Bh dijaspora je veliki ekonomski, ali i politički potencijal. Prvo se tradicionalno potvrđuje po povećanju doznaka iz godine u godinu a drugo po sve glasnijim stavovima mladih i uspješnih političara bosanskohercegovačkih korijena u evropskim državama
Podatak koji je objavljen u decembru 2022. godine, a koji pokazuje da u bh. entitetu Federacija BiH u školskoj 2022/2023. godini 70.415 učenika pohađa srednjoškolsko obrazovanje, što je više za 0,6 posto, odnosno za 391 učenika u odnosu na stanje prethodne školske godine, ohrabrujuća je naznaka pozitivnih demografskih promjena.
Na istom tragu je i vijest iz Posušja da se za dvije godine iz Njemačke vratilo desetak porodica, odnosno oko 20 učenika, što je dijelom rezultat i proaktivnog pristupa lokalne vlasti. Posljednjih godina skoro svi nivoi vlasti u BiH su radili na uvođenju niza pronatalitetnih mjera.
Posušje, kao i veći dio Hercegovine, su tradicionalno depopulacijsko područje. Međutim, kombinacijom proaktivnog pristupa lokalne vlasti i nekih pozitivnih vanjskih faktora došlo je do povratka nekoliko porodica.
“Kroz duži period Hercegovina je iskusila depopulaciju različitog intenziteta. Kada je riječ o Posušju zadnji veći val se dogodio u doba recesije, no prema informacijama s terena, situacija se mijenja i ima mjesta optimizmu. Već nekoliko godina bilježimo pozitivan prirodni prirast, a ohrabruju i informacije o povratku cijelih obitelji iz inozemstva. Lokalna uprava sustavno radi u okviru svojih mogućnosti i nadležnosti da se ovaj trend i nastavi. Vrednujući znanje kao bitan faktor, jedan od prioriteta je osigurati kvalitetno obrazovanje. Možemo se pohvaliti jednim od najmodernijim zdanja, objekta nove osnovne škole, kojeg smo otvorili prije pola godine. Svi postojeći objekti u proteklom desetljeću su temeljito obnovljeni. Također, tu je i stalno osluškivanje tržišta rada i formiranje školskih programa temeljem slike s terena. Potičemo studente deficitarnih zanimanja stipendiranjem, a fond za ovu namjenu je u proračunu za 2023. udvostručen”, kaže Ante Begić u razgovoru za Anadoliju.
Općinska administracija je mnogo uložila u pronatalitetnu politiku, od obnove gradskog vrtića, subvencioniranja privatnih, a među rijetkima su u BiH s dječjim vrtićem u mjesnim zajednicama.
– Pronatalitetne politike –
“Jedan od vidova pronatalitetne politike je i novčani poticaj za svako treće i sljedeće rođeno dijete. Ulažemo dosta i u sportsku infrastrukturu te smo ponosni na podatak da svako treće dijete u Posušju trenira u jednom od brojnih sportskih kolektiva, što svakako doprinosi zdravom odrastanju”, dodaje načelnik Begić.
Naravno, kapaciteti lokalne vlasti nisu dovoljni za rješavanje krupnih infrastrukturalnih izazova.
“Ono što brine nešto starije, uz gospodarske, jesu i teme poput vodoopskrbe, puteva, rada javnih institucija i slično. Na tom polju se također intenzivno radilo i radi i vjerujem da su naši sugrađani zadovoljni”, pojašnjava Begić.
Najveći resurs Posušja su poduzetnici koji su po svojim uspjesima i projektima prepoznati i izvan BiH. Zauzvrat, Općina kroz odricanje od taksi olakšava osnivanje obrta i daje poticaje za specifična zanimanja.
“Neizostavan faktor, kada govorimo o opstanku i ostanku, je gospodarstvo. Općina Posušje ima dobru suradnju s poduzetnicima koje čine okosnicu lokalnog gospodarstva koje upošljava oko 3.500 ljudi. Uz tradicionalnu trgovinu nekoliko je proizvodnih pogona iz sektora metala i plastike. Uvidjevši potencijal navedenog sektora, Općina Posušje utemeljila je Fondaciju tehnološki park čiji je cilj proizvesti stručan kadar spreman za rad. U tu svrhu nabavljali su CNC strojevi, a u edukaciju je uz posušku Srednju strukovnu školu uključeno i Sveučilište u Mostaru. Tehnološki park je smješten u poduzetničkoj zoni Osrdak, čiji su kapaciteti u potpunosti popunjeni, na što smo također ponosni. Trenutno usmjeravamo snage i na popunjavanje druge zone Vlake. Već nekoliko godina provodimo mjeru oslobađanja plaćanja općinskih pristojbi pri registraciji novih obrta, što je rezultiralo značajnim povećanjem broja obrta. Tu su još i poticaji za poljoprivrednike, žene poduzetnice i očuvanje tradicionalnih obrta. Sve ovo navedeno vjerujem da je imalo utjecaja u odluci mladih obitelji da ostanu, ali i povratku onih s privremenog rada iz inozemstva”, smatra načelnik Begić.
Hercegovina u cjelini ima ogromne potencijale u dijaspori, a načelnik Begić ističe da se periodično susreću s predstavnicima iseljeničkih udruženja.
“Rezultat dosadašnje suradnje najvidljiviji je u kulturnom području. Svjesni smo toga kako dijaspora ima veliki potencijal i u području gospodarstva te će svakako daljnja djelovanja biti usmjerena na konkretizaciju u ovom polju”, zaključuje načelnik Begić.
– Kandidatski status za EU kao “vjetar u leđa” –
Potvrđivanje kandidatskog statusa Bosne i Hercegovineza članstvo u Evropskoj uniji je jedna od najpozitivnijih vijesti u prošloj godini. Iako je ta odluka više rezultat usložnjavanja odnosa uslijed napada Rusije na Ukrajinu nego djelovanja domaćih političara, stvari se ipak kreću u dobrom smjeru za Bosnu i Hercegovinu.
Na pitanje šta potvrđivanje kandidatskog statusa mijenja u dosadašnjem procesu pristupanja EU-u dr. Faris Kočan sa Univerziteta u Ljubljani smatra da to ne oslobađa domaće političare od ispunjavanja uslova koji su ranije precizirani, a od čega je reforma pravosuđa u vrhu prioriteta.
„To znači da se ne odustaje od 14 prioriteta koje je EU dala BiH 2019. godine, ali sad se status BiH izjednačava sa Ukrajinom. Evropska komisija po prvi put nakon 2003. godine, kada su zapadnobalkanske države dobile evropsku perspektivu, i nakon 2008. godine, kada je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, pruža veoma jasan status na evropskom putu“, kazao je Kočan.
Upravo je reforma pravosuđa i jačanje njegovih kapaciteta bitan preduslov za vraćanje dijaspore i olakšavanje investicija.
Bosanskohercegovačka dijaspora je veliki ekonomski, ali i politički potencijal. Prvo se tradicionalno potvrđuje po povećanju doznaka iz godine u godinu, a drugo po sve glasnijim stavovima mladih i uspješnih političara bosanskohercegovačkih korijena u evropskim državama.
– Promjena iz “socijalne” ka “investicionoj” dijaspori –
„Potrebno je dugoročno mijenjati dijasporu iz ‘socijalne’ ka ‘investicionoj’. To se može raditi na različite načine, međutim ključno je unaprijediti domaće ekonomsko okruženje. Konkretno, raditi na stabilnosti i predvidljivosti institucija, što podrazumijeva minimalno korupcije i izvjesnost investicije. Zatim olakšati administrativne postupke (npr. implementacijom elektronskog potpisa sa višeg nivoa vlasti), kao i znatno ubrzati birokratski aparat. Bosanskohercegovačka dijaspora primarno treba da investira zarad ostvarivanja profita. To je prava garancija dugoročnosti date investicije“, ističe Admir Čavalić, ekonomski analitičar.
U bosanskohercegovačkom društvu ima primjera povratka pojedinaca ili cijelih porodica iz dijaspore kao i uspješnih investicija osoba koji žive na relaciji BiH – EU ili Amerika.
„Moj motiv povratka u domovinu vezan je za osjećaj pripadnosti kulturološkom prostoru Balkana, odnosno Bosne i Hercegovine. Identitet koji sa sobom u punom kapacitetu nosim, porijeklo roditelja, te želja očuvanja vrijednosti religije, jezika, kulture i tradicije koju gaji Bosna i prenošenja tih vrijednosti na djecu utjecali su na moju odluku“, kaže Almedina Begić, koja je rodni Dablin zamijenila za Sarajevo.
Iako BiH zadnjih godina ubrzano gubi državljane, Almedina je primjer da iz druge generacije dijaspore ima onih koji žele steći bh. državljanstvo, što nije jednostavno ostvariti u praksi.
„Naša domovina nema uhodan sistem reintegracije svojih građana iz dijaspore i u mom slučaju to je išlo težim putem. Smatram da naša država mora imati instituciju i strategiju koja bi se pozabavila ovim itekako važnim pitanjem. Olakšavanjem procedura dobivanja državljanstva i boravišnih dozvola smatram da bi se oslobodio potencijal naše dijaspore. Iz svog iskustva mogu zaključiti da je jedan od glavnih problema u BiH sistem uspostavljen na nepotrebnoj birokratiji. To svakako ima utjecaj na dijasporu koja je u državama boravka navikla na efikasan i jednostavan javni sektor“, zaključuje Almedina Begić.
Upravo je Irska jedna od najuspješnijih svjetskih primjera povratka dijaspore koja je jedan od glavnih uzroka naglog ekonomskog razvoja i uspjeha nekad siromašne Irske. Jednostavna formula uspjeha Irske je u prilagođavanju zakonodavstva i administracije potrebama dijaspore i investitora.
Irak je bila jedna od arapskih država sa najviše potencijala za ekonomski razvoj. Međutim, zbog ratova Irak stagnira desetljećima. Bez obzira na takvo stanje, postoje pozitivni izuzeci kao što je ubrzani razvoj Erbila u Kurdskoj regionalnoj samoupravi.
Muhamed Vahid, bosanskohercegovačko-arapski poduzetnik, uprkos brojnim izazovima, ostvario je zapažene rezultate kroz različite poslove u Iraku.
„Kurdistan je nakon rata 2003. godine se otvorio za dijasporu, investitore i sve što je pozitivno. Zbog toga je Erbil za desetak godina od grada sa 300.000 stanovnika narastao na milion i po. Nažalost, kada se Erbil razvio javile su se negativne pojave koje odbijaju dijasporu i strane investitore“, pojašnjava Vahid.
On iz svog internacionalnog iskustva smatra da BiH u kontekstu privlačenja potencijala iz dijaspore i stranih investitora mora imati fokus na promjenu zakonskih okvira umjesto na politiku.
„Za dijasporu je potrebno osigurati zakonske pogodnosti koje bi dodatno ih motivirale da ulažu. Imamo jako dobru praksu u Turskoj gdje je omogućeno da investitor iz dijaspore prebaci svoju proizvodnju, odnosno fabriku sa dijelom radnika uz minimalnu proceduru, te dobiju besplatno na npr. 50 godina parcelu u poslovnoj zoni. Da bi se ova ideja ostvarila, potrebno je i liberalizirati tržište rada što će ubrzati razvoj ekonomije u cjelini. Nažalost, zbog birokratije dijaspora i investitori u BiH ne mogu da dišu punim plućima“, smatra Vahid.
– Povjerenje ključno za saradnju i investicije –
Senad Šantić je rođen u Mostaru 1988. godine, kojeg napušta 1993. uslijed ratnih okolnosti i sa porodicom seli u Švedsku. Nakon obrazovanja i prvog radnog iskustva odlazi u Ameriku, odnosno u Kaliforniju gdje stječe nova iskustva u IT industriji.
Međutim, krajem 2016. godine odlučuje da se vrati u domovinu i pokrene vlastiti biznis.
„Inicijalna ideja je bila jednostavna, a to je da ZenDev bude konsultantska firma koja nudi usluge softverskog razvoja primarno za švedsko tržište. Ja sam uvijek imao želju da se vratim, a osnivanje firme mi je omogućilo da živim i radim u Mostaru. Smatram da je danas povratak čak mnogo jednostavniji nego što je ikad ranije bio, iz razloga što je ‘remote work’ sad jedan globalno prihvaćen koncept. Bit će sve više radnika koji će se vratiti u domovinu i nastaviti raditi za svoje strane poslodavce. To je odlično za našu ekonomiju, jer ti ljudi ovdje troše svoj novac“, smatra Šantić.
On ističe da se u dijaspori nalazi mnogo onih koji žele investirati, ali možda još nisu spremni da se vrate u domovinu.
„Vjerujem da postoji ogromna prilika u spajanju lokalnog tržišta sa dijasporom i da kroz njih tražimo partnere i investitore u svijetu. Da bi ti ljudi bili spremni da investiraju, trebaju im dva preduslova. Prvi je da znaju kakve prilike imaju za investiranje u BiH, a drugi je da imaju povjerenje u ljude. Promocija lokalnih mogućnosti je odgovornost države, ali smatra da se ljudi ovdje moraju aktivirati. Najlakši način za to je LinkedIn. Tu osim što možemo promovisati svoje kompetencije, ostvariti konekcije, sa vremenom možemo izgraditi povjerenje, što je ključno za saradnju i investicije“, zaključuje Šantić.
Anadolija: Pojedini demografski trendovi u BiH pozitivni pokazatelji društvenih promjena (aa.com.tr)
