U srijedu je britanski premijer Keir Starmer došao u posjetu Kini. Posjeta dolazi u vremenu pojačanih tenzija širom svijeta i na samom Zapadu.
U srijedu je britanski premijer Keir Starmer došao u posjetu Kini. Posjeta dolazi u vremenu pojačanih tenzija širom svijeta i na samom Zapadu.
„Kažu da je osam dana dugo vrijeme u politici. Zamislite samo – osam godina, jer prošlo je osam godina otkako je zadnji britanski premijer kročio na kinesko tlo. Dakle, u ovoj delegaciji stvarate historiju“, rekao je Starmer pred gotovo šezdeset poslovnih ljudi iz Ujedinjenog Kraljevstva koje je poveo na putovanje u Kinu. „Dio ste promjene koju činimo… Jer sve što ovdje radite i napravite, sve što ja ovdje radim usmjereno je na to da budemo korisni ljudima kod kuće“, rekao je prije sastanka s predsjednikom Xijem Jinpingom i premijerom Li Qiangom.
Brojna delegacija iz Ujedinjenog Kraljevstva nije slučajna. Kina je ekonomska sila koja i dalje raste i predstavlja „tvornicu svijeta“. Ta Starmerova odluka, ako se poslužimo njegovim riječima kada je nedavno govorio o vezama između Ujedinjenog Kraljevstva sa Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom – „ja sam pragmatičar, britanski pragmatičar koji primjenjuje zdrav razum“, stoga je potpuno logična.
Mediji su postavljali razna pitanja o razlozima njegove četverodnevne posjete Kini, poput odnosa Pekinga i Rusije, slučaja Jimmyja Laija, vezama Washingtona i Pekinga, položaju Evropske unije…, ali Starmer je ostao tajanstven.
Komunisti za slobodno tržište i kapitalisti izolacionisti
To što Starmer nije rekao što će od kineske strane tražiti, a što je bilo normalno do unazad nekoliko godina kada bi evropske i američke diplomate dolazile u Peking da domaćinu dijele lekcije, znak je da „britanski pragmatičar“ prihvata da su nastupile nove okolnosti.
Šezdesetak biznismena i otvorena ruka za poslovanje najbolji je pristup koji je mogao izabrati. U nekom drugačijem pokušaju posjeta je mogla izgledati kao kada šeficu njemačke diplomatije Annalenu Baerbock u oktobru 2024. godine na aerodromu u Pekingu nije čekao niti jedan kineski zvaničnik, u jasnoj poruci Kine šta misli o politici gošće i njene države. Starmer je dočekan uz najveće državne počasti, nakon mjeseci priprema njegove posjete.
Sastanak sa Xi Jinpingom u četvrtak prošao je u tonu koji diktira Kina kao velika sila. Kineski predsjednik je rekao Starmeru „da su u porastu već neko vrijeme unilateralizam, protekcionizam i politika sile i da je međunarodni poredak ozbiljno pogođen“, što je očigledna ocjena ponašanja administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Xi je rekao da se „Kina uvijek pridržava puta mirnog razvoja, da nikada nije preuzela inicijativu o pokretanju rata, nikada nije okupirala pedalj teritorije drugih država, i bez obzira na to kako se razvija i raste, neće predstavljati prijetnju drugim državama“, prenijeli su kineski mediji.
Ova lekcija kineskog predsjednika gostu iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazuje koliko se svijet promijenio. Ne tako davno bilo je normalno da kapitalistički Zapad poziva na slobodnu trgovinu i poštivanje međunarodnih pravila. Sada to rade kineski komunisti i Zapadu upućuju kritike.
„Nadamo se da će Velika Britanija osigurati pošteno, pravedno i nediskriminatorno poslovno okruženje kineskim kompanijama. Kina je spremna da aktivno razmotri primjenu jednostranog bezviznog režima za Veliku Britaniju“, rekao je Xi.
Ubrzo nakon ove izjave Ujedinjeno Kraljevstvo je saopštilo da će njegovi državljani biti izuzeti od kineskih viza za putovanja do mjesec dana, a datum početka primjene nije bio poznat. Starmeru je ovo bilo važno kako bi i Britanci imali povlasticu kao državljani pedesetak drugih država, što će olakšati poslovanje britanskim kompanijama koje žele raditi s Kinom.
Starmerov hod po žici
Tokom posjete Starmera izražena je spremnost obje strane da razvijaju ekonomske veze u raznim poljima. To je zajednički interes i važni sporazumi će prije ili kasnije ugledati svijetlo dana, jer radi se o drugoj i šestoj ekonomiji svijeta koje žele poslovati i onda kada im se politike sudaraju.
Međutim, teško bi bilo povjerovati da su lideri dvije stalne članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija razgovarali samo o ekonomiji. Trumpov juriš na (ne)prijatelje širom svijeta sigurno brine Kinu, posebno nakon što je došlo do smjene vlasti u Siriji i Venecueli i dok se Iranu prijeti vojnim napadom ako se ne pokori volji Izraela.
Starmer je, kao britanski premijer, možda najbolja osoba koja bi u ovom trenutku mogla približiti stavove suprotstavljenih strana, počevši od onih na Zapadu, pa sve do Istoka. London decenijama gaji najbolje odnose s Washingtonom, a posljednjih godina pokušava da se uključi u evropske tokove nakon napuštanja Evropske unije. Glas Londona bitan je i za Dansku (Grenland), Ukrajinu, Izrael, Kanadu kao i za Rusiju, Indiju i Kinu.
Stoga, može se pretpostaviti da je Starmer u Kinu došao s važnim porukama koje će prenijeti i odgovorima koje će sa sobom ponijeti, iako ne stoji najbolje kod sadašnje američke administracije. Ni historijski važni dogovori Londona i Washingtona nisu popravili njegovu poziciju kod Trumpovih ljudi, ali to ne znači da Starmer može odustati.
Trumpov juriš, od Venecuele preko Grenlanda i Ukrajine do Irana i Kine, nosi brojne opasnosti za Zapad. Dok Kina ekonomski i politički jača, Trump udara na temelje savezništva na Zapadu, prijeteći da svojim potezima obesmisli NATO.
Trumpov neuspjeh na jednoj od tih velikih tema svjetske politike imao bi i kratkoročne i dugoročne posljedice za Zapad, što London ne želi da se dogodi. Na primjer, plan Washingtona i Londona da obuzdaju Kinu mogao bi pasti u vodu ako ga ne podrže najvažnije evropske države.
Starmerova posjeta Kini mogla bi biti poziv za buđenje u Washingtonu, barem u dijelu administracije koji uviđa važnost zajedništva Zapada. Također, Starmerova posjeta bi mogla imati i suprotan efekt od toga. Nedavno je Trump poručio Kanadi da će joj uvesti stopostotne carinske stope ako dođe do sporazuma o slobodnoj trgovini s Kinom. Ovaj Starmerov hod po žici zato je i opasan i potreban, bilo da želi sačuvati jedinstvo Zapada, bilo da želi pokazati otpor Trumpu.
Piše: Armin Sijamić / https://nap.ba/qpost/437795
