Piše: Sead Numanović
Milorad Dodik je – izgleda – u dubokom ofsajdu.
Za razliku od 1992. godine i njegovog političkog gurua Radovana Karadžića, nema plebiscitarnu podršku bosanskih Srba da se upusti u rat.
Izgleda da nema podršku ni iz Beograda.
Barem ne onu kojoj se nadao i koju je tražio.
Dok je on pričao o “slovenačkom scenariju” zaposijedanja kasarni Oružanih snaga u entitetu RS, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, naglašeno je nastojao uspostaviti komunikaciju sa Sarajevom.
Kako gest, iz zatvora u Beogradu pušten je Edin Vranj.
Beograd je predao i pratećih 26 optužnica. Sve je to dato institucijama Bosne i Hercegovine.
Plus, iz zatvora će biti pušteni Husein Mujanović i Osman Osmanović.
Njima je u toku suđenje za navodne ratne zločine pred sudom u Beogradu, pa će trebati vremena dok se komplicirane pravne procedure provedu i predmeti ustupe Sarajevu.
A u Sarajevu će se umeđuvremnu dosta toga razjasniti i u pravosudnom sistemu.
Vučić je, usred Dodikovog luđačkog divljanja, napravio pa i neočekivan iskorak prema Sarajevu.
Prosto se ne može, uz sve ograde kada je predsjednik Srbije u pitanju i njegova bolesna potreba manipuliranja svime i svakoga, a ne pomisliti da se i ovim činom on distancira od Dodika.
Naglašavamo, prerano je za zaključke.
Tek, Vučić je i danas poručio da će prihvatiti sve ono što se tri naroda u BiH dogovore. I da neće prihvatiti ništa što ne podržavaju sva tri naroda. Dakle, to je i poruka Dodiku. Ako hoće demontažu Oružanih snaga BiH, mora pitati Sarajevo…
Njegova izjava, data na (naručenu) novinarsku molbu da prokomentira Dodikovo ponašanje u entitetu RS, nije spektakularno nova, ali jeste jaka, obzirom na tajming.
U najkraćem, možemo je protumačiti i kao poruku – JA SE PITAM!
Svi niži lideri, bili oni u redovima bosanskih, kosovskih ili crnogorskih Srba, mogu misliti samo nakon njega -Vučića. On im kaže šta da misle i oni to i (u)rade.
Dodik se, očito, sve manje uklapa u to.
Sigurno mu neće biti drago kada čuje da bi se Vučić i Bakir Izetbegović, lider SDA, uskoro mogli naći “na kahvi”.
Nije nikava tajna da lični odnosi Vučića i Dodika nikada nisu bili ni blizu dobri kakvim su ih obojica prikazivali.
Iza naglašenih “izliva ljubavi” stojao je međusobni prezir koji raste.
Vučić ne voli “samostalne” lidere prečanskih Srba. I sve ih je promijenio i doveo pod svoje, osim kod bosanskih Srba.
Neće on Dodiku nikada oprostiti onu čuvenu anketu tabloida Kurir, prije nego li će ga Vučić, pod spektakularnim okolnostima poklopiti, kada je Dodik u prvom krugu premoćno pobijedio u anketi “Ko je najveći Srbin”.
Dodik, pak, odlično zna kakav je Vučić. Zna koga je i kako predsjednik Srbije otpremio u političku penziju, sklonio u stranu, disciplinirao… Nisu to ni malo lijepe priče!
Njihov odnos najbolje se može objasniti borbom mungosa i kobre.
U toj partiji šaha, Dodik igra crnim figurama.
Lider SNSD-a ima još jedan, mnogo ozbiljniji problem – Dragan Lukač.
Ministar policije entiteta RS je stari njegov oponent.
“Prvi pendrek Srpske” čvrsto pod kontrolom drži sve bitne poluge u ovoj instituciji. Njegovi su inspektori, šefovi regionalnih ureda, sva naoružana policija…
A ona je više nego dobro (opasno!) naoružana. I dalje se naoružava.
MUP entiteta RS ima “redovnu” policiju, ali i žandarmeriju. Sada Lukač intenzivno oprema i “posebne snage”.
Više od 600 specijalaca bit će opremljeni najmodernijom policijskom opremom, uključujući i duge cijevi i obučeni za najrizičnije i najkompliciranije intervencije.
MUP nabavlja i nove borbene oklopne transportere. Dolaze iz Srbije, naravno. Jeste da su – u poređenju s sličnim oruđima – vrlo loši. No, Lukač će na njih staviti teške mitraljeze kalibra 12,7.
Ako mu još za rukom pođe da nabavi borbene dronove (a često se hvali da su mu obećani srbijanski “Gavranovi”), pod sobom će imati moćnu vojnu silu.
Zašto bi je prepuštao u ruke nekome za koga i u SNSD-u sve glasnije tvrde da je “puk’o”, da je “lud”, “manijak” i da su mu potezi opasno nepredvidivi.
Tek, možda je političko Sarajevo, ovog puta izbjeglo najgori scenario. Možda!
No, je li naučilo lekciju?
Nije!
Najnoviji Dodikov performans ludila pokazao je sve slabosti ne samo političkog Sarajeva, već cijelog bošnjačkog naroda.
Godinama su sve vitalne zapadne destinacije zapostavljene.
Godinama su sve vitalne istočne destinacije “van radara”.
Dok se mi bavimo sami sobom, lobisti koje Dodik plaća i iz našeg džepa, rade svoj posao. Tupe bilo kakvu oštricu na Zapadu i savjetuju trenutnog prvog u bosanskih Srba kako treba raditi.
Ujedinjeni Arapski Emirati i Turska među vodećim su investitorima u Srbiji.
Za to vrijeme Sarajevo sve dublje tone u samoizolaciju.
“Opozicija” samo čeka prilike da “puca penale” SDA-u.
SDA se poigrava s njima, ali – mnogo opasnije – poigrava se s državom!
Kritetij podobnosti i kod jednih i kod drugih je vrhunski politički postulat.
Zato tako neodoljivo i zlokobno liče jedni na druge!
Pitanje političkog primata među bosanskim Srbima kao da ulazi u finalnu fazu. I mi ćemo se još dobrano nasekirati zbog budalaština i idiotluka koje ćemo u narednim danima i sedmicama… gledati. Ideološki, nema nikakve razlike među njima. Opasnost nije prošla.
No, naš problem ne nestaje.
Ako je “vrhunski kadrovski iskorak” SDA neki junoša koji se odaziva na prezime “Zahiragić”, ako SDP prvo što nam za Predsjedništvo BiH može ponuditi beskičmeni Denis Bećirović, onda je najbolje da se pakujemo i idemo. Ili na Zapad ili na Istok.
Političko Sarajevo, ali i Bošnjaci, više nikada ne smiju sebi dopustiti da im fizički opstanak ovisi od volje drugih. Jer to znači genocid i nove Srebrenice. Ne jedna, nego puno više njih.
Četnici 2.0 su daleko krvožedniji od njihovih živućih predaka!
Stranke i njihovi lideri koji ne znaju gdje je Evropsko vijeće, gdje Vijeće Evropske unije, a gdje Evropska komisija, gdje je Bijela kuća, gdje je Kongres, a gdje Vijeće za nacionalnu sigurnost, ne smiju postojati.
Političke postavke ne samo u regionu, već i daleko šire, vraćaju se na 90-e godine prošloga stoljeća.
Ko toga nije svjestan ne samo da nema šta tražiti u politici. Ne treba ni biti u Bosni i Hercegovini.
iZVOR: Je li Dodiku pukla kičma? Šta će bez Vučića i Lukača? (politicki.ba)
