Piše: Sead Hambiralović
”ŠTA FALI…”: Juče nemal rasprava o novogodišnjem štandu sa ratnim igračkama na Kapiji. Haman je na nekim ”nivoima” bilo govora. Možebiti da su podijeljena mišljenja – spreman i ”nacrtati” ili pokazati još ponešto gdje se normalom može dići kosa na glavi. A ne bih se brojao u klasičnu struku, ali ispiti iz pedagogije i psihologije nisu tek kako ušli u priču, plus skandinavske reference i ko je potpisivao diplome švedskoj djeci.
A zašto sam baš toliko ”navro” oko tih grački!? Pa zbog one cijevi automata uperene u leđa drugog ratnog dana i u kojim zemljama s prve ”poslušalo”. A posebna je tema oko prodaje ”pravog” koje mnoge u crno zavija i koji se poslovi prave.
Dovoljno pisano, a s razlogom zimus odustao od fotosa dječaka sa ocem u onoj prometnoj uličici- pješačkoj zoni do tuzlanske Kapije. U ruci mlatarao crnim, plastičnim pištoljem koji mu je sezao skoro do koljena. S još većim razlogom da ne objavim fotos kutije na kojoj dječak nišani plastičnim pištoljem. Na polici je renomirane samoposluge ”Zvorničanka”, a ovaj uz naslov je snimljen u ”Bingu”, koji je na još većem glasu.
U kioscima kako gdje, sablje izgleda povučenene” a gle ”kompeta”- pištoljići upakovani sa ”lisicama”, dvogledima… Prodavači se ništa ne pitaju- dobiju ”robu” a jedna će za sebe: ”Šta fali, to je samo za igru…”. Onda kao da se pokajala: ”Od ovih igrački počinje, a moram prodavat kad mi ”pošalju…”. Sa tri tačke, pametnom dosta.
Naravno u Bingu je veći izbor i prijedlog kao što je išao vlasniku onog štanda da ću sve kupiti i na trgu javno zapalimo! Nije prihvatio a lako je doći do tog teksta. Slićno pitanje pomenutoj kompaniji da se u ”reklamne svrhe” riješi ovih proizvoda. I krenemo s kolekcijom igrački pod motom ”Tata, želim crtati mir”, kao što je išlo na poznatom trgu u Bergenu. U Zvorniku vapaj iz novootvorene dječije galerije 4 mjeseca pred pogrom, ”Tata, ne igraj se rata..!” Pa neka struka izda ”dozvolu”- svakako uključiti i internacionalne dječije igre. Na naljepnicama da piše: Made in Bosnia and Herzegovina a Bingo bude glavni grosist. Vau, garant odjeknulo u svijetu i všestruka korist.
SLANA BANJA: U prošloj godini javno predložio nekoliko ideja za ovaj poznati Memorijalni kompleks. Među njima da se na decenijama zapuštenoj ploči pored ”bosanskog ćilima” postavi u odgovarajućem materijalu nešto od internacionalne izložbe Dječije zastave koje su 97. izradili učenici Tuzlanskog kantona a bile veoma zapažene u Skandinaviji (u prošloj kolumni objavljena razglednica, op.a.).
Nedavno očigledno potaklo da se konačno riješi grdnoća i osvanulo ovo rješenje na fotosu. Bolje ikad nego nikad- u svakom slučaju dobro uklopilo u postojeći ambijent.
A vezano za pokrenute mirovne i turističke relacije (i) prema Drini, ostaje dosta mogućnosti za instalaciju Dječije zastave. Pogotovo što se u BKC-u sredinom sedmice nastavljaju razgovori oko realizacije više projekata, posebno za djecu.
Inaće, često se odmahne da naši prostori nisu Norveška i Švedska. Koja utopija, pridodati i krilaticu: ”Dobro je, ima i gore”- nije li pametnije makar pokušati da bude bolje. Tako je u Bergenu, EU gradu kulture i turizma, gdje je bilo sjedište Hordaland fylkeskommune (po našem nivo kantona) u BIKS-u uključena jaka logistika projektu ”Sopp for fred” (GljivaMira)- od tehnike do kompletne administracije. ”Preslikano” u švedskom Örebru sa anegdotom oko postavljanja scene za mirovni program ”Barnens fredsgala”. ”Dali” pet pospanih, a cajtnot- procijenio nepažnjom mogu slomiti nekog od tri velika Bijela goluba (stiropor)- saaam ću a ”dečke” poslao kući- biće plaćeno.
RAĐENI VELIKI PLANOVI: Hoće reči kolika je bila podrška, jer veliki su se pravili planovi- počev od teatarske predstave ”Hvorfor gråter solen?!”, učešća na Danima norveške kulture u Velsu, do marketinga gdje bi na naljepnicama stajalo Made in Norway. Ne kajem što sam sve razrbrkao, a parafrazirati opisano da je močni Herstad odmah ”razumio”. Na kraju prijateljski spustio ruku na moje rame i da je mojoj zemlji potrebnije.
Made in Bosna and Herzegovina je bio cilj. Od desetak planiranih ideja sa živiničkim Konjuhom testirao jednu- ostvaren san 97., kada je dobivena međunarodna nagrada za dizajn i – o, Nebesa!- zbog naaas kakvi jesmo- obilo o glavu!
I opet sve ponavljalo nakon definitivnog povratka. Zaredom tri godine trebalo neke ganjati- ”nula” od podrške! Tako obično dijaspora prolazi. Logično je pitanje koji mi je klinac oko (ne)moguće ”misije”? Da ne vjerujem u sve TO – davno digao ruke.
A spominjao Hodžićevu knjigu Tuzlanski procesi… Navodi prema Tuzlanskim procesima 2, koji bi zahvatili vrijeme od prvog dijaspornog ”ulazivanja” nakon potpisivanja Dejtona, do zadnjih izbora i bilborda koji nikako da se maknu. A zaokružiti čudnim događajem na trotoaru u blizini nekadašnjeg ”Fronta slobode” i bude temelj ovo(ne)vremenog ”procesa”. I negdje vjerovatno dobro uklopiti međunaslov :”Sve je isto samo Njega nema”.
P.S.
U Tuzli, pored Banje,”slab” i na slana jezera. I ni malo slučajno knjiga sa pričama izašla u nevjerovatnim okolnostima. Pa i ne čudi što se ni ”mukaet” na ponešto predloženo što nema ni jedna turistička destinacija! Riječ je, između ostalog, o inoviranom zdavstvenom aspektu boravka. Džaba poslano pismo (i) UKC-u da se eventualno pridruži. Nije kod nas običaj odgovarati na poštu. I dobro je što sam u zadnji čas zakočio oko najvažnijeg. Ovo zbog nekih ideja u karijeri koje su ”skidane” ili nekima bile inspiracija.
U v e z i:
Bijeli golub ponovo (ne) leti 480 / Hajmo vježbati vedrinu: ZVORNIK „SASLUŠAO“ INICIJATIVE
Bijeli golub ponovo (ne) leti 489 / Hajmo vježbati vedrinu: MINIJATURA IZ ĆUMURA
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK i šalje na oko 200 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
