Ne znam ko je glavni krivac za infodemiju, vjerovatno nije samo jedan. Ali nadam se da ćemo to saznati i da će oni koji su svjesno podsticali lažne informacije odgovarati za nepotrebne smrti i patnju – kaže u intervjuu za sajt Udruženja novinara Srbije prof. dr Ognjen Gajić, specijalista intenzivne medicine i plućnih bolesti, stručnjak svetskog glasa s Mejo klinike u Ročesteru u SAD s kojim razgovaramo o infodemiji, koju je Svetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila odmah po proglašenju pandemije SARS-CoV-2.
Infodemija u nekoliko reči?
Preplavljenost lažima i poluistinama u svrhu nečije dobiti.
Kako na pacijenatima vidite njen uticaj?
Imali smo bolesnike koji su se bezobrazno ponašali i vrijeđali sestre i ljekare. Teško je liječiti u takvim uslovima. U intenzivnoj njezi je to manje izraženo jer onog trenutka kad je bolesnik bez daha i na samrti naravno da će prihvatiti stručnu pomoć. Drago nam je kad takav bolesnik preživi dugotrajno liječenje na respiratoru, promijeni mišljenje i kaže svim prijateljima i rodbini da bolest može biti vrlo ozbiljna i da trebaju zaštititi i sebe i druge.
Koliko infodemija lekarima otežava borbu za zdravlje i živote kovid pacijenata?
Zdravstveni radnici, naročito oni koji rade u jedinicama intenzivnog liječenja, su izvukli deblji kraj. Poslijedice su teške za sve one koji imaju nesreću da budu kritično oboljeli ili ozlijeđeni danas i u budućnosti.
Kolika je odgovornost vlasti za ukorenjivanje dezinformacija, kolika ljudi iz medicinske struke, zatim i medija, a i običnih ljudi?
Svjetska zdravstvena organizacija, epidemiolozi, infektolozi, specijalisti socijalne medicine i drugi javno-zdravstveni radnici su najbolje upućeni u problematiku pandemije. Obični ljudi teško mogu razlučiti tačno od netačnog u ovoj kompleksnoj situaciji. Jednako kako kontrolu letova na aerodromu moramo prepustiti stručnim ljudima tako i probleme usljed kovida 19… Svi smo podložni dezinformacijama, a oni koji nas truju neistinama bi morali zakonski odgovarati.
Obični ljudi nisu uvek kadri da “prerade” medicinske pojmove od kojih možda zavisi i njihovo ponašanje.
Demokratizacija znanja je u principu poželjna. Međutim, kompleksni problem, kao što je javno zdravstvo ili kontrola letova, zahtijevaju iznijansirani stručni pristup i poluznanje je jednako opasno kao i neznanje. S druge strane, trebamo se zamisliti zašto je javnost izgubila povjerenje u stručnjake, naučnike i ljekare. U društvima (a danas je puno takvih) gdje vlada negativna selekcija, očekivano je da je narod sumnjičav i nepovjerljiv.
Kome pacijenti najviše veruju?
Bolesnici najviše vjeruju svom doktoru – porodičnom, itd. Povjerenje između bolesnika i ljekara zahtijeva trud i vrijeme.
Ali nekada i sami lekari i ljudi iz medicinske struke doprinose infodemiji.
Žalosno je i sramotno da jedan broj kolega ljekara doprinosi širenju dezinformacija.
Koliko infodemija produžava pandemiju?
Kritična bolest i smrt od kovida 19 lako se preveniraju cijepljenjem i ostalim mjerama javnog zdravlja. Jedinice intenzivne njege su prepune bolesnika koji to nisu poštovali zauzimajući mjesto i šansu drugima koji bez razloga mogu izgubiti život. Moram reći da su bolesnici žrtve propagande, nasjeli su, a oni koji su ih zatrovali bi trebali odgovarati.
Vodite vajber grupu CERTAIN ICU Support, nastalu uz podršku SZO, u kojoj je skoro 6.000 lekara iz našeg regiona, kao i onih iz inostranstva poreklom s ovih prostora. Šta može da se deli u grupi, a šta je strogo zabranjeno?
U CERTAIN viber grupi isključivo se dijele publikovane znanstvene studije i lična iskustva iz liječenja. Na početku je pristup grupi bio otvoren, ali smo nakon pojave dezinformacija morali uspostaviti kontrolu i nekoliko administratora tako da je pristup omogućen isključivo zdravstvenim radnicima, a svaka postavka mora imati potpisnika (ime, prezime, mjesto rada, specijalizacija). Administratori imaju autoritet da izbrišu neprikladne postavke.
Doktori koji su promovisali antinaučne i antivakserske stavove nisu više u grupi?
Pristup je omogućen svim zdravstvenim radnicima po gore navedenim pravilima – da se šire samo smijernice SZO i drugih internacionalnih udruženja, novopublikovane naučne studije, i lična iskustva uz potpis. Medijski prilozi i bilo kakve političke postavke (šta koja država dozvoljava ili nedozvoljava) se ne toleriraju. Za to imaju druge društvene mreže.
Grupa je i svojevrsna alatka protiv infodemije. Imate li uvid u to da su lekari iz te grupe delili s javnošću dobijene informacije?
Ne vodimo evidenciju, ali se nadamo da je CERTAINgrupa pomogla da zdravstveni radnici dobiju pravovremene i tačne informacije da mogu najbolje pomoći svojim pacijentima.
Živite i radite u SAD, a u stalnom ste kontaktu s našim regionom. Ima li specifičnosti jednog prostora u odnosu na drugi kada je reč o informacijama i dezinformacijama o pandemiji i ponašanju ljudi na osnovu njih?
Iskreno, odavno ne pratim medije niti u SAD, niti u jugoslavenskim zemljama, osim Bi-Bi-Si i emisija Gorana Milića na Al Džazira Balkan. Koliko sam upoznat problemi sa kovid 19 dezinformacijama su vrlo slični na Balkanu i u SAD.
Šta je vakcina protiv infodemije?
Obavezno, besplatno, nepristrasno i rigorozno školovanje.
I na kraju – ima li recepta za kolektivni imunitet protiv pogrešnih informacija?
Ima, samo nije lako. Treba dobro zagrijati stolicu u osnovnoj školi, srednjoj školi i na fakultetu, da se stekne znanje koje nam pomaže da se snađemo u komplikovanom svijetu. Dobra, iscrpna i nepristrasna edukacija je esencijalna. Nažalost, to nekad nije u interesu politike i nedovoljno se podržava.
Autor: Jelena S. Spasić
Liječnik s klinike Mayo i bivši član ‘Zabranjenog pušenja‘
Početkom osamdesetih godina Sarajlija Ognjen Ogi Gajić bio je član izvorne postave kultnog “Zabranjenog pušenja”. Na njihovim prvim albumima svirao je saksofon i flautu. U jednom trenutku, međutim, između muzike i znanosti izabrao je – medicinu,
Završio je Medicinski fakultet u glavnom gradu BiH, odstažirao svoje na Hitnoj pomoći, tri godine kao liječnik proveo u opkoljenom Sarajevu, a potom otišao u Ameriku.
