Piše: Sead Hambiralović
Nakon nedavne strahote u Srbiji, slično se prenese i u Bosnu. ”Napad bivšeg učenika vatrenim oružjem na nastavnika posljednji alarm za hitnu reakciju”, jedan je od brojnih novinskih naslova. Neka sada debatuju svi oni koji su (in)direktno krivi. I nije mi ni na kraj pameti da ”likujem”- zadžabe više puta pisao, ukazivao, slao mailove kome treba vezano za edukativni dječiji program sa skandinavsikm referencama. Pa dvije škole koje bi se rado uključile i krene kao pilot projekat, potom proširi na cijelu BiH i region. Ali trebaju dobiti ”odobrenje” od nadležnih. I krunsko za vjerovati ili ne zimus dvije godine zaredom na tuzlanskoj Kapiji postavljen štand sa ratnim igračkama! Poslao poruku pomenutim školama da sa učenicima prošetaju, formiraju polukrug oko štanda i pitaju djecu šta vele…?
Koja prilika za vrhunskog pedagoga, ali, ali, ali… Ništa bez odobrenja, kakva vlasita inicijativa, inoviranje nastave prema životu, a ne slijepo slijeđenje programa vjerovatno smišljanim po kojekakvim ”akademskim” odajama. Trebaće vremena i vremena da se neke stvari poprave. Đavo je dosao po svoje i ne treba se više nićemu čuditi.
FADIL I ENVER: Neko će da je škola nekada imala svoje. Kako se uzme. Iz ličnog primjera evo za ”pedagoški slučaj” u nekadašnjoj osnovnoj školi ”Braća Skopljaković” u zvorničkoj Beksuji. Milo mi spomenuti, nazvana po očevim prijateljima, a Zilha Sabirović bila djevojcica i čudila se neobičnoj igri kada ih je vidjela u bijelim kratkim pantalonama kako igraju stoni- tenis na pločniku ispred naše kuće. Neku deceniju kasnije oca zvali u školu- ne svojom krivicom stariji hairlija ”zabrljao”, pa da im dodje ”na noge”. Sa ”pedagoške strane” ima opis šta je rekao majci. U nekim slušajevima oko ”principijelnosti” bila na istoj ”liniji”. Onomad kada je komšinica Vida došla ”na vrata” da se žali što sa djecom igam ”lopte” u dvorištu specijalne skole- vika, lupa, smetalo. ”Samo zovite miliciju, neka ga vode!”. Hehe, jedna je od brojnih finesa dobrice moje. Ili, da sam kojim slučajen u ratu napravio grdnoću, kakvo kurvinjsko skrivanje- ona bi me ”lično” prijavila!
OČEVA PROGNOZA: Znači, oko vaspitanja temeljno se nosi iz kuće. Ostalo je nadgradnja koja će otići u ovom ili onom smjeru. A spomenuti i amiđu Muhameda, inženjera koji je dao skicu za očev spomenik, a ja da uradim šablon za kamenoresca. Zadatak svih zadataka četrnaestogodišnjaku, a još odzvanja očeva prognoza dok majka plače jer neće da ode u školu, dovoljno što sam napisao oko te Reufove palije kojom me iz čista mira po glavi marnuo dok sam sa Huskom Skalanićem nesto ”bistio” oko lektire. ”Biće od njega nešto”, čuo sam kroz otškrinuta vrata, a njegov lik ostao kao svetionik kroz čitav život.
A ”ona” (mlada napunđurena nastavnice) je očigledno zahvaljujući tom dogadjaju napredovala u ”karijeri”. Slučajno sreli u Sarajevu 97.- zbog Šide i Muje nije bilo u redu da produžim u danima kada sam se vrtio po medijima šta sam iz Skandinavije donjeo u Bosnu. Bez ikakve emocije uljudno izmijenili pozdrave i svako je nastavio svojim putem. I beskrajno zahvalan ocu i majci kako su me vaspitali. Neprestano su nasmijani na uramljenoj slici u dnevnoj koju sam nedavno spominjao kada su bili najsrećniji. I zato, kad izlazim iz stana uvijek ih poljubim. A između njih tadašnji šestogodišnju, ufoljeni ”dečko” nemal namrgođen šta se kuhalo. Zađabe gledali stan, ali ispriječila se nena i ne preselismo u Tuzlu.
A da, i za majkin sam spomenik takođe uradio šablon. Ovaj put uz pomoć dijaprojektora u tuzlanskoj osnovnoj školi Centar u koju je onomad išao slavni Mirza Delibašić. U slobodnoj učionici OTO-a, zapelo sa tehnikom pa je u jednom razredu bio ispravan projektor i ”uzeto” 2-3 minuta od nastave. Đacima bilo interesantno gledati kako na postavljenom papiru na tabli iscrtavam krilo goluba, pa sam im kratko objasnio i obećao ispričati priču o Bijelom golubu i ”Idinom gljivogradu”. Pa o onom likovnom konkursu, kome je nacrtala”sličan” i čiji je epilog ”ostao naša tajna”. A kako se haman to moje zaklutava i pride odlučio da program ”Škole za dječije ambasdore mira” prvo krene u toj školi…
Preko dvije decenije uzalud je pokušavao da ovaj program prenese na naše prostore i- konačno krenulo u pravom smjeru sa razgovorima.
__________ Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: Fb stranica BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK, List “DžEZVA” – dijaspora BiH i šalje na oko 200 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
