Moj stav Pogledi

U SRBIJI I HRVATSKOJ NAJVEĆI ZLOČINCI POSTAJU NACIONALNI HEROJI

banner

U Hrvatskoj se obilježava 25 godina  od završetka vojno-redarstvene akcije “Oluja”, kojom je 200.000 hrvatskih vojnika za svega 84 sata oslobodilo skoro petinu hrvatskog teritorija, na kojem je bila uspostavljena paradržava Republika Srpska Krajina, što je omogućilo mirnu reintegraciju Podunavlja u ustavno – pravni poredak Hrvatske i uticalo na završetak rata u BiH. U operaciji je poginulo 174 a ranjeno 1.430 hrvatskih vojnika. Po podacima Info “Veritas” tokom akcije “Oluja” ubijeno je 1.869 Srba, protjerano 220.000 (po hrvatskim izvorima 90.000), a blizu 1.000 se i sad vodi nestalim.

Do sada su hrvatske vlasti  u više navrata odlikovale jedan broj učesnika ove operacije. Sa istom namjerom, po isprobanom modelu i Predsjednik R Hrvatske Zoran Milanović će sutra 5. Avgusta odlikovati vojne formacije i dužnosnike angažovane u operaciji  “Oluja”, među njima i zapovjednika Hrvatskog vijeća odbrane Miju Jelića, protiv kojeg je još 2014. pokrenut postupak za zločine počinje nad Bošnjacima s područja Mostara.

Srbija i Hrvatska nastavljaju promovisati zločince u nacionalne heroje

Hrvatska i Srbija i genocidna perjanica RS nastavljaju proglašavati nacionalnim herojima i davati najveća državna i entitetska priznanja najodgovornijim za najteže zločine, uključujući i zločin genocida nad Bošnjacima, a uz to montiranim optužnicama progoniti i osuđivati sve one koji su srcem i dušom branli svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.  

U uslovima nepravednog prividnog mira, uspostavljenog u BiH Dejtonskim mirovnim sporazumom, agresorima na BiH –  Srbiji i  Hrvatskoj – preko Rs i hrvatskih separatista okupljenih oko HDZ BiH predvođenih Draganom Čovićem, omogućeno je da i u toj formi nastave agesiju na BiH, ne gubeći ni vrijeme ni korak. Konstantnim pritiskom i istrajnim nastojanjem da u sudnice dovedu što veći broj Bošnjaka kod MZ se stvara privid da su svi krivi za ono što se u BiH događalo od 1992-1995-g. Svi koji su ih pokušali odvratiti ili vratiti s tog puta, kao što je u Hrvatskoj bio Stipe Mesić, a u Srbiji Čedomir Jovanović, su eliminisani ili gurnuti u stranu.

Hrvatska operacija “Oluja”

Hrvatska operacija “Oluja” je jedna od dvije ključne akcije koja je dovela do okončanja tzv. Domovinskog rata i oslobođenja Hrvatske. Trajala je od 4 do 7. Avgusta 1995.godine, a imala je veliki odraz na stanje u BiH. Sljedila je nakon majske operacije “Blijesak”, u kojoj je za svega 31 sat oslobođena zapadna Slavonija. Operacija “Oluja” je izvedena neposredno pred genocidni masakr u Srebrenici, uz prećutnu suglasnost američke administracije i UN. Tokom nje je likvidirana Republika Srpska Krajina, a sjedinjene snage Hrvatske armije i Armije BiH nastavile su prodor u dubinu bh područja, koje je bilo pod kontrolom Rs.  Već prvog dana akcije hrvatska vojska je oslobodila Sveti rok, a narednog dana Knin, Benkovac… Poslije “Oluje” ostalo je okupirano samo Podunavlje, koje je mirno reintegrirano 15.1.1998. godine. 

Nagrađivanje stratega i izvršilaca etničkog čišćenja

Izumeđu etničkog čišćenja Bošnjaka u BiH koje je provedeno po srpskoj  strategiji na području koje sada pokriva entitet Rs i progogona Srba iz Hrvatske u operaciji “Oluja” po hrvatskom konceptu ne može se staviti znak jednakosti, ali je očigledno da su obe strane jednačine ispisane da se područje BiH očisti od Bošnjaka a teritorij Hrvatske očisti od Srba. Stratezi u Srbiji koji su proveli etničko čišćenje Rs od Bošnjaka i stratezi Hrvatske prepiznatljivi i sada kao vladajuće strukture u Srbiji i Hrvatskoj ne zadovoljavaju se sa time što su uradili i prave nove opasne i posljedične korake dalje, pa stratege te stretegije i one koji su ih provodili čineći pri tom najteže zločine prograšavaju za nacionalne heroje, daju im nagrade i  najviša državna odlikovanja…I nije to samo sol na rane žrtvama, već duboko moralno potapanje društva, u kojem nema mjesta ni istini ni pravdi.

I dok u Hrvatskoj i Srbiji, apriori Rs, najveći zločinci, tvorci i izvršioci genocida, dobivaju kolajne i postaju heroji, paralelno s tim Srbija i Hrvatska montiranim optužnicama dovode u sudove najveće bh rodoljube i branioce, a korumpirane sudije ih osuđuju na drastične kazne, a hiljade optužnica za najteže zločine i zločine genocida nad Bošnjacima guraju pod tepih.

U novembru 2019.g. Haški sud je oslobodio opužbe za  ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene u akciji “Oluja” hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača… koji su širom Hrvatske dočekani kao heroji. 

U julu 2018.g.  U Hrvatskoj je odlikovano je 58 istaknutih hrvatskih branitelja  iz Domovinskog rata, a u februaru 2020. odlikovani su hrvatski branitelji iz Domovinskog rata Mirko Šundov, brigadir Vlado Čulina, Zvonko Ćurković… i drugi.

U RS je do sada odlikovano preko 300 osoba, od kojih se većina potvrdila tokom agresije na BiH. Mnogi od njih primili su orden iz ruku ratnog zločinca Radovana Karadžića, a među njima je i Milorad Dodik, odlikovan Ordenom Nemanjića. Da vrati dug Dodik je prvom prilikom istim ordenom odlikovao zločinca Radovana Karadžića. Ovo nam jasno pokazuje da iza ratnih zločina stoje upravo oni oni koji odlikuju zločince.

Ordenom RS sa ogrlicom odlikovani su patrijarh Pavle, zločinac Slobodan Milošević…Ordenom RS sa lentom odlikovani su ratni zločinci i haški osuđenici Biljana Plavšić, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik,  te Vojislav Maksimović, Jovan Rašković, NIkola Koljević… Prošle godine posthumno je odlikovan Slavko Lisica, general Vojske RS, osuđen u Hrvatskoj za granatiranje Šibenika. Podsjećamo da je mitropolit Srpske pravoslavne crkve Ordenom zlatnog lika Svetog Petra odlikovao Vojislava Šešelja.

Zbog namjere da odlikuje Miju Jelića, odgovornog za ratne zločine u području Mostara, ozbiljne zamjerke Predsjedniku R Hrvatske Zoranu Milanoviću stavili su član Predsjedništva BiH Željko Komšić i aktuelni predsjednik Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, ali to nije nimalo pokolebalo predsjednika R Hrvatske. Milanović nastavlja putem njegove prethodnice Kolinde Grabar Kitarović; negira Haške presude za Udruženi zločinački poduhvat (UZP) i svoj nemoralan stav brani riječima, da ne daje odlikovanje ni jednom pojedincu, već svima njima, a što time nanosi novu tešku bol žrtvama, to mu nimalo ne smeta. Potsjećamo da je UZP bio zajednički cilj čelništva tzv. Herceg – Bosne i R Hrvatske, za koji je Haški sud novembra 2017.godine na 111 godina zatvora osudio čelnike tzv. Herceg – Bosne.  Kroz sve ovo pokazuje se da iza ratnih zločina stoje oni koji odlikuju zločince….

Oni odlikuju svoje zločince, a mi puštamo da naši nevini spasioci trunu u njihovim zatvorima

Procjenjuje se da je u Hagu pokrenuto 70% optužnica protiv Srba, 20% protiv Hrvata a 10% protiv Bošnjaka.  Za sve njih ili većinu njih sudije Haškog suda su utvrdile da su činili zločine, samo što su to Srbi i Hrvati činili kao agresori, a Bošnjaci u odbrani svoje zemlje BiH. A to nije i ne može biti isto. Vojne formacije Srbije i Hrvatske došle su da ubijaju, protjeraju, opljačkaju, prisvoje i pokore, a osnovna dužnost  i pravo svih građana BiH bila je da brane sebe, narod i domovinu. Ući u moju kuću i ubijati ukućane ili biti ubijen pri napadu na njih je dijametralno različito. To Međunarodni sud pravde u Hagu nije do kraja i dosljedno ispoštovao.

Proganjanju bosanskih, posebno bošnjačkih patriota, po zaključenju Dejtona, dobrim dijelom su i Bošnjaci doprinjeli sami sebi, jer su pustili da ih voda  nosi. Ozbiljnije su reagovala samo udruženja srebreničkih majki, ali bez konkretne šire podrške nisu mogle spriječiti odvođenje na sud najzaslužnijih sinova Bosne za njenu odbranu. Već u početku se pokazalo, što su Bošnjaci postajali pomirljiviji, što je njihova šutnja bila dublja i duža, proganjanja branitelja Bosne bila su sve učestalija, sa pritiskom na javno mnijenje i sudske organe da im se sudi. Tako je u oktobru 2018. potvrđena optužnica za “zločine protiv čovječnosti” protiv generala Atifa Dudakovića, komandanta  Petog korpusa A BiH, koji je bio jedan od glavnih stubova odbrane BiH i još 15 pripadnika A BiH. Tako je pokrenut i vođen postupak protiv generala Mehmeda Alagića, komandanta 3. i 7 Korpusa ABiH, koji je u toku procesa umro, pa je u martu 2003. proces obustavljen. S istim motivima pokretane su optužnice protiv Nasera Orića, protiv ratnog komandanta ABiH generala Rasima Delića, bivšeg člana Predsjedništva BiH Ejuba Ganića, komandanta Trećeg korpusa ABiH generala Sakiba Mahmuljina, protiv svih onih koji su u najtežim vrijeme stali u odbranu Bosne i Hercegovine. A sve te optužnice su težak udarac istini, pravdi, težak udarac antifašizmu. Odbrana neosnovano optuženih branitelja BiH je odbrana istine o svima nama. Da se tako postupalo po završetku II Svjetskog rata, mnogi američki, britanski., francuski, ali i jugosalvenski oficiri ostavili bi kosti ili bi još trunuli u  evropskim zatvorima. 

I dok Srbija i Hrvatska, dosljedno i pricipijelno nastavljaju odlikovati zločince, bošnjački lideri ne smiju ni obići u zatvoru branioce Bosne, koji trunu u  evropskim zatvorima, umjesto da podižu svoje porodice i osjete barem miris slobode za koju su se borili.

Nije li došlo vrijeme priznanja i kajanja?

Prema izjavi Milorada Pupovca, lidera SDSS,  Srbi idu sutra u Knin da veliki krst ( koji nosi potpredsjednik vlade Hrvatske Boris Milošević) stave na mržnju, s ciljem da Hrvati priznaju stradanja Srba i Srbi priznaju stradanja Hrvata. 

Nije li došlo vrijeme da lideri Hrvatske i Srbije sa sličnim porukama dođu u Sarajevo, Srebrenicu, Foču, Višegrad, Prijedor i druga bh stratišta, da izraze sućut žrtvama, izvinu se za učinjeno i istinski pruže ruku pomirenja, a ne kao do sad, samo da nešto ušićare?

Nije li došlo vrijeme da se shvati da zločinci ne mogu biti heroji, bez obzira kojem narodu pripadaju i za koje su ideale ratovali? 

Burlington, 4. Avgusta 2020                              Zijad Bećirević

Related posts

KRUŽOK U TROJE Dr. Dizdarević: Vozaj gore-dole, dok se ne izgubi i sam razlog umiranja pacijenata

BHD Info Desk Administrator

Bosna i Hercegovina u NATO-u: Što prije, to bolje

Editor

POGLED IZ CRNE GORE: SRAMNA RUSIJA I HEROIZAM UKRAJINE

Leave a Comment