenog brijega, ovo je neviđeno. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović dosljedno i  otvoreno djeluje protiv države koju vodi i predvodi. Uz svu štetu koju joj je nanio svojim djelovanjem, sada se usudio trgovati sa  njenim suvrenitetom,  kao sa svojim privatnim vlasništvom, i udvornički ga nuditi Srbiji, kako bi od nje dobio podršku za svoje secesionističke ciljeve. I umjesto da bude smnjen, da se od njega zatraži ostavka, pušta mu se da dalje truje i razara temeljne osnove zemlje koju vodi i predstavlja.

Ne može jedan narod birati predstavnike drugom narodu

U politici se rijetko događa da neki političar pagajski ponavlja istu poruku, i da ga pri tom neko ozbiljno shvata i sluša .U zadnje tri četiri godine Čović  je najmanje stotinu puta na stotinu istih i različitih mjesta ponovio, “da jedan narod ne može drugom narodu birati predstavnika“, prikrivajući u tome suštinski važnu stvar, da muslimani –  Bošnjaci nisu ni ranije ni pri izboru člana predsjedništva BiH gledali na nacionalnost. Dali su svoj glas za Predsjedništvo BiH Hrvatu  Željku Komšiću, jer su ga cijenili kao čovjeka, patriotu i u njega vjerovali.

Čović  je sračunatim licemjerjem zloupotrebio tu činjenicu i suprotno stvarnom stanju pokušao domaćem i stranom javnom mnijenju  nametnuti mišljenje  da je hrvatski narod majoriziran od strane Bošnjaka. I nakon teze o Komšiću, Čović je nastavio papagajski bez ikakvih argumernata ponavljatri kako hrvatski narod u BiH nije jednakopravan, a zna kao i drugi oko njega da nije tako. To je produžio sve do ovih dana s porukom mladima “budite sigurni u 2018.g. neće nam drugi  birati naše predstavnike u vlasti!“

A ako u BiH neko nije jedanopravan, onda to sigurno nisu Bošnjaci. U Rs i Bošnjaci su kao i Hrvati građani drugog reda, i ne znače ništa. Nemaju osnovnih građanskih prava. U dijelovima gdje su Hrvati dominantni, ni tu nemaju osnovna  prava, dok svugdje gdje su Bošnjaci dominantni proporcionalno daleko veći broj  pripadnika drugih naroda zauzima najvažnje pozicije vlasti.  Dovoljno je pogledati javne medije. Iako su Bošnjaci najbrojniji, broj Bošnjaka u medijima je zanemarljiv. U svim nivoima vlasti u FBiH Hrvati drže glavne i najvažnije funkcije, naročito u službama sigurnosti, politici i finansijama. Možda je u tome u nekom segmentu izuzetak samo Sarajevo. Iako je u Sarajevu uvijek bila zastupljena multietničnost, Sarajevo se uvijek napada i pripisuje mu se majorizacija Bošnjaka , što uopšte ne stoji i nikad nije stajalo.

A takvo stanje u BiH nije od juče. I za vrijeme Jugoslavije Srbi su zauzimali sve ključne pozicije u vojsci, policiji, službama sigurnosti. Rijetke sju bile škole, viši nivoi vlasti, u kojime direktor ili viši rukovodilac nije bio doseljenik iz Srbije ili Crne Gore. Tako je bilo u mom gradu, i većini drugih gradova Bosanske Krajine. Naravno i Hrvati su držali ključne pozicije, a Bošnjaci bili izvršioci.

Svi znaju da je Hrvate u BiH tokom agresije vodio Zagreb da se priključe matici, a Srbe je mitio i mutio Beograd, pa sada osipanje hrvatskog i srpskog stanovništva uz pad nataliteta pokušavaju drugačije  predstaviti.  Ćović optuženički izjavljuje “Hrvati neće biti manjina“, a upravo njegova politika, kao produžena ruka Zagreba, je naparavila i dalje pravi tu manjinju.

Ako Hrvati imaju zbog nečeg biti zabrinuti, onda to moraju radi opadanja broja Hrvata u BiH, ali ne zbog toga što im u BiH nije dobro, što ih istiskuju Bošnjaci ili Srbi, već zbog toga što  je mnoge tokom agresije  povukla Hrvatska dajući im različite funkcije i uloge, pa ih i danas na razne načine usisava, a  onda optužuju druge što ih je svaki dan sve  manje.

Izmjenom izbornog zakona do jednakopravnosti Hrvata

Svake godine Čović izabere temu kojom će u BiH izapirati mozak svom i drugim narodima. U zadnje dvije godine, uz one ranije o ugroženosti Hrvata, njegova tema je  Izborni zakon BiH.

U tom cilju njegov HDZ je podnio Prijedlog za izmjenu i dopunu izbornog zakona BiH, koji je ušao u proceduru. Nezadovoljna sa tim prijedlogom i SDA je podnijela svoj prijedlog, koji čeka na raspravu.

Izmjene Izbornog zakona su nužne, ali se moraju postići rješenja koja će odgovarati svim narodima i strankama, a to svi ne žele.  To se ne može postići bez mješanja MZ. Po navodima Čovića izmjene su potrebne kako bi se izbjegle manipulacije pri izboru legitimnih predstavnika iz reda hrvatskog naroda.

O izmjenama Izbornog zakona jučer je u Sarajevu održan sastanak kojem su pored parlamentaraca prisustvovali predstavnici američke ambasade, delegati EU i drugi. Nije poznato da li su na tom nivou nađena neka prihvatljiva rješenja.

Promjene Izbornog zakona i dalje ostaju Čovićevo oruđe kojim zabavlja svoj i blokirati  druge narode.

Rasprodaja BH suvereniteta

Solidarišući se sa Vučićem i Dodikom u aktivnom podrivanju temelja BiH Čović je  u otvorenom obraćanju u Beogradu nastavio mutiti ionako mutnu vodu, i svoj podli stav o pitanjima granice i pitanju Kosova, usklađen iza leđa Izetbegovića sa Vučićem i Dodikom, pokušao predstaviti kao stav Predsjedništva BiH, što je Izetbegović morao negirati.

U obraćanju Vučiću i javnosti Srbije, predsjedavajući predsjedništva BiH Čović nije istupio autoritativno kao predstavnik suverene BiH države, već  poslušnički kao Vučićev šegret i podanik. Čovićeva poruka “da će se  BiH po pitanju Kosova ponašati onako kako se bude ponašala Srbija“, iznesena u ime Predsjedništva BiH,  bila je njegov stav a ne stav Predsjedništva, što je izazvalo  reakciju Izetbegovića, ali i kasnije  reakcije brojnih komentatora, koji u tome vide trgovinu sa bh suverenitetom i  neovlašteno ustupanje državnog suvereniteta Srbiji. Izetbegovićev istup nije bio diplomatski, ali je bilo krajnje vrijeme da se odgovori na provokacije i izazove, sa kojima se  konstano ugrožavaju suverenitet i intgritet BiH.

Meni kao Bosancu jučer je bilo ponižavajuće gledati trojicu BH državnika sa Vučićem u Beogradu. Djelovali su kao đaci, pred učiteljem. Sve ovo je lukavi Vučić popratio sa širokim ironičnim potsmijehom, koji nije ni pokušavao prikriti. Očigledno je uživao u svojoj superiornosti. Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

I šta očekivati od Predsjedavajućeg države, kome ništa ne znači suverenitet države koju predvodi. Još manje mu znače sporne tačke na  granici sa Srbijom. Za njega su  važni Klek i Neum, koji se u “njegovim“ udžbenicima iz geografije za 9 razred OŠ već vodi kao teritorij Hrvatske.

U svakoj drugoj državi sa ovakvim istupom ni najviši funkcioner države ne bi ostao na funkciji ni tri dana. U BiH sve može, sve prolazi.

Čović  upućuje logoraše na tužbu protiv svoje države

Građani BiH koji su tokom agresije na BiH bili zatvarani i mučeni u logorima već skoro dvije decenije traže način da ostvare pravo za nadoknadu materijalne i nematerijalne štete, koja im je pričinjena tokom zatočenja.

Kvalifikacija udruženog zločinačkog poduhvata u posljednjoj Haškoj presudi “Prlić i drugi“ aktuelizira ovo pitanje. Po nekim mišljenjima, koja se iz susjedstva pokušavaju nametnuti, tuži se država u kojoj je neko bio u logoru. To im je idiotski predložio i Predsjedavajući Predsjedništva BiH Čović. Umjesto da postakne logoraše bih, bez obzira kojem narodu pripadaju, da ako ima osnova  tuže agresore na BiH, Srbiju i Hrvatsku i traže nadoknadu za vrijeme provedeno u logorima, on čini ono što dosad nije zabilježeno od kada je svijeta i vijeka. On pozova logoraše koji su bili u logorima  širom BiH da tuže državu BiH, tu državu koju on vodi i predstavlja, umjesto da im kaže da tuže agresore na BiH, Srbiju i Hrvatsku, koje su osmislile i potstakle formiranje tih logora radi ostvarivanja svojih planova, stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske. Čovićev poziv logorašima da tuže BiH je ne samo provokacija na račun njihovih patnji, već i antidržavno djelovanje, što je izazazvalo reakcije mnogih građana BiH.

Čovićevom stavu ide u prilog izjava hrvatskog  premijera Andreja Plenkovića, koji ne vidi mogućnost za  tužbu logoraša protiv Hrvatske, jer po njemu presudom 6-torki nije osuđena država već pojedinci.

Prema do sada dostupnim informacijama može se očekivati da će Bošnjački i Srpski logoraši tužiti Hrvatsku , a Hrvatski logoraši tužiti  Srbiju. Tako logoraši sami  traže svoj put, umjesto da im u tome pomognu legalne institucije države.

Čović kao Predsjedavajući Predsjedništva BiH države ne štiti prava države koju predvodi, već neopravdano staje u zaštitu interesa iza Hrvatske, na račun BiH. Po njegovoj logici Njemci nisu bili dužni obeštetiti logoraše Aušvica, Varšave…, iako dobro zna da Njemačka još i danas logorašima tih logora plaća obeštećenje.

Pravo žrtve je da bude obeštećena, a tu štetu treba  da plati onaj ko je štetu prouzrokovao, a to su Srbija i Hrvatska prouzrokovale agresijom. Pravo na tužbu i obeštećenje žrtava, uključujući i logoraše, imaju i to ne od države BiH, kako ih usmjerava Predsjedavajući Čović, već od Srbije i Hrvatske, koje su bili agresori . To potvrđuje i  poznati hrvatski advokat Anto Nobila navodima da postoje elementi da se tuži Hrvatska, jer se u predsudi “Prlić i drugi“ jasno kaže da je tzv. Herceg Bosna bila produžena ruka Hrvatske, i da su na teritoriji BiH bili njihovi logori.

 Čović okreće leđa žrtvama a brani zločince

Ono što posebno boli sve žrtve, a posebno žrtve genocida, da Predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović nije pokazao ni trunke istinskog  saosjećanja sa žrtvama, ali zato duboko saosjeća i daje jednodušnu podršku zločinu i zločincima.

U njegovom ponašanju posebno zaprepaščuje, da nakon presude “Šestorki“, ne samo da ni jednom riječju ne staje iza države koju vodi i predstavlja, već negira, demantuje  i napada sve što je Haški sud utvrdio o ulozi Hrvatske u agresiji, o počinjenim zločinima i zločincima. On u ulozi  Predsjedavajućeg Predsjedništva BiH od najokorjelijih zločinaca iz reda hrvatskog naroda pravi heroje i svece.

Za Čovića su svi Bošnjaci potencijalni teroristi

Čovićevo pismo nedavno upućeno premijerima ili predsjednicima zemalja NATO, u kojem ukazuje na bh “islamski radikalizam i terorizam“, je udar na vlastitu zemlju, sumnjačenje i blaćenje najbrojnijeg bh naroda, koji se želi predstaviti kao radikalan i sklon terorizmu. Čović upire prst u Bošnjake koji idu u svijet trbuhom za kruhom, nastojeći uvjeriti lidere najvećih svjetskih država-  Trumpa, Angelu, Theresi May… da su to potencijalni teroristi.

Ovo Čovićevo pismo naišlo je na osudu mnogih, jer za takve konotacije nema nikakvog valjanog uporišta. Komentrisao ga je i  g. Haris Silajdžić  u intervjuu datom jučer TV N1  i pr i tom istakao da “naš problem nije islamski terorizam, već fašizam“, koji smo prepoznali u progonu, etničkom čišćenju i logorima, a koji se i sada može prepoznati kroz nastavak agresije mirnodopskim sredstvima i nastavkom etničkog čišćenja.

Kroz sve ovo ostaje nam da se upitamo kako sačuvati ovu našu zemlju za ova i buduća  pokolenja i usmjeriti je napretku, kad je ovakvi vode i predstavljaju?

Može li neprijatelj države biti njen prvi lider, njen Predsjedavajući?!  Može, ako se ta država zove Bosna i Hercegovina!

******

Da sačuvamo BiH jedinstvenu, uspješnu cijelu, moramo ići naprijed i gledati u pravom smjeru. A kako da gledamo u istom smjeru, kad umjesto jedne imamo tri glave, i svaka vuče samo do svoje enklave. I dok svaka glava troglavog B-H zmaja gleda na svoju stranu, na  genetskom bh stablu agresori  lome jednu po jednu granu!

 

Burlington, 7. Decembra 2017

Zijad Bećirević