Dan sjećanja na one kojih više nema, onih koji su ostali bez svojih očiju, ruku ili nogu, a htjeli su samo da odbrane ono što je svetinja – svoju domovinu, bio je prilika da se o tome javno popriča i potvrdi da su borci Armije BiH bili čestiti ratnici.
Tako je bilo u sydneyskom predgradju Auburn, na manifestaciji patriotizma, koju je organizovalo Vijeće bosanskih organizacija za australijsku državu Južni Vels (Bosnian Community Council of NSW), sa organizacijama Kulturno društvo Bosna i Hercegovina (Cultural Society Bosnia Herzegovina of NSW Sydney, najstarije u Australiji, FK Gazy Auburn (FC Gazy), Udruženje penzionera (Bosnian Senior Disability Association ‘New life’) i Meryem, društvo za podršku familijama (Meryem Family Support Association).
Više od same posjete vrijedi reći da je originalnost ovog skupa bila ono što treba istaći u prvi plan. Jedan blok je bio posvećen sjećanjima na formiranje Armije Republike Bosne i Hercegovine od 26 godina prije o čemu je govorio autentični predstavnik toga vremena Safet Alispahić. Pričao je o stvaranju Armije BiH kao rezultatu vanjske i unutrašnje agresije, u početku Teritorijalna odbrana, u teškom vremenu, pa sve do ustroja u snažnu vojnu silu od oko 200 hiljada boraca. Naravno, Predsjedništvo RBiH je prethodno donijelo Odluku o formiranju Armije, kada se počinjalo od nule. Izlaganje je popraćeno vrlo pažljivo, a svako je razmišljao o tim vremenima kada je Armija imala sedam korpusa, koji su bili kadri osloboditi svaki pedalj Republike Bosne i Hercegovine. Došao je Dejton kao rampa da se oslobadjanje, nažalost, moralo zaustaviti.
Posebno žalosti što borci te iste Armije danas svoja prava traže na ulici, mnogi su sebi prekratili živote razočarani u ideale za koje su se borili. Apsurdno je da je na kraju ratnih dejstava bilo oko 228 hiljada boraca Armije BiH i preko 30 hiljada, a danas je evidentirano oko 580 hiljada. Zvanična politika je tome kriva, jer je činjenica da je ta napuhana brojka samo glasačka mašina za vlast koja preko 20 godina ne vodi računa o državi, pa ni istinskim borcima.
“U to ime želim da se najiskrenije zahvalim svim onima koji su dali i gram u borbi, za medjunarodno priznatu BiH, protiv agresije, a njene neprijatelje spriječimo u njihovim nakanama. Kako? Prvo, poštenijim odnosom prema izborima, glasati i dositi promjene. Ogromna snaga je u bh dijaspori koja ima kapacitet da političko stanje promijeni – i to nabolje” rekao je Safet Alispahić.
Gost uvaženi general Divjak
Najbolji i najoriginalniji dio ove svečane akademije bila je on-line veza sa generalom u penziji Jovanom Divjakom, koji se rado odazvao da toga sarajevskog jutra 15.4.2018. progovori o vremenima stasavanja Armije BiH, aktuelnoj političkoj situaciji u BiH, ali i na šaljiv način progovori o mnogo toga.
Safet Alispahić je komunicirao sa generalom i započeo je tadašnjim vojničkim pozdravom – Pozdrav domovini, prvenstveno čestitajući mu Dan Armije BiH. General je pio bosansku kafu, pa je usput ispričao njegove obaveze u Udruženju Obrazovanje gradi BiH. Naravno, pitanje je bilo o početku formiranja Armije BiH, na što je odgovorio da je za njega bila čast da mu se povjeri formiranje tadašnjeg Štaba TO. Malo u šali je rekao da su ga tretirali kao Srbina u tadašnjem Štabu TO iako se on i tada i sve do sada deklarisao kao Bosanac, jer ne smatra progresivnim vezivanje za religiju ili naciju, zagovarajući gradjanski ustroj države, sa narodnostima i ostalim.
Naravno, bilo je riječi i o Udruženju “Obrazovanje gradi BiH” koje je od svoga formiranja 1994. godine obezbijedilo stipendije za oko 7 hiljada djece, sa preko 3 miliona eura, s ciljem da po školovanju grade svoju državu. Tako je general Divjak svoja vojna znanja preusmjerio na obrazovanje mladih, što je eto u uskoj vezi i sa Danom Armije BiH. Rekao je: ‘ Ne čini da bi ti se neko zahvalio za to što radiš, svako jutro napravi obračun sam sa sobom, da li si nešto korisno uradio. Budi dobar biće ti vraćeno, a to kažem i vama dragi moji Bosanci i Hercegovci u Sydneyu. Svima vama želim dobro veče i akšam hajrula, a može i šalom”.
Tema za razgovor puno, vremena malo. Ipak i ovom prilikom je rečeno da vlast ne želi da reguliše boračko pitanje, o tome da BiH može opstati jedino kao gradjanska država, o nefunkcionisanju BiH i funkcionisanju tri državice ….
“Na proslavama Armije BiH se ne govori o poginulim i obespravljenim borcima, a meni se i ne upućuju pozivi. Činjenica je da su se mnogi generali očešali o vlast, usput zaboravljajući ideje za koje su se borili i bili na čelu te ogromna boračke populacije. Armija BiH je bila poštena namjera, nije ostvarena ideja jedinstvene Bosne i Hercegovine (na kraju 93. smo se počeli dijeliti), počela se religija miješati u vojne poslove. Na kraju je došlo do podjela koje bole.
Siguran sam da u duši volite ovu našu zemlju, zemlju vaših djedova i pradjedova, da ukazujete glasnije da se političari moraju drugačije ponašati, da volite istoriju i na tome gradite budućnost našu. Nemojte zaboraviti da vaša djeca treba da nauče bosanski jezik, to je moj mali apel. Nema bolje zemlje od vaše i naše Bosne i Hercegovine i vodite se idejom ljubavi, prenosite je i na druge, jer za to smo stvoreni” završio je general u penziji Jovan Divjak. Dobio je aplauz prisutnih. Skup mu se posredno zahvalio i poželio mu dobro zdravlje i dug život.
Iskustva iz odbrane Bosne i Hercegovine
U sklopu ove večeri je promovisana knjiga rahmetli autora Muharema Krese – Iskustva iz odbrane BiH, o čemu su govorili književnik Bajram Redžepagić, Izeta Zečević, te njegova sestra Munira Milanović. Ovaj autor je s punom meritornošću u knjizi poredao fakte o odbrani BiH, kao nekadašnji uposlenik Vojno-istorijskog instituta u Beogradu, učesnik NOR-a i odbrambenog rata s boravkom u Sarajevu. Od 1958. godine se aktivno bavio istorijom BiH, bio je član Instituta za ratne zločine u Sarajevu. Austor je i koautor sedam objavljenih knjiga, mahom vojno-istorijskog žanra, prije nego je uradio ovu knjigu od 561 stranice.
Prisutni su imali priliku čuti i pjesmu ,Bosni’, autora Ibre Suhopoljca, pjesnika koji je kad je trebalo Bosnu branio puškom a poslije toga stihom i prozom nastavio. Emin Šerifović je takodje izrecitovao vrlo autentično pjesmu ‘ Djerzelezu Ale ‘.
Eto, tako je bilo u Sydneyu, u Australiji, gdje se pokazalo još jednom da ima ko da brine o BiH i bori se da njena istorija ne bude zaboravljena, niti zatrta. Bilo je to i veče iskrenosti i realnog sagledavanja stanja u BiH, od formiranja Armije BiH, pa sve do sada.
Bosna, opet Bosna i samo Bosna, poruka je sa ove akademije.
Fahir Zečević
