Piše: Sead Hambiralović
Hoću- neću učestvovati na predstojećem Međunarodnom Bijenalu, Festival Umjetnosti Minijature, ranijem Bijenalu umjetničke minijature Bosne i Hercegovine? Procijenio da su dovoljna dosadasnja tri sa eksponatima znakovitih naslova: Sjećanje na Omera, Let praunuku i Nešto između.
Nakon dosta dramatike zadnje tri godine pisano da je to moje “glavno razdijeljeno” po emocionalnoj liniji sa očeve, zvorničke i majkine, tuzlanske strane u odnosu 51: 49. Ako sve bude kako je zamišljeno GljivaMira će na Divič; foto- safariji “Traži se Don Kihot” i Staza GljivaMira u Zvornik, startna pozicija Čauševac – Kula – Divič. A prema preliminarnim dogovorima “sjedište” obrazovnog dijela najvjerovatnije na nivo Tuzlanskog kantona. Nešto slično
sa svom potrebnom logistikom kao u norveškom Bergenu, EU gradu kulture i turizma, a nakon preseljenja u Švedsku “preslikano” u ÖIC- Kulturalliansen u Örebru.
“UKAZANJE” U NAJKOMŠIJSKIJOJ ULICI: Ovaj put “kliknuo” na objavu konkursa Bosanskog kulturnog centra. A nedavno je pisano o još jednom “ukazanju” u rodnom gradu. U mojoj ulici, nakon postavljanja nove, jake rasvjete, praktično reflektora koji je “uperen” na balkon i kako kroz “mutna” stakla cijelu noć obasjava eksponat koji su poklonili ucenici jedne gimnazije iz Örebra. Za nekoliko vikenda noću nasnimao stotinjak fotosa u raznim varijantama. I – eto kolekcije BijeliGolub & Professional flyjer disc (Na spratu hodnika je uza zid prislonjen kako se “sprema” da poleti, a iznad je simbolični plavi “frizbi”, op.a.). I jedini “problem” kako probrati najbolje fotose, haj poslaću kako stoji u pozivu.
Kada sam proučio uslove, uslijedio je – pljaf! Nekad je bila kategorija umjetnička fotografija, više je nema. Pretpostaviti zašto – najlakša i vjerovatno zbog “navale” autora zahvaljujući sve boljim i boljim kamerama. Ovako ili onako baš svako može “ubosti” neobični i zanimljiv fotos.
I kad se ono hoće- ma ipak ću učestvovati sa jednom minijaturom nastalom prije pola vijeka! Dovoljno pisano oko nestalog prijeratnog filmskog opusa, onda dragocjenog ciklusa slika i kako su paketi sa knjigama “Prava domovina” u Štutgartu dobili “noge” a “Dva splavara mala” javno prodavali neki prekodrinski portali…
NASLOV UČAS RIJEŠEN: Dobra moja starica pred bijeg iz Zvornika “zaturila” je u podrumu u ćumur šest minijatura i paketiće razglednica znamenite Avdine džamije sa pet munara na Kuli. Nakon što smo prešli na termo- akumulicione peći, taj ogrev je godinama ostao kao “rezerva”. Srećom, dosljene izbjeglice nisu dirale, a odnijele sve ostalo! Nakon povrata imovine majka je zatekla u garaži jedino peć, davnih godina prenesenu od nene Zehre iz tuzlanskog Hendeka i sakrivene te razglednice i sličice.
Proće godine…Na temeljima u ratu srušene, Avdo je obnovio džamiju i za vrijeme Susreta zvorničke dijaspore, paketiće sa razglednicama poklonio ovome neobičnom čovjeku. Zadržao kod sebe jedan paketić, jednu dao akademiku prof.dr. Enveru Mandžiću za njegovu kolekciju. I, šta sve imam sačuvano: originalni predratni tekst na dvije strane u “Areni”, kada je Avdo s razlogom jedino meni dozvolio da snimim skori dovršetak izgradnje 1991. i fotos iz 2005. ispred nove džamije kako mu pedajem paketiće.
Nema više ni Avde, ostade njegovo lijepo djelo- s pričom. Džamija je u “bobu” ista kao predratna, sa malom razlikom na fasadama pet munara. Ima je na razglednici u originalu…
Moglo u nedogled, a na zadnjem sastanku u BKC-u rekoh da će mi trebati bar godina da se udesi muzejska postavka. Pa ako se stigne ostalo zakolutano. Uskoro će i 500 ovih kolumni. Mogao sam mnogo ranije zaokružiti, a držim se “mjere”, dovoljno sedmično i ponekad kada je vanredno.
NA “ČEKANJU” MNOGO TEMA: Recimo, vezano za tuzlansku Banju prema kojoj imam posebnu emocije još od dječačkih dana. Prošle godine javno izbiflao desetak ideja da se ponešto dopuni i uljepša. Jedna je nedavno realizovana- istina potakla da se riješi decenijska grdnoća. A sveo o mome glavnom što je nekima bila “inspiracija”. Opisano kako se ne brecam kada prolazim i kako je neko drag i sa referencama pokušao da “izmiri” stvar. Ne, ne zbog više razloga – ovako ostaje savršena “čistoća” a dokle dostigao u “pozitivi” ima u zadnjim kolumnama.
Neki dan eto “materijala” za novu priču o Kladušanima (“Gospođi Halkić došlo da pjeva” štampane u knjizi Panonika, priče sa slanih jezera, op.a.) koji organizovano dolaze i zapalom aviončiću u krošnji kestena u parku. Zar ne, Tuzla je (i) turistički grad i ponešto “zbroji” da pomažem. Još od samih početaka – vele u šali ko je iz dijaspore radi jednog ovakog prvi kupio stan, kada je cijena kvadrata iznosila hiljada ipo maraka, pa spomenuta knjiga. Te neke inicijative – sa najnovijom za škole sa Tuzlanskog kantona, a možda pridruže i djeca sa obala Drine…
____________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK i šalje na oko 200 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
1 comment
[…] Bijeli golub ponovo (ne) leti 489 / Hajmo… […]