DA LI ĆEMO DOČEKATI I MI BOSANSKO PROLJEĆE
Nije to bila niti “ Sydneyska opera” niti “Milanska skala” , niti “Zagrebački Lisinski”, niti li “ Sarajevska Skenderija”, nego je to bila jedna skromna sala u Luzernu, ali su emocije, kao i poruke koja su odaslate te večeri kosmopolitskog karaktera i imaju univerzalnu vrijednost.
U subotu 27. januara na koncertu Ese Balića i njegovih gostiju, se pokazalo da muzika nema granica, da spaja ljude, širi ljubav , prosto, čini ovaj svijet ljepšim i svrsishodnijim.
Uz vrhunske muzičare iz nekoliko različitih zemalja, potpomognut horom “ Warda” Eso Balić je uspio osmisliti , objediniti i predstaviti muzičke žanrove kroz prostor i vrijeme, od Turske preko cijelog Balkana, Italije i naposljetku zemlje domaćina.
Njegov duet “ Ewige Liebe / Vječna ljubav” sa specijalnim gostom iz Švicarske, koji je uz to predstavio tradicionalnu švicarsku muziku, bio je istinski šlagor i dokaz jednog prijateljstva, širokogrudnosti i uspostave bliskih veza između ovih dvaju naroda.
Sam koncert i autorova ideja i jeste bila , predstaviti svoju zemlju Bosnu u najljepšem svijetlu, što je bez sumnje u svojoj namjeriu u potpunosti uspio.
Od prve numere, koja je njegovo autorsko djelo “ Da li ćemo dočekati i mi bosansko proljeće”, pa do dvije zadnje, extra narudžbe od Merlina i Halida, cjelovečernji program je imao tendenciju da prikaže razne muzičke žanrove, posebno sevdalinku, a time i zemlju Bosnu, kao nešto posebno, nešto vrijedno poštovanja , nešto što se uklapa i u istok i u zapad, jednostavno, nešto što treba čuvati kao dragocjenosti , kako na brdovitom Balkanu tako i u Evropi i svijetu.
Mensud Alićušić
