Danas je moja dobra starica navršila devedeset! Ko brine o njoj-zna se. Mnogi kažu blago li se njoj, a ona se „pravda“ da još može sama. Ušlo u anegdotu šta je rekla doktorica Marina Tešanovic . „Ko još brine o starima..?! I da bude sretna što zlatnog sina ima..!“. Hehehe, hvala joj što me tako uzdigla. Sa švedske doktorske strane u Örebru brine Katarina Palm. Ekspert za srce, obaška raskošni osmijeh koji liječi. Ako mogne, cilj je-stotka!
Nedavno joj ispunio želju da na Panonici vidi „društvo“. Ni pješke, ni busom (jedna stanica), ni taksijem. Hajd’ uz pomoć rulatora, u povratku ćemo uzeti taksi. Tu dolazi do „zapleta“. Nešto zapelo kažu kod Skvera-ni busa ni taksija. Krenut ćemo preko Korza, pa malo odmoriti da pokaže gdje joj je otac „prišao“. Potpomogli Hasan Imširović i Zijo Sarajlić, koje je otprije poznavala dok je radila u Pošti.
Ne smatram da sam bogzna nešto pametan, ali utrefi se sjajno ponekad. Kako se ranije nisam sjetio (?)-neka majka sjedne na rulator, ostalo je na slici. Koja radost s njene strane, a meni sasvim olakšalo i učas stigli doma.
Osladilo se starici da je vozim, već izračunala da nam do Panonike treba desetak minuta. I kako to biva u priči, desit će se veliko iskušenje i-opomena. Od zgrade „Zvijezda“ blago se spušta prema jezerima. Zabrzali, samo s lijeve strane pridržavam ručku i haj malo ću pored potrčati. Nasuprot Galeriji portreta sve se odigralo u djeliću sekunde – uletje kamenčić u točkove, zablokira i majka poleti na nos. Bravo utrenirani majstore, s teniskim refleksom koji još služi- u zadnji čas majku „svu“ uhvatim-samo lijevo koljeno blago dotače asfalt. Koja sreća i-pravedno da se ne kvari devedesetka!
Pogotovo što je jučer iz Švedske stigao mlađi hairlija Senad. Njegovo je spremanje kafe, tu je bolji od mene. Zbrzat ću jutarnji ritual i ostavit ću ih nasamo neka majka malo napanjče kako je „gledam“. Oko lijekova-nema zamjerke, kao i sa spremanjem „hapica“ po preporuci doktora. Već oko pranja suđa i kako je „porađeno“ sumnjam da je prolazna. A već spominjao njeno mišljenje vezano za to sve moje-da se zadžabe satirem, a nema ništa od toga.
Šalu na stranu-u krugu najbliže familije večeras ćemo obilježiti majkin 90. rođendan. Lijepo i simbolično se poklopilo da je parnjak zvorničkog mosta o čemu je pisano ovih dana.
P.S.
Majka je doista „raja“ kada dođe na jezero. Jedino počinje smetati što je svi pitaju za godine. A ljuti što često otvaram temu oko spremanja hrane i tražim recepte od drugih-ko da ona ne zna! Srebreničanka Naza Čeliković. je obožava-kaže druga mati. Isto Nizama i Mido Topčić, iz Vlasenice su. Nekako svoji i najbolje razumijemo nakon onoga što nas je u ratu snašlo.
Piše: Sead Hambiralović
