Kolektivizam/ individualizam su planetarne suprotnosti. A vlast i vjera-zna se. Nisam imao namjeru još jednom „podsjećati“ na Kazanbašču (navio „slučaj Hadžifejzović“) koju pod obavezno obiđem čim dođem u Zvornik. Godinama predlagao da se sredi „grafika“ natpisa na kapiji. Napokon uklonjen i lijepo ofarbano. A zabilježeno je da sam 2004. „vrisnuo“ što je za vrijeme dženaze tridesetak auta ušlo (parkiralo!) usred mezarja i nemal zgažen tek zasađeni srebreni borić (Drvo sjećanja na ubijene Zvorničane). „Poslušano“ i ubrzo postavljena željezna kapija. Odnedavno poviše (i) tabla s upozorenjem-neugledna i haman primjerena za one koje za svaki slušaj treba podsjećati.
KRESANO „DRVO SJEĆANJA“
Odšutio kada sam se nedavno uspeo do spomenika. Više nego što treba skresane donje grane srebrenog bora! Konsultovalo ili odoka? Kao autora idejnog rješenja odavno više ne ferma(?!). Haman „osveta“ što često „podsjećam“ na grdoću što je od „svojih“ načinjena. Prije tri godine kao „ofuren“ otišao u Medžlis. Obećano da će se „ispraviti“-ni taknuto! Plus prošlogodišnja indicija da ima još neotkrivenih masovnih grobnica…Ovo obilježje godinama je „problem“. Moguća dva razloga: da V&V nemaju interesa ili iz kaprica prema autoru poklonjenog idejnog rješenja. Neko bi digao ruke i gledao svoja posla-ne, moje je još jednom pokušati. Pred polazak iz Švedske poslao pismo Medžlisu IZ Zvornik, a glavnom zasebno: „…Uskoro stižem na naše prostore i zadržat ću se do sredine septembra. Vezano za probleme oko Kazanbašče cijenim da možemo brzo riješiti. Ima greške i s moje strane i ako je moguće organizovati kraći sastanak. Ukoliko se slažete, možete li navesti 2-3 datuma sredinom aprila kako bismo usaglasili najbolje vrijeme…” Mekše nije moglo, pa da ima „greške“ (i) s moje strane. Haman najviše stalo do ljepote i nekog reda, a naročito od ranije upalilo: da će se problem riješiti „kada se steknu uslovi“. Prođoše tri godine, a što se tiče pisma i april, i maj, i zašlo u juni- odgovora nema…(?!). Jednom spomenuo za haber da ima ljutnje s te strane. Nevjerovatno! Neku zahvalnost (i) nisam očekivao, niti mi treba. A sve je bilo „jasno“ nakon uganjavanja da se „na višem nivou“, kod tuzlanskog muftije, organizuje sastanak. Pretpostavljam zašto je izbjegnuto.
SENAD OD SARAJEVA
Naravno, poštovanje svakoj vjeri, ali bit će da je negdje greška do ljudi. Vjerovatno umislilo da se najbliže nebu. Tako je renomirani novinar Hadžifejzović dobio „ukor“ s najvišeg vjerskog mjesta. TV „odbrana“ je kulminirala pri kraju, nakon što je dokumentovano sasuo svoju istinu. Glas od jeda je zadrhtao, može biti i suze nabrale-muški zadržao da ne skliznu niz čist obraz.„Slučaj“ Kazanbašča samo zaokružuje. Na koncu sve govori tužni prizor na prvom fotosu snimljen početkom maja. (Obratiti pažnju na nadograđen šaht i betonsku stazu koja je „ušla“ u prostor spomenika). Na YouTubeu ukucati Kazanbašča i može se vidjeti šta sam prije 13 godina ostavio u amanet. A to je već elementarno kada je riješ o spomenutom pismu. Slično prošlo i ranije, još važnijeg povoda i na adresu Međureligijskog vijeća BiH. Da jesu pozvali „zločestom“ M.D. ne bi palo na pamet da izusti „arlaukanje“ s džamija, a naspram decibela s našpanovanog zvonika na još „jače“(?!) i time nešto kaže i dokaže. Svjedok sam „znaka“ kada se (i) životinja uznemirila i počela zavijati prema nebu.Dalje ne treba, a dosoljavao ne bih jer moja „iskustva“ sežu sve do Srebrenice. Zasebno Örebra i Göteborga. A ne bih se petljao da vjera nije suodgovorna za stanje u zemlji. Sve tri! Ni kod susjeda ništa bolje. Ono što najviše tangira ispada- nedodirljiva.Spomenutom kolegi je teže, jer je „darnuo“ gdje (ne)treba- novac. Prije skoro dvije decenije nemal da se sretnemo. Nakon Bergena, Tuzle, Örebra, Zvornika, Lješeva kod Visokog i Sarajevo je bilo u igri oko GljiveMira. Pa je u kultnom restoranu, nakon što je utanačen plan, jedan od vodećih biznismena predložio da nazove „Senada“ da gostujem u njegovom Dnevniku. S moje strane kao „savjetnik“ je prisustvovala prof. dr. Azra Jaganjac. Klimnula glavom, ali ocijenio sam da je preuranjeno. Ta sarajevska „brzina“ nije mi se dopala i ispade da sam bio u pravu. Kao i za spomenute gradove, a najinteresantnije vezano za EU grad kulture i turizma, Bergen. Bit će prilike o nečemu mnogo, mnogo važnijem. Pa i o novinarima u (ne)vremenu. Ali dok se ponešto dobro ne utvrdi (i) za početak bez kamera i reflektora.
P.S.
U prošloj objavi spomenuo čudesa. Prvog bajramskog dana, pred zgradom ugledao novčić prekodrinskih susjeda. Hajd’ prvom prilikom dat ću nekom prosjaku u Zvorniku, a oko podneva izgubio telefon sa fotosima! Nadao se ostao u stanu. Nema. Nazvao moj broj s majkinog telefona. Javio se „lik“ koji će se najvjerovatnije uklopiti u narednu knjigu. Telefon našla djevojka iz tuzlanskog naselja Stupine, pogledala arhivirane brojeve i nazvala. Dok je čekala, sa zanimanjem prelistala fotose. Zadnji snimci razglednica srušene Avdine džamije o čemu je išlo prošlog utorka. „Osjetila“ da to nije običan telefon i zato tako reagovala. A sada dolazi glavno: nije željela kazati ime(?!). Dina reče da je izašla iz bloka 9, a sve joj se čini da je „druge vjere“. Mogla bi imati blizu dvadeset, na zubima „zvjezdice“ za ispravljanje. Povelika je to zgrada s više ulaza, a moje je pokušati da je nađem. Pa i zbog Titove slike koju je stavila u moj telefon sa čestitkom: „Drugovi Jugoslaveni islamske vjeroispovijesti Bajram šerif mubarek olsun, želim svima koji ga slave…“(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb-grupa BIH DIJASPORA INFODESK i portal BHDINFODESK).
Piše: Sead Hambiralović
