Sport

Zvjezdan Misimović: Samo oni koji sanjaju, mogu ostvariti svoje snove

Zvjezdan Misimović, proslavljeni reprezentativac Bosne i Hercegovine i nekadašnji igrač Bayerna, Wolfsburga, Nürnberga i kineskog Guizhou Renhea, aktuelni je tehnički direktor i koordinator nacionalnih selekcija Bosne i Hercegovine.

Za reprezentaciju se igra srcem

Popularni Miske je više od deceniju bio jedan od najomiljenijih reprezentativaca, a svojom igrom oduševljavao je sve ljubitelje fudbala u BiH, ali i Evropi.

U dresu reprezentacije BiH Miske je debitovao 2004. godine u prijateljskoj utakmici protiv Makedonije, a kruna njegove reprezentativne karijere, bio je nastup na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Misimović je za reprezentaciju BiH odigrao ukupno 84 utakmice i postigao 25 golova. Nakon završetka profesionalne karijere, Misimović sa suprugom i troje djece živi u Minhenu, gradu u kome je rođen i u kome je naučio svoje prve fudbalske korake, u akademiji slavnog FC Bayern Münchena. U glavnom gradu Bavarske upriličen je i ovaj intervju.

Njemačka je prva zemlja u kojoj je nastavljeno fudbalsko prvenstvo prekinuto pojavom Covida-19. Utakmice se zasad igraju bez publike?

“Njemačka je morala nastaviti prvenstvo iz financijskih razloga. Naravno, nije isto. Jednostavno nedostaju publika i emocije. Svi mi živimo tu strast i emocije s publikom, tako da, definitivno, nije isto s publikom i bez publike.”

Jeste li se odmorili od aktivnog igranja profesionalnog fudbala?

“Iskreno, na kraju sam se bio i umorio. Postajao sam veoma nervozan, a s druge strane, bio sam odvojen i od porodice. Tri i po godine u Kini nije bilo lako. Rođen sam u Njemačkoj, u Minhenu, i bio sam poželio vratiti se ovdje i živjeti opet s porodicom.”

Kada smo već kod Kine, otkud u toj dalekoj zemlji?

“Dogodilo se spontano. S porodicom sam bio na odmoru u Parizu, u Disneylandu, kada je stigla ponuda da karijeru nastavim u Kini. Razgovarao sam sa suprugom i odlučio da odem, jer je ponuda bila izuzetno dobra.”

Jeste li zadovoljni svojim trenutnim statusom u Fudbalskom savezu Bosne i Hercegovine i koji Vam je bio motiv angažmana?

“Htio sam ostati vezan za fudbal na nekoj funkciji. Bila je opcija da budem savjetnik predsjednika Izvršnog odbora. Htio sam da vidim i neke druge stvari fudbala, jer, kada si na terenu, uopće ne vidiš šta sve u pozadini stoji. Kada je Duško Bajević preuzeo selektorsku poziciju, imenovan sam za v. d. tehničkog direktora, iz razloga da mogu biti bliži sa ekipom i da mu pomognem.”

Jeste li imali prilike ranije upoznati Duška Bajevića? Kakav je kao čovjek i stručnjak i da li je pravi izbor za selektora BiH?

“Mislim da jeste pravi izbor. Duško je gospodin. Bio je na svim sastancima Izvršnog odbora, najtrofejniji je naš trener. Tražili smo interno rješenje i zamolili smo Duška da preuzme reprezentaciju u ovoj teškoj situaciji i smatram da smo dobro odlučili što smo jednog takvog fenomenalnog čovjeka izabrali na čelo reprezentacije.”

U danima kada odmarate od aktivnog igranja, siguran sam da Vam u misli dolaze slike i sjećanja iz bogate profesionalne karijere. Jeste li zadovoljni postignutim?

“Moglo je biti bolje, a moglo je biti i gore. Nikad se ne zna. Uglavnom, u karijeri nisam imao težih povreda. Osvojio sam dva puta prvenstvo u Njemačkoj, KUP u Njemačkoj, KUP u Kini, sa reprezentacijom BiH bio sam na Svjetskom prvenstvu. Ne sjećam se sad nekog cilja koji nisam uspio ostvariti. Mogu reći – jesam, zadovoljan sam i sretan čovjek sa svojom porodicom. Svi smo zdravi što je najvažnije, pogotovo u ovo vrijeme u kome trenutno živimo.”

U kom timu Vam je bilo najljepše igrati i s kojim igračem?

“Najuspješniji sam bio u Wolfsburgu. Bio sam s porodicom, oni su se isto lijepo osjećali. U Moskvi mi je isto tako bilo lijepo. To bih izdvojio. Od igrača sa kojima sam igrao, izdvojio bih Edina Džeku. Jako dobro smo se slagali. I danas je tako. I danas smo u kontaktu i jako dobri prijatelji.”

Ponikli ste u minhenskom Bajernu. Da li Vam je žao što malo duže niste igrali za poznati minhenski klub?

“To je i bio neki moj san. Ovdje sam rođen, odrastao, ponikao u akademiji Bajerna, u dresu Bajerna odigrao prvu bundesligašku utakmicu. Dok sam bio u Wolfsburgu, bila je ponuda od Bajerna, ali nisu se poklopile sve kockice i nije došlo do transfera.”

Njemačka je zemlja u kojoj se voli i živi za fudbal. Milioni dječaka treniraju i nadaju se uspješnoj karijeri, a dođe „tamo neki“ dječak, momak iz Bosne, i napravi fantastičnu karijeru. Kako objasniti taj fenomen, u čemu je tajna?

“Dobro pitanje. Smatram da smo veoma talentovani. Uslovi su neuporedivi. Ali, imamo mi u sebi tu glad za dokazivanjem i uspjehom. Nemaš sve, nisi sit, a gladan si uspjeha. Ovdje dječaci sve imaju, vozače, dobijaju opremu, ako je teren malo neravan, ne trenira im se i slično. Ali, ako situaciju uporedimo s Brazilom, oni možda imaju i gore uslove nego mi, a imaju najbolje fudbalere na svijetu.”

Desila se i dešava se smjena generacija. Kakva je trenutna situacija u reprezentaciji i ima li na vidiku novih Džeka, Misimovića, Ibiševića?

“Pa smjena se desila već poslije Brazila. Ja sam se oprostio, Ibišević, Spaha, Medunjanin. Došli su novi igrači i mislim da će u toku sljedeće godine doći još novih interesantnih igrača koji su naučili fudbal u inostranstvu. Nismo top sigurno, ali smo OK reprezentacija. Fali reprezentaciji atmosfera kao ranije, navijačima, također, fale tipovi s kojima se mogu identifikovati, kao što je bio Vedo i slični. Edin je još tu, Pjana isto. Ali poslije moraju neki novi da iskoče i preuzmu tu ulogu i odgovornost. Nema više euforije i atmosfere kao što je bila ranije, ali mislim da imamo dobru budućnost. Među mladim igračima ima nekoliko njih koji na sebe skreću posebnu pažnju. Među njima je i Muamer Gojak koji bi mogao preuzeti ulogu lidera u bliskoj budućnosti. Svima koji dolaze kažem, za reprezentaciju se igra i srcem.”

Sa suprugom Stefanijom imate tri sina. Vole li oni fudbal?

“Vole. Dvojica su još mali, a stariji Luka igra za U-16, za Minhen. Odigrao je i dvije-tri utakmice za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. U odnosu na mene, Luka je drugi tip igrača. Igra špica lijevom nogom, jak je i veoma brz. Do njega je, neka gura, neka trči dok ima volju i angažman. Ja mu, svakako, mogu pomoći savjetima i u meni će uvijek imati podršku.”

Šta biste preporučili djeci i mladima koji žele da jednog dana postanu novi Miske, novi Džeko?

“Da nikad ne odustaju, da vjeruju u sebe i da svaki dan uporno rade. Upornost i rad na sebi se na kraju isplate. Ali, treba i sanjati. To daje nadu, snagu i energiju. Mislim da je i to bitno. Samo onima koji sanjaju, može se desiti da se njihovi snovi i ispune.”

Haris Halilović

Related posts

Jusuf Nurkić: Nosite prokletu masku, moja nana ima Covid

Editor

Sarajevo večeras protiv škotskog Celtica igra historijsku utakmicu, osiguran TV prenos

BHD Info Desk Administrator

Veliko zanimanje TV kuća za prenos utakmice BiH – Sjeverna Irska: 14 TV kanala prenosi susret

Leave a Comment