Pogledi

IFIMES: Narušeni kredibilitet EU na Zapadnom Balkanu?

Samit Evropske unije (EU) i država Zapadnog Balkana održat će se 5. i 6.oktobra 2021.godine na Brdu kod Kranja i spada u okvir strateške saradnje EU sa Zapadnim Balkanom. 

EU je nastala kao mirovni projekt poslije završetka 2.svjetskog rata i omogućila je, da se u Evropi osigura trajan mir i dugoročna stabilnost. U nedavnoj prošlosti u regiji Zapadnog Balkana vođeno je nekoliko ratova. Zbog toga je uspostavljen krhak mir i latentna stabilnost. 

Analitičari smatraju, da čelnici EU moraju biti svjesni činjenice, da ukoliko žele da se mirovni projekt EU prenese u ostatak Evrope potrebno ga je implementirati na države Zapadnog Balkan, jer bi se kroz članstvo u EU osiguralo, da države te regije imaju trajan mir i dugoročnu stabilnost. Sve dok EU ima nestabilnu regiju Zapadnog Balkana u svom susjedstvu neće se moći baviti ključnim pitanjima i izazovima te dugoročnim strateškim pozicioniranjem u međunarodnim okvirima.

EU pogled na vladavinu prava – slučaj Nikola Gruevski

Kredibilitet EU na Zapadnom Balkanu je narušen. Možda je posljednja šansa, da se zemlje Zapadnog Balkana spase od „zagrljaja“ Rusije, Kine, Turske i nekih drugih država tako da se na Samitu EU – Zapadni Balkan odblokira početak pregovora sa EU Sjevernoj Makedoniji i Albaniji te da se ubrzano radi na završetku dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine potpisivanjem pravno obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa, a da pri tome zemlje regiona intenzivno rade na započetoj regionalnoj saradnji, posebno inicijativi „Otvoreni Balkan“[2] .

EU najčešće prigovore i primjedbe upućuje državama Zapadnog Balkana u segmentu pravosuđa i vladavine prava. Prigovori su često opravdani, jer postoji deficit u vladavini prava i to su potvrdili brojni domaći i međunarodni izvještaji. Međutim, kredibilitet EU na Zapadnom Balkanu je ozbiljno narušen zbog nuđenja azila od strane premijera Mađarske Viktora Orbana (Fidesz) pravosnažno presuđenom kriminalcu bivšem makedonskom premijeru Nikoli Gruevskom (VMRO-DPMNE), koji se nalazi na međunarodnoj potjernici. Čak su pojedini čelnici iz kruga Evropske narodne stranke (EPP) uključeni u njegovu podršku i zaštitu te rade na njegovom povratku u Sjevernu Makedoniju.

Analitičari smatraju, da bi Slovenija i njen premijer Janez Janša (SDS/EPP), koji je predsjedavajući EU trebali p(r)ozvati Mađarsku i njenog premijera Viktora Orbana, da pokaže na djelu vladavinu prava i na osnovu međunarodne potjernice, koju je izdala Sjeverna Makedonija, izruči Gruevskog makedonskim vlastima. To bi bio snažna simbolična gesta, da EU temelji na vladavini prava i poruka ohrabrenja državama Zapadnog Balkana da rade na vladavini prava i reformi pravosuđa. Sve drugo je na nivou floskula kao što je floskula EU potvrda evropske perspektive Zapadnog Balkana bez konkretnih koraka naprijed. Iste floskule pred predstojeći Samit EU- Zapadni Balkan ponavlja predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, koji govori o jačanju saradnje i ekonomskom oporavku Zapadnog Balkana, a nigdje ne spominje proširenje i agendu ulaska zemalja Zapadnog Balkana u EU.

Deblokada makedonskih pregovora sa EU – Inicijativa Josipa Juratovića

Države članice EU moraju pokazati vizionarstvo kada je u pitanju proširenje, jer bez proširenja u prošlosti nikada se EU ne bi razvila u tako respektabilnu regionalnu integraciju. S obzirom da EU ima 27 članica uvijek postoji mogućnost različitih uvjetovanja i blokada, koje države članice trebaju izbjegavati odnosno za to pitanje moraju pronaći institucionalni odgovor. To je posebno važno u okolnostima kada snažan utjecaj na Balkanu pokušavaju ostvariti Rusija, Kina, Turska i druge države. Neodlučnost EU može imati strateške posljedice na Zapadnom Balkanu odnosno pojedine države uslijed neizvjesnosti procesa proširenja EU i pritisaka domaće javnosti mogu eventualno da promijene geopolitičku orijentaciju.

Inicijativa Josipa Juratovića (SPD), zastupnika u njemačkom Bundestagu, izvjestioca Bundestaga za jugoistočnu Evropu, nudi rješenje spora između Bugarske i Sjeverne Makedonije kroz arbitražu, odnosno da se formira Arbitražni tribunal, kojeg bi činilo pet članova: jedan iz EU, jedan iz Njemačke, jedan iz SAD i po jedan iz Bugarske i Sjeverne Makedonije. Arbitražni tribunal bi radio na rješavanju predmeta spora, dok bi Sjevernoj Makedoniji bio odblokiran početak pregovora o članstvu.

Analitičari smatraju, da je potrebno oživiti inicijativu iz prvog slovenskog predsjedavanja EU (2008) prema kojoj bi se zemlje koje postanu članice EU obavezale da neće blokirati članstvo zemalja-kandidata u EU te razmisliti o primanju u članstvo svih šest zemalja u paketu kao što je urađeno 2004.godine kada je u članstvo EU primljeno 10 zemalja. Sve zemlje Zapadnog Balkana ukupno imaju 18 miliona stanovnika što ne predstavlja ni polovinu stanovništva Poljske. 

Srbija – motor evropskih integracija

Nedavni događaji u regionu sjevernog Kosova još jednom su nas nakratko podsjetili na stravične scene devedesetih godina prošlog stoljeća.  Takve scene nisu produktivne i korisne za bilo koga i dobro je što su Aleksandar Vučić (SNS) i Albin Kurti (LVV) uz pomoć zvaničnog Brisela pronašli snage da prevaziđu ovo pitanje.  Tako je još jednom potvrđeno da Srbija odavno nije retrogradni faktor već regionalna lokomotiva za evropske integracije svih šest država Zapadnog Balkana.

Izvještaji institucija EU često su sadržavali ocjene, da je Srbija motor normalizacije Zapadnog Balkana, kao i motor evrointegracija zemalja na Zapadnom Balkanu. Proces približavanja Srbije ka članstvu EU je posebno intenziviran posljednjih nekoliko godina. Međutim, činjenica da Srbija već dvije godine nije otvorila nova pregovaračka poglavlja dovodi u pitanje namjere i planove EU o proširenju.

Analitičari smatraju, da je Srbija ima najsnažniju i najrazvijeniju kadrovsku i logističku infrastrukturu sa kojom može u relativno kratkom roku da odgovori na izazove pregovaračkog procesa i opravda atribut da je motor evropskih integracija na Zapadnom Balkanu. Istovremeno potpisivanje sveobuhvatnog obavezujućeg sporazuma o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova trebao bi ustvari značiti i sporazum o članstvu Srbije i Kosova u EU. 

Održavanje taktične vojne vježbe Bosna i Hercegovina-Srbija nazvane „Manjača 2021“, između Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije u periodu od 9. do 16. oktobra 2021 na vojnom poligonu za obuku na Manjači je doprinos regionalnom miru i stabilnosti te pokazatelj i dobar primjer razvijanja dobre bilateralne saradnje između dvije vojne formacije, koje uspostavljaju partnerske odnose iako to nije bilo tako u nedavnoj prošlosti. 

Inicijativa “Otvoreni Balkan”

Perspektiva regiona Zapadnog Balkana je u povezivanju i saradnji, da bi se to ostvarilo potrebno je osigurati trajan mir i stabilnost. Nedavno je inicijativa „mini Schengen“ prerasla u „Otvoreni Balkan“, sa namjerom da okupi sve zemlje regiona. Analize su pokazale, da je „Otvoreni Balkan“ bio uspostavljen prije pandemije Covid-19, da bi se države i cijeli region adekvatnije i uspješnije suočio sa pandemijom. Parcijalno rješavanje pandemije donijelo je i parcijalne rezultate. Važnost saradnje i solidarnosti je najvidljivija u slučajevima elementarnih nepogoda: požari, zemljotresi, poplave itd. 

Saradnja je važna i zbog odnosa Zapadnog Balkana prema EU. Glas jedne zemlje prema EU ne znači mnogo. Međutim, kada svih šest zemalja Zapadnog Balkana zajednički nastupe sa jednim glasom prema EU, to je već novi kvalitet i snaga. „Otvoreni Balkan“ nije alternativa članstvu EU nego ubrzani put da se zemlje što brže pripreme za članstvo i iskoriste sve neiskorištene međusobne mogućnosti sinergije i saradnje. Ekonomija obima je važan momenat za regionalnu saradnju. „Otvoreni Balkan“ će biti embrion novih klastera, koji će se formirati u regionu i predstavljati konkurentsku prednost država i regiona. Za uspjeh inicijative „Otvoreni Balkan“ potrebno je prestati sa štetnom političkom retorikom i osigurati pravilno suočavanje sa nedavnom prošlošću. Zbog toga je važno da dođe do suspenzije potjernica između Srbije i Bosne i Hercegovine za počinjene ratne i da temelj saradnje između Tužilaštava Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske budu potpisani protokoli.

Analitičari smatraju, da države Zapadnog Balkana moraju uspostaviti snažniju političku, ekonomsku, kulturnu, sportsku i svaki drugi oblik saradnje i da zajednički nastupaju prema EU kao grupa država sa jasno definiranim zahtjevima i interesima. Kada se radi o proširenju EU potrebno je precizirati, da li i kada će doći do proširenja, jer se ne može do unedogled odlagati proširenje EU. Neizvjesnost procesa proširenja EU ide u korist onog dijela javnosti na Zapadnom Balkanu, koji se protivi članstvu njihovih država u EU i u korist je rivala EU. Regionalna saradnja ne znači, da su zemlje regiona odustale od svoga evropskog puta i članstva u EU 

Narušeni kredibilitet EU i njenih lidera?

Pitanje mira i  stabilnosti regije Zapadnog Balkana je važno za EU. Dešavanja unutar EU otvorila su i pitanje kredibilnosti evropskih lidera. Na vrhu EU juna 2018.godine odlučili su, da će 2019.godine biti određen datum za početak pregovora Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, ukoliko ispune uvjete za početak pregovora. Obje države, a pogotovo Sjeverna Makedonija, je to jasno ispunila. Datum za početak pregovora nije određen (početak pregovora ne znači i članstvo u EU), evropski lideri su pogazili svoju riječ i narušili kredibilitet. To pod znak pitanja postavlja i Schumanovu viziju udružene Evrope. U tom slučaju bi se čak moglo reći, da pojedini evropski čelnici djeluju protiv ideje Roberta Schumana, koji je osmislio projekt današnje EU. Narušenom kredibilitetu dijela evropskih čelnika doprinosi i njihova umiješanost u kriminal i korupciju ili su čak nosioci tih negativnih i nezakonitih pojava te su uključeni u brojne afere. 

EU uvijek postavlja nove uvjete odnosno kriterije za članstvo za države Zapadnog Balkana. Analitičari upozoravaju, da mnoge države članica EU ne bi mogle u potpunosti ispuniti uvjete za članstvo, koji se traže od država Zapadnog Balkana. Kao primjer u nedavnoj prošlosti navodi se kako su Bugarska i Rumunija primljene u članstvo, ali i Hrvatska, kojima su pogledali „kroz prste“ prilikom njihovog pristupanja u EU. O nedosljednosti EU govori i činjenica da je 2004.godine u punopravno članstvo primljeno 9,5 država, jer je primljena samo polovina Kipra. Često se navode kao primjeri francuska pokrajina Korzika i italijanska pokrajina Sicilija u kojima regulativa EU ni izbliza ne funkcionira kako to zahtijevaju EU standardi, propisi i direktive.

Analitičari upozoravaju, da znatan dio članica na EU ne gleda kao na sistem vrijednosti i pravne regulative nego na način kako crpiti što više sredstava iz EU fondova, a što manje uplatiti u budžet EU. Upravo su to države članice EU koje znatno manje uplaćuju u budžet EU nego što primaju sredstava i istodobno prave najviše problema unutar EU. To se prije svega odnosi na države članice tzv. Višegradske grupe država (Mađarska, Poljska, Češka, Slovačka), ali i na Bugarsku, Hrvatsku i još poneke članice. Primanje novih članica u članstvo EU je prvenstveno stvar političke volje – da li unutar EU zaista postoji politička volja za proširenjem?

Ljubljana/Brisel/Washington, 2. oktobar 2021

Related posts

25 GODINA DEJTONSKOG MRAKA

Urednik BiH Info Desk

Bosna i Hercegovina: Hadž za vjernike svake godine sve skuplji, za četiri godine cijena porasla za 1.650 KM

Vedrana Rudan: SRETNA NOVA 1991.

Leave a Comment