Zna li itko gdje je međunarodni predstavnik? Gdje je i šta radi? Od njega ni traga ni glasa mjesecima. Sakrio se u mišiju rupu. Vjerujem da je mnogima već odavno postalo jasno da međunarodne predstavnike u BiH ne plaćaju tako dobro da nešto rade, već da ništa ne rade. A kako izgleda, g. Christian Schmidt se u to više nego dobro uklapa.
Do sada smo se često pitali gdje je i šta radi Valentin Inzko? Zašto šuti? Zašto ne reaguje? Nadali se i čekali, čekali godinama i tek po isteku 12-te je uradio nešto što je trebalo uraditi i prije njega. Donio je Zakon o zabrani negiranja genocida, koji se u Rs i Srbiji i dalje osporava, ali se zato promovišu i slave oni koji su ga počinili. Već mjesecima zavedeni i zalutali građani Srbije u centru Beograda, pod zaštitom i spozorstvom vlasti, klanjaju se pred muralom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i truju svoju i društvenu svijest.
Tako nam dolaze i odlaze međunarodni predstavnici, donose nadu, a odlaze s našim razočarenjem. Od 14.12.1995. do danas ih je prodefilovalo 7: Šveđanin Carl Bildt, Španjolac Carlos Westendorp, Austrijanac Wolfgang Petritsch, Britanac Paddy Ashdown, Nijemac Christian Schwarz- Schilling, Slovak Miroslav Lajčak, Austrijanac Valentin Inzko. Nijemac – aktuelni Christian Schmidt je osmi. Većina njih je ostala oko 2 godine, Chrisrian Schwarz- Schilling samo godinu i kusur, a Inzko preko 12 g. Radili šta su radili, a BiH još uvijek u istoj Dejtonskoj luđačkoj košulji, pod terapijom Srbije i Hrvatske, sada pojačanom ruskim nadzorom. Stanje ne može biti gore, a Međunarodni predstavnik koji “o nama brine” sakrio se u mišiju rupu.
Zato se s pravom i velikom zabrinutošću pitamo gdje je i šta radi aktuelni međunrodni predstavnik Christian Schmidt? Kad je postavljen – osporili su ga Rusija, Rs i Srbija, jer njegov izbor još nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN. A sada je daleko više razloga da ga osporavamo i svi mi koji brinemo za Bosnu i Hercegovinu.
Bosna i Hercegovina pod potpunom blokadom. Ukidaju joj se državne nadležnosti, udara na ustavni poredak, prijeti prekrajanjem teritorija i oživljavanjem Herceg- Bosne, markiraju je kao novo potencijalno ratno žarište, a međunarodni predstavnik se ni živ ne čini, kao da ga se sve to ama baš nimalo ne tiče.
Kod toliko gorućih državnih pitanja, od kojih direktno ovisi opstanak države, lideri najvećih bh stranaka gurnuti su na sporedni kolosjek i pritisnuti uz zid da raspravljaju o Izbornom zakonu. I umjesto da zaustavi agoniju, da to presječe svojim mjerodavnim tumačenjem “ustavne konstitutivnosti”, preusmjeri manje aktuelna na suštinska pitanja, međunarodni predstavnik šuti. A njegova primarna zadaća je otkloniti nejasnoće i nedoumice u primjeni Dejtonskog sporazuma, ako se pojave. A te nejasnoće i nedorečenosti prate nas od stupanja na snagu Dejtonskog ugovora. I uz sve to i nakon otvorenog Dodikovog udara na ustavni poredak zemlje uz asistenciju Čovićevog HDZ BiH, Srbije i Hrvatske, dodatno ohrabrenih prijetnjama Rusije, međunarodni predstavnik šuti. Prestalo se pričati i o uvođenju sankcija. Kao da se na sve to nema šta reći niti preduzeti? A po Aneksu 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma visoki predstavnik je konačni autoritet za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela sporazuma. Zadužen je da nadgleda provedbu mirovnog sporazuma i koordinira aktivnost međunarodnih civilnih organizacija i agencija, koje djeluju u BiH. Ima Bonske ovlasti, ali ih drži u ladici. Nije se oglasio, ništa učinio, da spriječi HDZ BiH i Dragana Čovića da preko Hrvatske u Strateški kompas EU uguraju Hrvate pod motom “konstitutivnosti”, iako zna da se time neprihvatljivo produbljuju ionako opasne etničke podjele u BiH.
Naravno, i g. Schmidt će nam kao Inzko reći da nema podrške i saglasnosti za ono što je dužan ili što bi želio preduzeti? Na nama je hoćemo li i njemu vjerovati kao Inzku i onima prije njih. Previše je razloga za suprotno.
Istina je – Međunarodni predstavnik nije i ne odlučuje sam. Uz njega je OHR sa 13 stranih državljana i 76 domaćih. Sa njim je Vijeće za implementaciju mira (PIC), koje čini 55 zemalja i međunarodnih organizacija koje preko Upravnog odbora vode proces implementacije. Sve odluke međunarodni predstavnik donosi u saglasnosti sa Upravnim odborom, kojem on predsjedava. A tu je i OSCE.
S pravom se pitamo nije li stanje u kome se BiH nalazi naročito zadnjih par godina bilo dovoljno jak razlog da se Međunarodna zajednica i njena Dejtonska tijela ozbiljnije pozabave stanjem u zemlji, naročito djelovanjem tandema Dodik- Čović uz agitaciju i podršku Srbije i Hrvatske i sponzorstvo Rusije. Ne mogu reći da o tome nisu ništa znali.
Zar i nakon 27 godina moramo raspravljati o tome zašto Dejtonski ustav nikad nije usvojen u Parlamentu BiH, zašto nismo dobili originalan Dejtonski ustav i na Bosanskom jeziku i zašto i danas utvrđivati razliku između ustavnih odrednica Konstituent (constituent) i Konstitutivnost (constitutive)- biti dio cjeline ili imati moć da uspostavite što želite ? Zašto moramo trpiti agresore na BiH Srbiju i Hrvatsku da se udaraju u prsa i tvrde da su garanti Dejtona, a ne samo strane koje su upale na teritoriju BiH i pokušali je porobiti i pripojiti?
Krajnje je vrijeme da OHR i međunarodni predstavnik pokažu zašto su već 27 godina u BiH i da barem dijelom opravdaju preko 50 miliona eura koje troše godišnje za svoj rad. Dokle će BiH biti “zamrznuti konflikt” i rezervni prostor za Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku? Dokle će je držati u luđačkoj košulji, kao 90-tih pod embargom?
Krajnje je vrijeme da se OHR, Međunarodni predstavnik, OSCE i drugi postave kako treba i zajednički usmjere u pravcu za koji su došli, zaustave agresore koji i danas ne odustaju od svojih ratnih ciljeva i pomognu državi BiH i njenim narodima i građanima da prodišu punim plućima, oslobođeni Dejtonske luđačke košulje.
Burlington, 29.03.2022 Zijad Bećirević
