Hvala dragom Bogu, salavat i selam Njegovom posljednjem poslaniku Muhamedu, a.s.
Draga i poštovana braćo i sestre!
Poznato je da se 21. februar obilježava kao dan maternjeg jezika. Stoga smo današnju hutbu posvetili upravo ovoj temi.
U 27. ajetu sure “Er-Rum” uzvišeni Gospodar kaže:“…I jedan od znakova Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših…”
Braćo i sestre!
Kao vjernici, trebamo biti svjesni koliko je jezik neposredni Allahov, dž. š., dar ljudskom biću. Toga su bile svjesne generacije koje su živjele prije nas. Takav odgovoran odnos prema jeziku Islamska zajednica kontinuirano njeguje i danas, na što smo ponosni. Zbog toga trebamo znati kao članovi Islamske zajednice da je prije nekoliko godina održana posebna, tematska sjednica Sabora Islamske zajednice koja se ticala bosanskoga jezika i čuvanja bosanskoga jezičkoga naslijeđa. Istaknuta je vjerska i patriotska obaveza čuvanja i učenja maternjega jezika, kako u državi Bosni i Hercegovini, tako i u cjelokupnom bosanskohercegovačkom iseljeništvu.
To je naša i vjerska, i patriotska, i moralna, i civilizacijska obaveza!
Samo s bosanskim jezikom u sebi i u porodici zadržat ćemo zdravu i kreativnu vezu sa svojom domovinom Bosnom i Hercegovinom!
Čuvanjem bosanskoga jezika ostat ćemo vezani i za svoj bošnjački narod, za svoju nacionalnu povijest, kulturu, umjetničko stvaralaštvo, za naše pretke i ukupnu nacionalnu, materijalnu i duhovnu tradiciju. Moramo znati da je jezik fundamentalna odrednica naše svijesti o sebi. Bez poznavanja i kontinuiranoga usavršavanja maternjeg jezika, bez primjerene svijesti o vrijednosti učenja i čuvanja bosanskoga jezika u vlastitom životu i porodici mi ne možemo računati da ćemo, kroz generacije koje dolaze nakon nas, ostati biti Bošnjaci, ostati biti vezani za svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu za svoj maternji jezik, za svoju kulturu, historiju, nacionalnu tradiciju.
Savremeni sociolozi i praktičari iz oblasti školske pedagogije ustanovili su da su, kad je u pitanju useljenička populacija u Švedsku, psihički i emocionalno najzdravija ona djeca koja u krugu svojih porodica govore jezikom svojih roditelja. Kao što svako drvo mora imati svoj korijen i kao što svaka rijeka ima korito kojim teče, tako i svako ljudsko biće mora imati znanje o svome vlastitom korijenu, porijeklu, identitetu, svojoj tradiciji, kulturnim osobenostima, jeziku svojih majki i očeva, jer samo na taj način imat će šanse da ostane stabilnom, čvrstom, snažnom i pouzdanom osobom.
Zato, naselimo u potpunosti svoju kuću bosanskim jezikom. Samo s punom i zdravom sviješću o vlastitom identitetu bit ćemo u stanju kvalitetno se integrirati u savremeno švedsko društvo. Moramo biti ponosni kad se u medijima i na različitim političkim instancama kaže kako su građani porijeklom iz Bosne i Hercegovine najintegriraniji useljenički sloj u savremenom švedskom društvu, ali, s druge strane, moramo biti zabrinuti ako se u nekim našim porodicama ne govori bosanskim jezikom, ako smo, recimo, došli u tužnu situaciju da roditelji budu nevješti prevodioci između deda i nena i njihovih unuka… Nikoga ne treba osuđivati ako se gdje u porodičnom miljeu ne govori bosanskim: svakoga treba potaknuti i ohrabriti kako da Bosanci u Švedskoj ostanu ono što su oduvijek bili, ostanu biti Bošnjaci, Bosanci, muslimani, a istodobno budu primjerni građani Švedske.
Znanjem i promoviranjem bosanskoga jezika neposredno radimo na poboljšanju švedsko-bosanskohercegovačkih veza u kulturi, umjetnosti, nauci, privredi, u svim sferama života!Recimo na kraju da je nastavljena saradnja bh. organizacija u Švedskoj sa Instututom za jezik Univerziteta u Sarajevu u radu na podizanju svijesti o vrijednosti učenja i čuvanja bosanskog jezika. Islamska zajednica Bošnjaka daje ogroman doprinos uspjehu ove saradnje. Budimo u toku! I sami se aktivno i neposredno uključimo!
Ovu hutbu završavamo dovom Gospodaru da nam poveća ljubav prema maternjem jeziku i očuvanju našeg sveukupnog indentiteta.
Idriz-ef. Karaman,
U saradnji sa Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu.
Petak, 15. februara 2019.
