Edin Kanurić važi za vrijednog i uspješnog Bosanca u SR Njemačkoj. Živi i radi u Stuttgartu. U glavni grad bogate njemačke pokrajine Baden-Württemberg stigao je iz Slovenije, prije devet godina.
Bihać, Jezerski, Jesenice, Kopar i Stuttgart
“Rođen sam 08. januara 1979. godine, u gradu Bihaću. Do svoje devetnaeste godine živio sam u selu Jezerski kod Bosanske Krupe. U Bosanskoj Krupi sam završio školu za automehaničara. Nakon toga, u Bihaću sam 1996. i 1997. godine upisao drugu srednju školu, za električara i Višu drvnu školu na Tehnološkom fakultetu. Nakon odsluženja vojnog roka, na poziv moje majke, 2000. godine, odlazim u Sloveniju. U Jesenicama sam se zaposlio kao električar. U tom slovenskom gradu ostao sam godinu i po dana, a onda se preselio u Kopar u kome sam dobio bolji posao. U Kopru sam se oženio i dobio sina Maida (11). Uz rad u Kopru dodatno sam se školovao i u Celju te položio ispite za elektro majstora. Poslije krize u Sloveniji koja je nastupila od 2008. godine, odlučio sam da napustim ovu zemlju. Tri godine kasnije, 2011. godine, preselio sam se u Njemačku, u grad Stuttgart. Izabrao sam ovaj grad iz razloga što u njemu i austrijskom Gracu živi skoro sva moja bliža i daljnja rodbina. U Stuttgartu sam odmah dobio posao u jednoj lokalnoj firmi u kojoj sam se dvije godine bavio elektrotehnikom. Nakon dvije godine, prihvatio sam ponudu jedne od većih i poznatijih elektro firmi u Stuttgartu da prijeđem kod njih i radim kao elektro majstor. S obzirom na to da sam u poslu kojim se bavim bio već stekao puno znanja i prakse, odlučio sam da se osamostalim i napravim svoju firmu. To sam i uradio 2015. godine. U početku nije bilo baš lahko. Nisam dobro poznavao grad, ljude i poslovne prilike. Prvu godinu sam radio sam, drugu zaposlio dva radnika, a danas nas ima već sedam. Iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu postajemo sve prepoznativiji i cjenjeniji u Stuttgartu i okolini, i imamo dovoljno posla.”
Šta je bio razlog da odete iz BiH u kojoj ste proveli sve vrijeme rata i agresije na našu domovinu?
“Nije bilo posla, perspektive. Živio sam sa starom nanom i djedom, a nisam imao finansijskih mogućnosti da nastavim školovanje i završim neki fakultet.”
S obzirom na to da ste prije dolaska u Njemačku 13 godina živjeli i radili u Sloveniji, hoćete li nam reći kakva je razlika između ove dvije zemlje?
“Ne postoji posebna razlika kada su u pitanju ljudski odnosi. Međutim, u Njemačkoj je veća sigurnost kada je posao u pitanju, zemlja je veća, veće su potrebe i tržište. Ovdje je zakon za sve isti i jednak. Možda bi najbolji odgovor bio da je razlika između Njemačke i Slovenije kao razlika između Slovenije i Bosne i Hercegovine kada je u pitanju posao, zakoni, perspektiva za djecu.”
Stalno usavršavanje
Kako ste se snašli i jeste li zadovoljni u Stuttgartu?
“Stuttgart je lijep, specifičan grad, dobar za biznis i život. U Stuttgartu je puno različitih mentaliteta, pa i nas iz Bosne i Hercegovine. Slobodno vrijeme provodim sa rodbinom, prijateljima i kolegama. Sreća je imati svoje ljude oko sebe koji vole zemlju iz koje su došli, a cijene i zemlju koja ih je prihvatila i pružila sve uslove da rade i napreduju.”
Ima li novih poslovnih planova?
“Za sada sam zadovoljan, ali svaki dan se trudim da idem naprijed. U svakom poslu, pa i mom, čovjek se mora stalno usavršavati. Kao elektrotehničar i elektro majstor, ja sam i u Stuttgartu nastavio sa usavršavanjem.”
Šta je najvažnije u poslu da bi se uspjelo?
“Nije posebno važno kojim se poslom čovjek bavi, važno je da ga radi srcem i sa zadovoljstvom. Jako je važna i upornost. Pogotovo ako se živi i radi u tuđoj zemlji, zemlji u kojoj si stranac. Faktički, moraš se duplo više truditi da bi uspio.”
Veoma mladi ste otišli iz BiH. Koliko ste ostali vezani za domovinu i zavičaj?
“Srce uvijek vuče tamo gdje je čovjek rođen. Tako je i kod mene. Nikad nisam ni pomislio da ću ovdje ostariti. Jako sam vezan za domovinu i mjesto u kome sam naučio prve važne stvari o životu. To ostaje u krvi. Svaku mogućnost koristim da odem u našu BiH, makar na nekoliko dana, da se nadišem zraka. Nažalost, i moja kuća u Jezerskom, koja je napravljena na temeljima stare kuće u kojoj sam odrastao sa didom Bešlagom i nanom Eminom, uglavnom je zaključana.”
Imate li neku poruku zemljacima u dijaspori?
“Ako smo morali doći zbog svoje i budućnosti svoje djece, ne smijemo zaboraviti odakle smo došli i svoje najbliže koji su ostali u domovini. Trebali bismo se više družiti, pomagati i držati skupa. Samo tako možemo biti jači i više pomoći samima sebi i svojoj državi.”
Haris Halilović
