Kadrovska politika Stranke demokratske akcije i njenog lidera Bakira Izetbegovića danas je u otvorenom eteru doživjela svoj kataklizmični slom. Prvi čovjek obavještajno – sigurnosnog sektora Bosne i Hercegovine Osman Mehmedagić danas je na naslovnice medija dospio kao lice lišeno slobode. Čovjek bez skrupula i diplome, spreman na sve kako bi ostao u poziciji glavnog bedema oko Bakira Izetbegovića danas je osumnjičenik za krivična djela pranje novca, zloupotrebe položaja i ovlasti i falsifikovanja isprava.
Štetu je u ovom trenutku teško i procijeniti. Hapšenje prvog čovjeka OSA-e, koji ima pristup i najstrožije čuvanim državnim tajnama može biti opasan po red i mir u državi. Jer, Osmica je već pokazao da se brani svim raspoloživim sredstvima. Branio se tako što je špijunirao, prokazivao prijavitelje korupcije i slično. Ko garantuje da određenim silama neće prodati opasne podatke kako bi se sačuvao robije.
Osman Mehmedagić možda zvanično i nema člansku karticu SDA, ali je i javno i tajno glavna uzdanica Bakira Izetbegovića u obračunima sa vlastitim narodom. Jer, Izetbegović, kao nedorasla politička figura, nesiguran u svoje poteze, najviše se boji svog naroda. Naroda kojeg on i stranka koju vodi ugnjetavaju 30 godina.
Zbog takve politike Izetbegović je omražen među svojima, čuvaju ga jedino državni uljebi, a njegov strah od svog naroda iz dana u dan je veći. Stoga je činio i čini sve da sačuva Mehmedagića na čelu sigurnosnog sistema, jer ta pozicija mu je omogućavala da na vrijeme bude informisan o svim procesima. Naravno, Izetbegović nije mario previše za svoj narod. Još manje je mario za državu, kojom špartaju skoro sve razvijene obavještajne službe svijeta.
Nije Izetbegović, a samim tim ni Mehmedagić mario kada je Patria u nekoliko navrata objavljivala pasoše terorista sa istoka, koji Bosnom i Hercegovinom šeću s našim pasošem. Nije se Izetbegović brinuo ni zbog povezanosti vrhovnih sigurnosnih struktura države s nekim od najvećih balkanskih klanova. Sve je to njemu nebitno. On svoju politiku živi na preživljavanju i što dužem opstanku na vrhu političke piramide Bošnjaka.
Zahvaljujući takvoj politici Bakira Izetbegovića i njegovog omiljenog kadrovika Asima Sarajlića, vrh SDA je doveo u pitanje NACIONALNU SIGURNOST BOSNE i HERCEGOVINE, a Bošnjake u podređen položaj u sigurnosnom sektoru države.
Jer, Bošnjaka više nema na pozicijama sa kojih se mogu pratiti i kontrolisati sigurnosni tokovi unutar Bosne i Hercegovine. U Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) kontrolne ključeve drže kadrovi HDZ-a i SNSD-a. U Obavještajno-sigurnosnoj agenciji sada će prema informacijama i procesima rukovoditi SDS i HDZ.
Granična policija Bosne i Hercegovine, sve su prilike, postala je trajno vlasništvo Dragana Čovića sa isturenim Zoranom Galićem. Bošnjacima je ostalo mjesto prvog čovjeka Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, ali je omjer snaga pobrojanih agencija i DKPT-a ogroman u korist onih koje kontrolišu HDZ i SNSD.
Predugo smo čekali da Izetbegović poremeti garnituru loših kadrova oko sebe i da na ključne pozicije instalira i sposobne i državi odane kadrove. Umjesto toga, gledali smo političke ratove protiv svih koji nisu SDA, ali i protiv onih koji su unutar SDA, a nisu za Bakira i njegovu hanumu Sebiju.
Cijena je previsoka. Ne zbog toga što je Osmica neophodan sigurnosnom sistemu, već zbog činjenice da će teško biti vratiti taj sistem pod kontrolu i za interese države. Godinama unazad znamo da Izetbegović trguje pozicijama koje pripadaju Bošnjacima u zamjenu za očuvanje direktorske fotelje svoje supruge. Smijemo li i zamisliti šta je spreman trgovati da na čelo obavještajnog sektora vrati Osmicu ili nekog drugog, sebi odanog kadrovika.
Na Bošnjacima je da koliko danas stave prst na čelo i zamisle se, te upitaju je li ovo konačno došao vakat za okretanje kormila i promjenu diskursa. Jer, ako je i bilo vjerovanja da sa SDA mogu čuvati i sebe i državu, to vjerovanje je postalo praznovjerje.
Osim uže porodice i inkriminisane grupe koja ga okružuje, Izetbegovića ne zanima ništa drugo. Svi oni među Bošnjacima koji su se i nadali da to nije tako, morali bi shvatiti da će ih uskoro odnijeti vjetar i da se moraju odmaći od Stranke demokratske akcije.
Jer, SDA i njen lider za sve ove godine nisu Bošnjake pomakli sa dna za barem jednu stepenicu. Štaviše, oligarhija na vrhu SDA samo je dublje kopala rupu bošnjačkom narodu. Sada je do naroda. Ili će čekati da ih SDA i Izetbegović žive zatrpaju ili će sam izgraditi stepenice do vrha na kojem stoje Bakir, Asim i njihova raja. A onda ih vratiti tamo gdje je narod bio svih ovih godina.
Počelo je, nema se vakta čekati!
Piše: Rasim BELKO (rasim@nap.ba)
