Kada kažemo „Ne zaboravi Srebrenicu“, želimo reći ne zaboravi genocid u Bosni, jer genocid nije nešto što je izolirano na jedno manje mjesto. Srebrenica je bila vrhunac četverogodišnjeg pohoda genocidne mašinerije.
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo na godine koje su počiniocima bile potrebne da planiraju, pripreme i izvrše zločin. Genocid se ne dešava preko noći. To je projekt koji možda traje i generacijama jer je to projekt koji je započeo mnogo prije devedesetih, izvršen je devedesetih, a ostavio je takve mehanizme da se sa sigurnošću može reći da se nastavio. Ostavio je podijeljenu zemlju, razorene institucije, dobro finansiranu industriju negiranja genocida i još mnogo toga.
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo na činjenicu da niko nikada nije morao nositi takav teret dokazivanja kao mi, da bismo uopće mogli govoriti o zločinu nad zločinima koji nam je učinjen. Sjetimo se da je bilo potrebno 46 sudija iz 34 zemlje da osude samo dio ratnih zločinaca. Sjetimo se da ostali slobodno hodaju, često i na pozicijama moći u etnički očišćenim područjima.
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo na mladića koji je brutalno pogubljen, bačen u jamu sa stotinama drugih, zatim iskopan i prebačen u drugu jamu kilometrima dalje, pa ponovo iskopan i premješten u treću, i tako dalje.
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo na činjenicu da su morale biti izmišljene nove tehnologije kako bi se dokazalo očigledno.
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo i na to da smo morali izmisliti nove riječi za stvari za koje nismo ni mogli zamisliti da postoje. Kako nazvati činjenicu da se tijelo pronađe, identificira, ukopa, zatim se pronađu i identificiraju nove kosti, pa se grob ponovo otvara i dodatni posmrtni ostaci polažu u isti kovčeg? Nazivamo to „dokop“. Jedna riječ koja pokušava obuhvatiti sve to značenje.
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo na činjenicu da su se i vjerski obredi morali prilagoditi novoj stvarnosti, jer kako ukopati fragment lobanje i ključne kosti i nazvati to tijelom? Kako pripremiti to tijelo? Kako ga ogusuliti?
Kada kažemo Ne zaboravi Srebrenicu, mislimo i na sve heroje koji su branili Bosnu. Mislimo na sve novinare, humanitarne radnike i sve zemlje koje su primile izbjeglice, i pomogle nam da preživimo i da danas stojimo ovdje i kažemo: Ne zaboravi Srebrenicu.
BHRF Press
