Nedavno je na Cetinju izašla iz štampe knjiga “Mrak – jevanđeoski nacionalizam” autora Nikole D. Belade istaknutog crnogorskog pravnika, suvereniste i borca za svetu i apostolsku Crnogorsku pravoslavnu Crkvu. U tri nastavka predstavljam kritički osvrt na knjigu zajedno sa fragmentima značajnim kako za pravnu tako i istorijsku nauku i misao. “Mrak – jevanđeoski nacionalizam” predstavlja jednu od najznačajnih publikacija koje su se pojavile u zadnjoj deceniji u Crnoj Gori. Belada u svojoj knjizi demistifikuje mračnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, i njenu sistematski osmišljen plan ka uništenju CPC i nacionalnog bića Crnogoraca.
U svom tekstu (Dnevne novine 17. 08. 2020) Belada kaže:,,Ako dopustimo da balkanska laž prođe kao istina, potkopaćemo temelje sopstvene slobode”. Belada ističe dva izuzetna pravno primjenljiva primjera i to: ,,Prvo, francuska revolucija je iznjedrila dva instituta-sekularizam i laicitet. Etimološki sekularizam izvorno znači nešto što je vjekovno, ovovremensko, svjetovno, nereligijsko. Laicitet je uži pojam od sekularizma i podrazumijeva odvajanje politike i religije, laičko-svjetovnog i vjerskog bez uvažavanja posebnog položaja vjerskih zajednica. Jedna od karakteristika laiciteta je odvajanje države od crkve s čuvenim pravilom: ,,Država ne poznaje, ne povlašćuje niti izdržava bilo koju religiju.” (prim. aut. U Crnoj Gori smo imali sasvim suprotan primjer, država i njena Vlada su decenijama pomagali i podržavali SPC koja je postala glavni faktor nestabilnosti i rušenja njenih pravnih tekovina i propisa, drugim riječima za njih nije važio ni jedan zakon, a svjedoci smo kako uzurpacije, tako i uništavanja brojnih crkava i manastira koji su oni u Raškom stilu obnovili, stilu netipičnom za staru crnogorsku arhitekturu.) U istom tekstu Belada navodi: ,,Da se vratimo na Francusku. Ustavno, kao i u Crnoj Gori, država je odvojena od crkve, međutim to ne znači neprijateljstvo, već francuska država i crkva svakodnevno sarađuju po svim pitanjima od zajedničkog intresa, a posebno o kontroli tokova novca. Ono što je za nas posebno bitno, svi vjerski objekti su vlasništvo države Francuske. (prim. aut. Ovo je itekako značajno kada znamo da je kroz nelegalne vanporeske tokove iz Crne Gore izneseno sigurno blizu milijardu eura za period od tri decenije). Bez pravnog subjektiviteta i bez svojstva pravnog lica SPC nije mogla učestvovati u pravnom životu Crne Gore, ali je to nije spriječilo da zaključi mnogobrojne ugovore s fizičkim i pravnim licima, s lokalnim upravama, s državom i da stekne imovinu koja je neprocjenjive vrijednosti.“
Na osnovu Beladinog pravnog znanja i iskustva u radu kao advokata izražavao je i dokazao sumnnju da je na 80% spomenika kulture nezakonitim postupanjem i građenjem bez izdatih konzervatorskih uslova izvršena degradacija – spomenici kulture su izgubili spomeničke vrijednosti. Promjene na spomenicima su u gabaritima, volumenu, arhitekturi, freskopisanju. Tražio je da međunarodne stručne organizacije utvrde da li su radovi na spomenicima kulture urađeni u skladu sa pravilima konzervacije i restauracije. Pored ovog, Belada, samoinicijativno, već unazad 15 godina skreće pažnju javnosti Crne Gore na pogubne metode djelovanja SPC i način kako se osvaja teritorija preko primjera Zlatice (spomenik kulture – lokalitet ranohrišćanski iz V vijeka, dakle prije 1054. godine – crkvenog raskola), i kroz drugi primjer koji se odnosi na sticanje svojine
SPC na Prevlaci Miholjskoj kod Tivta.
U tekstu ,,Amfilohije 30 godina iznad zakona, pa hoće još” (Dnevne novine 28. 07. 2020) Belada pravno i argumentovano govori o zloupotrebi imovine od strane SPC sljedeće: ,,Naime, uknjižba imovine na SPC vršena je shodno pravilima upravnog postupka i izvršena je uknjižba i SPC je postala nosilac prava svojine na imovinu bez ijedne valjane isprave, podobne za upis. Za opravdanje osnovanosti upisa, eksperti SPC tvrde da u Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti važi načelo pouzdanosti, što znači da su podaci u katastru tačni. Istine radi, valja napomenuti da osim ovog načela, u važećem Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti postoji načelo legaliteta koje znači da je nadležni organ dužan da ispita da li su ispunjeni uslovi za upis, i načelo formalnosti koje obavezuje organ-katastar da odlučuje samo na osnovu isprava podobnih za upis. No pravnik Nikola Belada, je tvrdio, ali i dokazao da SPC nema pravni subjektivbitet u Crnoj Gori i pored činjenice da su ga tražili od nadležnih organa 2012. i 2016. godine, a posrednije dokaze kojima ukazuju na svoju pravnu sposobnost ( npr. od Monstata), zasnovani su na falsifikovanim i nepotpunim dokazima.
U istom tekstu Belada skreće pažnju državi Crnoj Gori, koja je tada ostala nijema na njegove navode i sljedeće: ,,Da li je 2018. godine u katastar nepokretosti upisana SPC kao nosilac prava svojine na nekoliko katastarskih lokacija na lokalitetu Duklja? Da podsjetim, dokumentovao sam i dostavio podatke da su mnogi ranohrišćanski objekti, među kojima je i Duklja, upisani na SPC, a u pitanju su objekti nastali prije 1054. godine, kada je hrišćanstvo nepodijeljeno. Ima li reakcije nadležnih organa na ovaj podatak i da li će se propustiti rok od tri godine za podnošenje tužbe za brisanje upisa?” Ovo je samo jedan u nizu primjera sa kojom filigransko-pravnom preciznošći Belada ukazuje na alarmantno stanje u Crnoj Gori. Pored ovoga veoma je važno istaći da je Belada posebno pisao o slučajevima zloupotrebe vjere sa stanoviša međunarodnog prava. Ukazao je na osnovne (glavne) pravce djelovanja SPC u Crnoj Gori. Pod plaštom vjere i brige za zaštitu srpskog naroda, preko SPC se sprovode državni dokumenti i autonomni akti i odluke Arhijerejskog sabora o Velikoj Srbiji, odnosno realizaciji Načertanija i slogana „Svi Srbi u jednoj državi.“ Znajući da su jedino pravni zakoni relevantni, kako pred domaćom tako i pred inostranom javnošću, tražio je od nadležnih organa da se dostave sve hronologije upisa na SPC, čime bi se na najbolji način prikazala slika stvarnog stanja u Crnoj Gori.
Srčan i borben, polemički briljantan, ali bez mržnje prema SPC i onima koji misle drugačije, Nikola Belada pripada onima po kojima se Crna Gora prepoznaje u svojoj legitimnoj pravnoj borbi nakon 1990. godine. On je jedna od ličnosti koja stvara mostove prava i pravde tamo gdje oni nijesu postojali ili su urušeni. On je jedan od najplemenitijih crnogorskih patriota koji razgrće tamu i mrak. U razgovoru za dnevni list „Pobjeda“ (23. 01. 2020. godine) o slučaju crkve u Rogamima i manipulacijama Mitropolije crnogorsko-primorske, na pitanje novinara: ,,Crkva i 10708 metara kvadratnih prvo ,,dati“ pravoslavnom mitropolitu crnogorskom, pa prebačeni na MCP“, Belada odgovara: ,,Pozivajući se na dokumentaciju koju posjedujem, SPC odnosno MCP je uknjižila mimo zakona o premjeru i katastru, crkvu u Rogamima i oko 10708 metara kvadratnog zemljišta na ime ove eparhije. Jedan od upisa je glasio na pravoslavnog mitropolita crnogorsko-primorskog, onda je prepravljen, pa je sada taj objekat upisan na MCP. Da ukažem, pravoslavni mitropolit crnogorsko-primorski je titula, a ne fizičko i pravno lice. To pokazuju podaci iz spisa predmeta hronologija upisa, izvještaj službenog lica, koje posjedujem i koje mogu ustupiti crnogorskoj javnosti.“
Pored ovog primjera Belada je tražio da se javno objave podaci o poreskim obavezama SPC po osnovu doprinosa za zaposlene, poreza na privrednu djelatnost. Tražio je da carinski organi dostave izvještaje o uvozu i izvozu robe za potrebe SPC. Insistirao je da nadležni organi: policija, tužilaštvo, agencije utvrde da li je i koliko novca od strane SPC išlo mimo legalnih tokova kretanja novca. Pojedini ukazuju da je na stotine i stotine miliona eura prešlo preko ruka SPC, a da nigdje nije evidentirano (prim. aut. Blizu milijarde za prethodne tri decenije). Sam Belada je upozoravao državne organe da se zapitaju koliko novca je utrošeno na građevinske radove i freskopisanje, kako kažu u SPC na obnovi 700 hramova. Posebno je skretao pažnju da nadležni organi javno objave sve nepokretnosti SPC. Pojedini ističu da samo zemljišta u vlasništvu imaju oko 12 miliona kvadrata, a pored toga imaju i više poslovnih prostora, zgrada za stanovanje, hotela, objekata za uslužne djelatnosti. Sve energične i neumorne borbe indipendiste i pravnika Nikole Belade mogle bi se okarakterisati mislima švajcarskog pedagoga i reformatora Johana Pestalocija (1746-1827) koji je zapisao: ,,Zabluda i nepravda kraljeva sahranjuju se zajedno sa njima, ali nepravda zakonodavaca traje iz naraštaja u naraštaj.” A ja se pitam – da li je ta nepravda suđena nama, Crnogorcima?
U tekstu ,,Crkvena imovina već je trebalo da bude prenešena u državnu” (Dnevne novine 12. 01. 2021) Belada ističe: ,,Zakon je u Skupštini Crne Gore usvojen 27. l2 .2019. godine i u završnim odredbama (član 66) navedeno je da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenom listu Crne Gore, a to je datum 8. januar 2020. godine. U članu 63 važećeg Zakona stoji “da organ uprave nadležan za poslove imovine dužan je da u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su u smislu člana 62 državna svojina, izvrši njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti”. U stavu 2 člana 63 stoji obaveza katastra da Uprava za imovinu izvrši ups u roku od 15 dana o čemu bez odlaganja obavještava vjersku zajednicu koja koristi objekte i zemljište iz stava 1 ovog člana. Pojašnjenje Belade je krucijalni argument: ,,Područne jedinice Uprave za nekretnine, opštinski katastri bili su dužni da Upravi za imovinu dostave sve hronologije upisa vjerskih objekata. Što sadrži hronologija upisa? U pitanju je tekstualni izvještaj sa zbirkom isprava o vlasnicima neke nepokretnosti objekta i zemljišta. Hronologija sadrži prvu evidenciju o nepokretnosti. Ono što je posebno značajno, po članu 85 (knjižni prethodnik) Zakona o državnom premjeru i katastru nepokretnosti, upis se može dozvoliti samo u odnosu na lice koje je u momentu podnošenja zahtjeva za upis upisano kao imalac prava koje se upisom zahtijeva. Uz zahtjev podnosilac podnosi punovažne isprave za upis prava. Isprave mogu biti javne i privatne. Isprava koja predstavlja pravni osnov za upis, promjenu, ograničenje ili prestanak prava na nepokretnostima mora sadržati jasan i nedvosmislen pravni osnov. Upis se, dakle, vrši na osnovu zakona, izvršne odluke nadležnog organa, pravosnažne odluke suda i isprave o pravnom poslu sačinjene u skladu sa zakonom. Dakle, ovlašćeno lice Uprave za imovinu je moralo imati sve hronologije upisa sa svim podacima, počevši od zahtjeva pa do Rješenja o upisu prava s poukom o pravnom lijeku. Nakon analize svih hronologija upisa, ovlašćeno lice Uprave za imovinu vrši popis svih vjerskih objekata koji su vlasništvo države i podnosi zahtjev za upis prava državne svojine Upravi za nekretnine. Krajnji rok za izvršenje ove obaveze je istekao 8. januara 2021. godine.”
Čitajući kolumne advokata Belade moramo biti svjesni da je on aktuelni svjedok novije pravne istorije, u kojoj je dao čitavog sebe, ukazao je na to da samo ako si pravi i posvećeni profesionalni advokat sa svojim predanim i stručnim radom i zalaganjem može da se istraje u odbrani najviših ljudskih temeljnih vrijednosti slobode vjeroispovjesti koja je Crnogorcima nasilno ukinuta i oteta 1918. godine. Belada je nesumljivo doajen ali i sudionik ovih važnih istorijskih dešavanja u kojima je utkao najveće vrijednosti, ali to je i bogato nasljeđe za sve Crnogorce koji sa snagom uma i prava žele svoju budućnost i svoju svetu i apostolsku CPC. Nikola Belada nije bio samo jedan od vodećih pravnika već i odgovorna i energična javna ličnost koja ne štedi da uloži svoj lični autoritet i nepokolebljivi društveni angažman za ciljeve za koje mnogi smatraju da su nedostižni i nepomirljivi na uvjek nemirnim crnogorskim pravnim raskršćima.
Pored snažnog i moćnog ličnog intelekta Belada u tekstu: ,,Isus, spasitelj i oslobodilac se ponovo pojavio na zemlji” (CDM, 15. 06. 2020), pokazuje izuzetno veliko poznavanje istorije i vječitih filozofskih tema vezanih za religiju pa u samom uvodu teksta naglašava: ,,Bog je svemoguć i sveznajuć, istinit, Bog je ljubav, nedostižan, premudar. Ako je tako, odakle svakodnevnog zla koje se dešava i ko je odgovoran za porijeklo zla? Jer, ako je Bog toliko svemoguć, odakle zlo u svijetu? Izgleda da taj dio Bog ne vidi. Ovaj fenomen pokušava da riješi i Elen G. Vajt (Ellen G. White) u knjizi „Velika borba.“ No, ovdje pravnik Belada pravi itekako značajnu razliku između Isusa Hrista i njegovog ,,izaslanika”, počivšeg mitropolita Amfilohija (Rista) Radovića, jednog od glavnih zagovarača ideje ,,Srbi svi i svuda”, i uzurpatora svega crnogorskog. Nikola Belada pravi mudra poređenja pa u tekstu iskazuje sopstveni sud koji je itekako relevantan i navodi: ,,On se pojavio već u Crnoj Gori i to davno, devedesetih godina. Poznat kao morački spasilac i čistunac pun ljubavi. I to u ljudskom liku Rista (Ćirova) Radovića. Veliki vođa zadužen za realizaciju Načertanija, Memoranduma SANU, smjernica Borisa Tadića iz 2011. godine i povelje Aleksandra Vučića i Milorada Dodika iz 2019. godine, postavlja ultimatum Vladi Crne Gore da povuče Zakon o slobodi vjeroispovijesti i prijeti litijama. Svaka demokratska, civilizovana i pravno uređena država, ove poruke shvatila bi kao predmet medicinske struke. Ali, morački Homeini zna da je manipulacija s narodom uspjela i trenutno je gospodar situacije. Teško je vlast samokontrolisati, pa je veliki vođa, zaslijepljen brojnošću svojih obožavaolaca, umislio da je spasitelj (da ga podsjetim, pok. Slobodan Milošević je imao mnogo više pristalica, pa mu se nije dalo).“
Božidar Proročić, književnik i publicista
