Piše: Sead Hambiralović
A oko ”ovog” nikako da izblijede sjećanja šta se sve izdešavalo tokom oslobođenja- okupacije drevnog grada, 8 i 9. aprila i narednih mjeseci 92.
“Na današnji dan, 28. juna 1992. godine, između 16 i 17 sati, u logor – Dom kulture u Čelopeku, ušao je zločinac Dušan Vučković- Repić i iz automatske puške, uz povike “zapamtićete vi vidovdan”, ubio dvadeset logoraša a dvadeset teže i lakše ranio…, prenijela je Almasa Hadžić sjećanje Nermina Dogića sa Diviča. Mnogo ranije, još potresnije, kada sam zanijemio. “Samo ću tebi ispričati…” , otvorio je dušu Vahid Halilović. Imao je svega petnaest. Štampano je u romanu Bijeli cvijet iznad puta, autora ove kolumne. Koji je sticajima okolnosti zapao Vučkoviću sa “zadatkom” da iz “Alhosa”, gdje se nalazio Prijeki sud, preveze u hotel Jezero. Na kraju mosta, namjesto u tom pravcu skrenuo je prema Loznici…?!
Zamučene oči od alkohola ili droge pripadnika paravojne jedinice izazvale su sumnju i “pobunu” nesuđene žrtve- u detalje opisano u knjizi…I koja koicidencija, u po turističke Tuzle, nevjerovatan događaj drugog dana bajrama i najveće razočarenje zbog spoznaje do kojeg dna može sići č o v j e k! Zašto nisam reagovao? Biće da je podsvijest navela zbog pršljenova L1 i L2 sa kojima kuburim. Nisam uzvratio, sa “utješnim” da sam (i) dobro prošao nakon rengenskog snimka glave i vrata…
TUZLANSKI PROCESI: I još jedna koicidencuja- knjiga Kadrije Hodžića, Tuzlanski procesi 70-tih godina XX stoljeća. Obećao malo pomoći oko pripreme drugog izdanja. A pretenciozno stavljati u istu ravan eventualno pisanje Tuzlanski proces 2. Sasvim druge priče, locirane u ova (ne) vremena. I na neki način naslanja na objavu Nermina Bijedića: “Ima li još kakvo zlo, nesreća, neuspjeh da nam se desi? Ništa nam ne ide: politika, privreda, obrazovanje, zdravstvo, sport…- sve je otislo u p.m.!”
Ne može sumornije. I da se desi nakon što je to sve moje haman “krenulo” poslije duge trakavice hoće- neće se prenijeti skandinavski programi, sa akcentom na regionalnu mirovno- turističko, obrazovnu, ekološku i zdravstvenu inicijativu. Napokon se na pravoj “adresi” da se institucionalno, slično kao u Bergenu i Örebru podrži ovaj “biser”! Tako navedeno u mailu. To oko bisera pretpostavljam da se mislilo na panoramu Diviča i kako se dobro posložilo da nema bolje i atraktivnije lokacije za Gljivu Mira! Predloženo da preciziram relacije, sa hodogramom i navedem suorganizatore.
Prvo sam pomislio na Ismara Mujezinovića. Najavljeno oko filma neka još malo pričeka- ako mogne da se uključi oko grafičkog dizajna. Renomirani umjetnik i akademik u Ljubljani učas završio. Biranim riječima zamolio da dvije tuje u žardinjerama ispred ulaza u GM skrati i “doda” još nekoliko suncobrana na terasi koja će biti produžena. Osjetio sam da mu nije pravo što zakeram, haman je bio u velikom poslu. Trebalo nekoliko dana da nadođem. Dovoljno (i) tako, a kada arhitekta bude radio izvedbeni projekat ići u sitne detalje.
A pisano oko najavljenih relacija sa Zvornikom i Divičom. U zadnji čas osmislio da se “uključi” i Kula. Dugogodišnji lider ovog znamenitog mjesta, Meša Povlakić, odmah je ispunio “zadatak”- da provjeri je li Kolegiju gradonačelnika stiglo Pismo namjere, plus nedavna dopuna. Nije, u bobu ponovila 2005. kada sam poslao dopunu tadašnjem gradonačelniku Budimiru Aćimoviću. Na kolegiju, bilo mu nezgodno- pa smo nastavili oko prve tačke. I pri kraju podvukao ako jedan glas bude protiv- nema ništa od prenošenja projekta. Bilo je jednoglasno, ali i sasvim splasnulo moje ushićenje. Meša je otišao “lično” na “glavno mjesto”, i ovih dana treba da stigne poziv na sastanak…
SVE IZ POČETKA: Kako stvari stoje javile su se neke posljedice od bajramskog “poklona”. Nisam se iznenadio prijedlogu moga ljekara, potom specijaliste oko tableta. Nakon prošlonedeljnjeg skoro sam ponovo na startnoj poziciji od prije tri godine nakon gubitka majke u jeku korone, zatvorenih granica, odjave švedskg stana, “skidanja” sa aviona zbog banalnog razloga, transporta mirovne i umjetničke zaostavštine…
Imam iskustva koji je najbolji put za takva “stanja”. I ni malo slučajno knjiga Panonika, priče sa slanih jezera. Nakon neobičnog susreta sa legendarnom rukmetašicom u Klosterskoj, haman navija prema dopunjenom izdanju. Pa koga sve srećem- naizmjenično u Tuzli i Zvorniku.
Ovaj put “ukazao se” Nebojša Toskić. Na Vidakovoj njivi kod nekoga nešto radio blizu Amirovog “ranča”, sišao da pozdravi. Kao dječak (i odlikaš!) glumio u mome prvom filmu Na brdu iznad grada. Valjaće pisati maksuziju- uradio sam lijep portret. A pred povratak u Tuzlu na ulici sa osmjehom prilazi Bojan Tošić. Bio na promociji i dobro se sjeća moja “Dva splavara mala”.
Oko emocija na relacijama TZ- ZV, i pored šta se grozno desilo, ostaje isti procenat za majku i oca. Spomenuo Halidi Tabaković, nedavno stigla iz Amerike, koja veli da bi ocu trebalo povećati na šezdeset. Ne bih majkinih 49 umanjivao. Zbog slanih jezera koja su najviše pomogla i vjerujem da će ponovo!
Za razliku od prošle godine, “dao” se malo oko marketinga. Na tri ulaza lijepo se uklopili plakati i “sefte”- poruka iz suvenirnice, gdje će se knjiga moći kupiti, da Tanja Paočić želi “sa potpisom”. Pa spomenuta regionalna inicijative gdje Tuzla ipak ostaje u priči zbog zdravstvenih mogućnosti slanih jezera a neke ideje za tijelo i dušu već su od ranije u igri. Pa i to moje povremeno: “Hajmo vježbati vedrinu”.
P.S:
Kako stoje stvari sa korespodencijom sa našim državnim institucijama, pa i vjerskim- nikako! Sa skandinavskim praksa da odmah stiže automatska poruka- zahvaljuje na pismu i slijedi odgovor za tri dana. Obećanog datuma poruka: “Tack för ditt mejl…” Pa, odgovor, pa uz pozdrav želja za dobrim ljetom. U potpisu : Susan, AMF Kundservice…
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: Fb stranica BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK, List “DžEZVA” – dijaspora BiH i šalje na oko 200 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
