Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publcista
(Književno-esejistički osvrt na Antologiju savremene poezije Bošnjaka Kosova (Prizren, 2025), urednici: Sadik Idrizi Aljabak i Mustafa Balje)
U vremenu kada se glasovi manjebrojnih narode često gube u složenim kulturološkim prostorima dominantnih narativa, izlazak Antologije savremene poezije Bošnjaka Kosova (Prizren, 2025) predstavlja kulturološki događaj od epohalnog značaja. Knjiga koju su sa velikom pažnjom i odgovornošću priredili dvojica neumornih kulturnih poslenika Sadik Idrizi Aljabak i Mustafa Balje ova antologija je pos vom značaju, narativu i doprinosu predstavlja svojevrsni identitetski dokument i svjedočanstvo o postojanju, opstajanju i stvaranju jednog naroda na prostoru đe je često morao braniti pravo da bude i da piše na svom maternjem (bosanskom) jeziku. Antologija okuplja više od četrdeset sedam autora i autorki hronološki poređanih od najstarijih, poput Alije Džogovića, Jašara Redžepagića i Hakije Hadrovića, do najmlađe pjesnikinje Ernese Koljenović, rođene 2003. godine. Ovaj široki generacijski raspon daje antologiji dimenziju intergeneracijske memorije, ali i svježinu poetskog izraza koji potvrđuje da bošnjačka riječ na Kosovu ne samo da traje, već i raste. Autori su birani prema inkluzivnim, a ne ekskluzivnim kriterijumima. Pored afirmisanih pjesnika, uvršteni su i oni koji su objavili tek jednu zbirku ili su se istakli svojim stvaralaštvom u književnim časopisima i na društvenim mrežama. Time ova antologija zadobija oblik narodne, kolektivne hronike, a ne samo elitne galerije.
Dr Sadik Idrizi Aljabak i Mustafa Balje u ovom djelu ne djeluju samo kao priređivači, već kao duhovni i kulturni čuvari jednog naroda. Idrizi, poznat po svojoj predanosti lokalnoj kulturi, jezičkom očuvanju i istoriografiji Bošnjaka Kosova, pokazao je u ovom djelu nevjerovatnu širinu pregleda, strpljivost u dokumentaciji i dar za selekciju. Balje, aktivan na polju politike, medija i kulturne afirmacije, unosi u projekat viziju institucionalnog i javnog značaja književnosti. Njihov zajednički rad ne samo da je urednički uspješan, već i istorijski potreban. Njihov pristup podsjeća na model kulturnog radnika u najboljem smislu riječi onog koji ne živi od kulture, već za kulturu. Bez njihovog entuzijazma, organizacije i osjećaja za istorijski trenutak, ovakvo djelo vjerovatno ne bi ugledalo svjetlo dana. Dodatnu književnu vrijednost antologiji daju i kraći esejistički prikazi uz svako ime, koji čitaocima približavaju ne samo biografije, već i stvaralačke osobenosti svakog autora. Ovi prikazi funkcionišu kao književni portreti sažeti, ali snažni, čime se doprinosi cjelovitijem razumijevanju pjesničkog djela, konteksta iz kojeg je poteklo i njegovih stilskih odlika. Upravo takav pristup omogućava da ova antologija ne bude samo zbirka tekstova, već i analitičko djelo koje obuhvata i kritički uvid u savremeno bošnjačko pjesništvo na Kosovu. Eseji o autorima nisu formalni prilozi, već misaona metodologija razumijevanja koja pruža snažan stav za ulazak u svijet metafora, lirskih tonova, ali i društveno-identitetskih okolnosti u kojima je pjesma nastajala. Svaki pjesnik dobija prostor da bude viđen kao individua, ali i kao dio kolektivnog pjesničkog entiteta Bošnjaka na Kosovu.
Značajan doprinos daju i recezenti, prof. dr. Muljaim Kaćka i prof. dr. Nadija Rebronja, čije recenzije ovoj antologiji daju akademsku težinu. Njihova riječ u uvodu ne služi samo kao akademska forma već kao kontekstualna mapa koja pomaže čitaocu da razumije koliko je ova knjiga važna za jezik, kulturu i duhovni prostor bošnjačke zajednice na Kosovu. Rebronjina osjetljivost za jezičke nijanse i Kaćkina kulturološka širina čine recezentski dio ovog izdanja zaista reprezentativnim.
Posebno vrijedi istaći pjesništvo autora poput Alije Džogovića, Rasima Kaplana, Feride Rastoder-Adrović, Sadika Idrizija, Mustafe Baljea, Azira Kuljićija Adža, Rešata Fazlija, Mersije Omerović, Kanite Alijagić, Fahrete Bajšini, Enshera Hodže, Meljimana Mustafija i drugih. Njihove pjesme ne samo da su estetski relevantne, već su i tematski bogate: donose priče o ratu, identitetu, svakodnevici, gubitku, duhovnosti, vjeri, ali i ljubavi, zavičaju i jeziku. One pokazuju raznvrsnost poetika, ali i zajednički glas jednog naroda koji piše da bi ostao zapamćen. Zastupljeni autori u Antologiji savremene poezije Bošnjaka Kosova: Alija Džogović, Jašar Redžepagić, Hakija Hadrović, Avdija Avdić, Miftar Adžemi, Hamza Šabotić, Ismet Marković Plavnik, Azir Kuljići Adžo, Izet Kurtiši, Uzeir Ajradini, Ferida Rastoder-Adrović, Sadik Idrizi Aljabak, Fehmija Murati, Rasim Kaplani, Meljiman Mustafi, Zuhra Kalić-Kani, Rešat Fazli, Ramit Ademović Ljubinjec, Hasan Jusufi, Šefćet Duraki, Ćemailj Kurtiši, Mehmed Salković, Rešat Alija, Vejsel Hamza, Ismail Ismaili, Nedžip Fazlija, Arif R. Haliti, Mirsada Šabotić (rođ. Bibić), Ramadan Zulji Čiko, Mukadesa Tairovci Kaljo, Safet Ćeman, Zafir I. Azizović Ziko, Mustafa Balje, Arifka Ljatifi, Sahit Kandić, Kanita Alijagić, Mersija Omerović, Demir Marković, Enser Hodža, Fahreta Bajšini, Dženita Mamuti, Sejma Birdaini, Jasmin Ademović, Salhida Bašani Salaj, Enes Ibrahimi, Anesa Dute (rođ. Toro) i Ernesa Koljenović.
Zastupljenost pjesnikinja predstavlja važan pomak ka ravnopravnoj afirmaciji ženskog pjesničkog izraza. Njihove pjesme otkrivaju drugačiju senzibilnost intimniju, ali često i snažniju u metafizičkom smislu. U vremenu kad se ženski glas još uvijek mora izboriti za prostor, ova antologija to čini dostojanstveno i bez izgovora. Antologija savremene poezije Bošnjaka Kosova nije samo književna činjenica već i politički čin čin kulturnog otpora i identitetske samopotvrde. Ona je temelj za buduća istraživanja, ali i podstrek za mlade da pišu, da govore, da pamte. Njena važnost leži i u činjenici da popunjava jednu ogromnu prazninu – ne samo u nacionalnim bibliotekama, već i u kolektivnom pamćenju. Ona je svjetionik za sve one Bošnjake na Kosovu koji žele znati ko su, odakle dolaze i šta ih sve povezuje.
Bošnjačka književna kultura Kosova ne može se promatrati izdvojeno. Snažne su kulturološke veze s Sandžakom i Crnom Gorom. Brojni pjesnici rođeni u Plavu, Rožajama, Sjenici, Tutinu ili Bijelom Polju preselili su na Kosovo đe su ostavili traga u kulturi i obrazovanju. Alija Džogović, Ismet Marković i Jašar Redžepagić, rođeni izvan Kosova, postali su snažni nosioci njegovog književnog identiteta. Ova interregionalna dinamika pokazuje duboku kulturološku mrežu bošnjačkog naroda, đe pjesnik iz Rožaja, nastavnik iz Tutina ili urednik iz Prizrena ne prestaje da bude dijelom jedne kolektivne književne sudbine.
U završnom pogledu na Antologiju savremene poezije Bošnjaka Kosova, nije dovoljno samo reći da je riječ o zbirci pjesama ova knjiga je kulturni događaj, duhovni prostor, zapis epohe, ogledalo identiteta i prije svega dokaz opstanka. Ona u sebi objedinjuje snažnu ali postojanu borbu jednog naroda da kroz jezik sačuva pamćenje, osjećanje, vjeru, i dostojanstvo. U pjesmama Alije Džogovića, koje otvaraju vrata ove antologije, Bosna nije “kameni stećak” niti politički entitet ona je Kuća u đerdanu, bijelo tijelo u fistanu, pjesma što se sniva. Taj mitski lik Bosne, ispleten od bola i nade, čuva melodiju prošlosti i traži potvrdu u sadašnjem vremenu. Džogovićevi stihovi su istovremeno molitva i zakletva, iskaz vjernosti i poetska zaklonjenost u najdublji zavičaj duše. Oni nas podsjećaju da je narod bez pjesme –narod bez glasa, a Bosna bez svojih pjesnika zemlja u tišini. Nasuprot tome, Jašar Redžepagić ne stoji u opoziciji, već u dubljoj poetskoj filozofiji njegova riječ nosi snagu misli, svjetlost koja boli, i vječnost u kojoj se ono voljeno prepoznaje tek kada se izgubi. U njegovim stihovima rosna noć postaje metafora za pamćenje koje traje uprkos svemu, a znakošum i kapi evociraju drevni osjećaj kosmičke povezanosti. Redžepagić ne pjeva on kontemplira. Njegova poezija je mjesto đe ljubav i smrt sjede za istim stolom i ćute, a to ćutanje postaje najdublja forma iskaza.
Zajedno, njihovi stihovi kao početak i filozofska osovina Antologije – predstavljaju dvije dimenzije bošnjačkog pjesničkog bića: onu emocionalnu, zavičajnu i vizuelnu, i onu misaonu, univerzalnu i tiho-uzvišenu. Obojica ukazuju na to da bošnjačka poezija na Kosovu nije nikla iz političkog projekta ili nametnute ideologije, već iz životne potrebe da se govori, čak i kad se ćuti. I da se piše, čak i kada se sve briše.
Antologija savremene poezije Bošnjaka Kosova je arhiv duše jednog naroda. Svaka pjesma, bilo da je napisana na standardnom bosanskom jeziku ili lokalnom idiomu, bilo da koristi ijekavicu, ekavicu ili goranski izraz, nosi jedan nevidljivi refren ovđe smo, još uvijek pišemo, još uvijek pamtimo. U svojoj strukturi, antologija ne robuje formi, već istinu gradi iz složenosti: jezičke, identitetske, tematske, generacijske. Ona je mozaik koji spaja pjesnike iz Dragaša, Prizrena, Peći, Istoka, ali i one iz Sandžaka, Crne Gore, dijaspore čineći jedinstveno književno tkivo. Zato ova antologija ne smije ostati samo kulturni trenutak ona mora postati knjiga budućnosti, predmet proučavanja, inspiracija novim naraštajima. Ona nas poziva da se sjećamo, ali i da stvaramo, da budemo pjesnici svakodnevice, jezika, ljubavi, ali i otpora. Jer kad pjesma progovori iz naroda koji je ćutao, tada svaka riječ postaje most. A Antologija savremene poezije Bošnjaka Kosova upravo je to most od pjesme do naroda, od zaborava do pamćenja, od bola do ljepote. I u tom smislu, ona je nezaobilazni temelj svake buduće enciklopedije bošnjačke književnosti kako na Kosovu, tako i u cijelom prostoru đe Bošnjaci žive i pišu.
