BiH dijaspora

Bijeli golub ponovo (ne)leti 206/ 98: ELDAROV DJAAAD U DRESU

banner

Piše: Sead Hambiralović

Neka ostane otvoreno gdje je prevaga u formiranju ličnosti- kućni odgoj ili obrazovni sistem. A biće zanimljivo pratiti dokle će za deset, dvadeset godina dobaciti dva mladjahna i ambiciozna političara- banjalučki (Stanivuković) i tuzlanski (Berbić)- jedan je krenuo „desnim putem“, drugi „lijevim“.

Ovo je naka druga, čista dijasporna priča. Ponešto pisano o mome (ne)običnom kućnom odgoju, a sve su prilike da se na pravom putu (i) oko unukaaa. Svak sa svoje strane „usmjerava“- djaaad je davno položio pedagogiju (pa  mirovni angažman u tri zemlje), starija ćerka savjetnik na univerzitetu, zet predaje na višoj školi – taman, što bi rekao dobri Šabe. Nakon nagrade za najbolji crtež, sve su prilike na koju će stranu Alan. Mladji Eldar (8) haman u fudbalere- bilo dovoljno da poigramo na vještačkoj travi kod njegovog „barnehage“ u Bergenu. I pride, djed pokazao nekoliko „finti“ i driblinga.

MOTIVACIJA: Koliko su meni značile sjene djeda Hadžiavdage, stoji u posveti dječijeg romana Dva splavara mala („Djeda Avdu nisam zapamtio, ali su priče o njemu i njegovim splavarima ostale u trajnom sjećanju“). Nisam upamtio ni tuzlanskog, Muharema Kunosića. Nedavno naveo tri razloga otkuda tolika emocija prema hotelu Tuzla. Pridodati i ovaj: može biti što se na Stupinama nekada nalazila njegova vikendica i savršeno uredjeno imanje gdje su (i) lubenice uspijevale…

Eh, tugo dijasporna- nanizaše dvije godine kako u Norveškoj nisam zagrlio unuke. Alisa poručila da bi Eldaru mnogo značilo da vidi djeda u dresu. Evo ga u kombinovanom timu zvorničke dijaspore 2005. pred utakmicu sa veteranima FK Drina.„Kapiten“(vau!), a u odijelu Meša Povlakić, kao „tehniko“. Pisano- iako su veterani obećali (Krsto, Vaske, Obren, Milivoje…)- nisu došli (?!). Blamažu umanjio trener juniora Stevo Kostić, odigrali sa podmlatkom. Istrčali u „našem“ gradu da nas želja mine- miješali gorčina i ushićenje- na tribinama više policije nego publike (?!)

Na drugom fotosu djed na igralištu („ploči“) nekadašnje osnovne škole „Braća Skopljaković“ u Zvorniku. Hoće- neće prepoznati- stojim izmedju Mide Kamenice (sada je u Austriji) i Mede Talavanića (na žalost, ostade vječno u Australiji). A na trečem, prelijepom fotosu, Eldarov pradjed Abdulah sa timom FK Drina- četvrti s desna.

Školski tim i ekipa FK Drina pred utakmicu sa bijeljinskim Radnikom, 1948. / Fotosi djeda i pradjeda za Hambiralovićevog unuka u Bergenu

„HARLEMKE“ ZA PRVO MJESTO: Još od šestog/sedmog razreda djed je igrao „sve“ za školu. I nezaboravan turnir u Banji Koviljači- proglašen za najboljeg golgetera i dobio kutiju „napolitanki“ (počastio suigrače i nastavnika Akifa Nožinovića), a za prvo mjesto u trčanju, patike „harlemke“!

Dovoljno, a kada poraste ima opisano na švedskom (sličan je norveškom) o tenisu. Onda nezaboravna anegdota koja se našla na prvoj strani „Nerikes AlIehanda“ kako „čekamo“ Björn Borga. A mislim da je pravedno: kad se Alan rodio dobio je „umjetnički“ poklon, sačuvani zlatnik za prvonagradjeni film koji sam osvojio na festivalu u Zenici. Eldaru za uspomenu „ide“ pehar sa otvorenog stonoteniskog turnira u Leirviku. Dva pehara, jedna zlatna medalja i više plaketa u ratu opuhani iz moga stana u Z-14 (slike i svi filmovi, sem jednom koji je ostao u Kino- savezu BiH u Sarajevu). I nezaboravna priča sa otvorenog prvenstva Zvornika u stonom- tenisu: sa Cacom u finalu, pa Ekmečićev izvještaj za Radio-Podrinje, pa Šida, Bari, Zoka, Nihad, Duškun…

Od dvije spomenute nagrade iz Koviljače ostalo samo sjećanje- keks u slast „slišten“ u šinobusu po povratku. Ni patike nisu mogle trajati do vijeka, a tom- potom oko malešnih unuka u Linzu. Majka je još davno poklone spakovala ali ne poživje da ih još jednom vidi. Kad se mogne lakše putovati valjaće djedu na put i njih zagrliti.

P.S.                                                                                                       

Moglo bi podugo oko posvete na trečem fotosu ispisane rukom Jove Bokana. Drugi s desna, bio je direktor Socijalnog u Zvorniku. Sjećam se  da sam malešan sa ocem bio u njegovoj kancelariji gdje su kahvenisali- zgrada preko puta Kasine. Bio je poznati ribolovac- blinkeraš. Bratić Zdravko Tomašević krenuo istim putem i jedan od najagilnijih oko ekologije.

—————

Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje.  

Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 80 mail adresa.

Related posts

MAJČIN ZOV MAJKE BOSNE: Majci Adili za rahmet a nama za sabur

BHD Info Desk Administrator

PREDSJEDAVAJUĆI PREDSJEDNIŠTVA BIH URUČIO PRZNANJE PROFESORU EMIRU RAMIĆU

Editor

Predstavnici bloka “Pokret za Državu” u Njemačkoj: BiH se voli i mimo reprezentativnih utakmica

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment