Već deset godina malo se zna o 850 predmeta najtežih ratnih zločina, koje je Haški sud 2008.g. stavio u nadležnost domaćim sudovima. Ne samo da ovi predmeti u najvećem broju nisu procesirani, već se zadnju godinu Strategija za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008.g. nastoji zamijeniti novom, kako bi se opravdao zastoj i dobilo novo vrijeme za opstrukciju. Za svo to vrijeme najokorjeliji zločinci, koji su trebali već davno biti osuđeni i upućeni na izdržavanje kazne, rade u najvažnijim državnim oblastima, usmjeravaju njihov tok i uživaju sva prava i blagodati koje im separatistički režim Rs može da pruži.
Vijeće Suda za ratne zločine počinjene u BiH 1992 – 1995. otvoreno je 9.3.2005.godine. Kada je otvoreno na spisku je bilo 10.000 imena protiv kojih je trebalo voditi postupak zbog počinjenih ratnih zločina. Uz suglsnost Tribunala u Hagu na domaće pravosuđe tada je prenijeto 1.350 predmeta ratnih zločina, od čega 850 koje su počinili Srbi, 450 Hrvati i 50 Bošnjaci. Bilo je to prvi put da se ovlasti za procesiranje ratnih zločina iz Haškog suda prenose u nacionalnu sudsku nadležnost.
Po pravilima Rimskog puta iz 1996.godine krivično gonjenje se trebalo zasnivati na sljedećim procesnim principima: da bude orijentisano prema žrtvi, da bude vjerodostojno, apolitizirano i protiv predrasuda. A to se moglo ostvariti samo u državi koja ima slobodno, nezavisno i nekorumpirano sudstvo, slobodne i neovisne medije. U BiH je to i danas samo misaona imenica, što se pokazalo već u prvim pokrenutim procesima.
Predmeti ratnih zločina po Strategiji iz 2008.g.
Po Straregiji za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008.g. najsloženiji predmeti ratnih zločina trebali su biti procesuirani na državnom nivou u roku od 7 godina (znači do 2015.g), a svi ostali predmeti procesirani i završeni na entitetskom nivou za 15 godina, dakle do 2023. godine. Kako u postavljenom roku od 7 godina (do 2015.g) nisu riješeni najvažniji i najsloženiji predmeti na državnom nivou i oko 200 predmeta na entitetskom, umjesto da se otkriju odgovorni i postavi pitanje njihove odgovornosti, ide se na promjenu kompletne strategije, kako bi se najvažniji i inajsloženiji predmeti iz kategorije A mogli prebaciti na entitetski nivo, što bi u brojnim slučajevima, po već poznatoj praksi, rezultiralo olakšicama i oslobađajućim presudama.
Strategija za rad na predmetima ratnih zločina iz 2008.godine nije dala željene rezultate, jer nakon 10 godina od prijema 850 najvažnijih predmeta Haškog suda, još nema odgovora koliko je predmeta procesirano, koliko je zločinaca optuženo, u kojim predmetima je i zašto obustavljen proces, u koliko je slučajeva donesena presuda, a koliko je onih kojima se nije ni pristupilo.
Umjesto da se procesiranje ratnih zločina nastavi u kontinuitetu po Strategiji iz 2008.godine, dok se ne usvoji izmjena Strategije, sve se čini da se predmeti najtežih ratnih zločina sklone od očiju javnosti, kako bi počinioci zločina mogli i dalje nesmetano obavljaju najvažnije javne funkcije, primati odlikovanja za svoja “herojska” djela i podsmijavati se žrtvama kad ih susreću. Vijeće mininistara BiH, zbog različitih otpora, punu godinu nije bilo u situaciji prihvatiti ili odbaciti Revidiranu strategiju, koju je po zahtjevu Ministarstva pravde BiH pripremila posebna radna grupa. Podsjećamo da je na Revidiranu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina suglasnost dalo Visoko sudsko tužilačko vijeće (VSVT), u čije poštene namjere više niko živ ne vjeruje.
Po ovom pitanju oglasila se i misija OSCE, koja nadgleda rad BiH pravosuđa, sa stavom da je revidirana strategija najbolji način da se okončaju svi predmeti ratnih zločina, što je uslov za pomirenje naroda.
Zločinci vladaju, žrtve umiru, dokazi propadaju
Umjesto da se naoštrije postavi pitanje odgovornosti za apsistenciju u procesiranju predmeta ratnih zločina, koje je Haški sud 2008.godine prenio na domaće pravosuđe, već godinu dana se polemiše samo o tome da se Strategija za rad na predmetima ratnih zločina zamjeni Revidiranom strategijom, što pogoduje počiniocima zločina, umanjuje individualnu odgovornost i olakšava položaj korumpiranog bh sudsta, jer zločinci i dalje vladaju, žrtve umiru a dokazi propadaju. Pozitivno je da nova strategija predviđa kontrolne mehanizme, ali ih tek treba uspostaviti, što zahtijeva dodatno vrijeme. U svakom slučaju izmjena strategije omogućuje dodatno usporavanje ionako sporog umrtvljenog procesa i daje novi bonus zločincima.
Važno je znati da u pripremi nove Strategije za rad na predmetima ratnih zločina nisu učestvovala Udruženja žrtava, koja traže da se rad na procesiranju ratnih zločina nastavi po strategiji iz 2008.godine, što neće nanijeti nikakvu štetu ni žrtvama ni zločincima.
Prepreke u procesiranju zločina
Ne smije se zaboraviti da su u procesiranju zločina stalne prepreke. Obzirom da su u vlast bile inkorporirani i do sad ostali upravo oni koji su bili glavni pokretači, nosioci i izvršioci počinjenih zločina i njihovi sljedbenici u najvećem broju slučajeva nije bilo moguće ni pokrenuti, a kamoli uspješno privesti kraju postupak i donijeti pravednu osuđujuću presudu. Strah i pretnje iz jakog podzemlja su vidljive i danas i u stalnom porastu. Tamo gdje zločinci drže položaje i odlučuju, kao i tamo gdje se sa njima koketira, ni danas se niko ne usuđuje zariti lopatu u zemlju da bi se našao odgovor gdje se nalaze ostaci još preko 7.200 ubijenih i nestalih žrtava, za kojima porodice žrtava u BiH uzaludno tragaju već 25 godina. Ovakva Dejtonska struktura BiH vlasti ne može odgovoriti zadacima koji se pred nju postavljaju, a bez kojih se ne može uspješno ići dalje. Najuvjerljiviji dokaz, kao direktan produkt ovakve strukture vlasti, je opšte beznađe, zbog kojeg sve veći broj bh građana, naročito mladih, napušta zemlju i odlazi u pečalbu.
Naravno, prepreka okončanju predmeta ratnih zločina u BiH, kao tolerancija za sporost i neučinkovitost, postoji i na globalnom nivou. Već dugo se osuđuju samo zločinci iz malih zemalja, a počinioci zločina iz velikih i uticajnih zemalja često ne idu pred sud, jer za njih treba biti pravosuđe na globalnom nivou, a ono kao takvo još nije uspostavljeno.
Prioritet BH pravosuđa su predmeti prenijeti iz Haškog suda
Prioritet svih prioriteta u pravosuđu BiH moralo je imati 850 predmeta kategorisanih po važnosti i hitnosti stepenom A, koje je Haški sud 2008. ustupio domaćem pravosuđu.
Nasuprot tome, nakon izgubljenih 10 godina, još cijelu posljednju godinu dodatno se polemiše o izmjeni strategije, a u Tužilaštvu BiH još uvijek stoji zamrznuto 550 nerazriješenih predmeta ratnih zločina, u kojima je preko 4.500 poznatih počinilaca, ali isto toliko predmeta u kojima počinilac nije poznat. Pored ovih, i u entitetskim sudovima je još oko 200 predmeta u kojima je poznat izvršilac zločina, a postupci se ne privode kraju.
Upravo zato, kada se govori o otkrivanju zločina i procesiranju zločinaca, težište svih kojima je to u nadležnosti moralo bi biti na najvažnijim i najsloženijim predmetima, prije svega onih 850 primljenih 2008.g. od Haškog suda označenih kategorijom A, ali se uz to istovremeno mora znati i imati na umu da svaki grad, svako naselje na području Rs ima listu i pamti u glavama žrtava desetine, stotine a negdje i hiljade imenima zločinaca s njihova područja ili iz drugih sredina, koji su počinili teške zločine, a protiv njih nije i po do sad viđenom i neće nikad biti podignuta optužnica, niti će biti osuđeni za zločine koje su počinili. Najveći broj tih ne samo da ne izdržava zasluženu kaznu, već ima važnu poslovnu ulogu u upravi, policiji, javnim službama, rezervnom sastavu policije i tajnim službama. Oni su kostur okupatorskih snaga i vladari zemlje i podzemlja ne samo u svom gradu ili selu, već često na mnogo širem planu.
Kupovina vremena izmjenom Strategije
Da bi se i dalje moglo zataškavati i konačno odbaciti predmete za ratne zločine, koji ne zastarjevaju ali se i ne rješavaju, sada se ide na izmjenu Strategije o ratnim zločinima, koja ne mora biti savršena da bi se djelo iznijelo na vidjelo. I umjesto da se ubrzaju procesi iz predmeta primljenih od Haškog suda, za koje postoje relavantni dokazi, da se procesiraju i okončaju, te osobe i danas s nama upravljaju umjesto da leže u zatvoru, gdje ih odavnio čeka pripremljeno mjesto. Još veći cirkus, kao šlag na tortu pravosuđa, su manipulacije sa novoizgrađenim Državnim zatvorom, koji kao nigdje u svijetu, ne može početi primati pacijente, jer nam treba nekoliko godina da postavimo direktora zatvora.
Podsjećamo, da svaki od 850 predmeta već ima kategoriju određenu po hitnosti procesiranja, složenosti predmeta, itd. Računa se da od tih 850 predmeta, čak 550 čine kategoriju A. Umjesto da se kompletno sudstvo usmjeri na okončanje predmeta koji se u višem stepenu obrade i koji se mogu brzo okončati, a odgovorni zločinci poslati tamo gdje im je mjesto, sve se i dalje drži pod ledom.
Kako po svemu izgleda, glavni cilj nove Strategije o ratnim zločinima nije ubrzanje procesa već težnja da se neki od najvažnijih predmeta, predmeta kategorije A, prenesu na entitete, što bi pod uticajem entitetskih vlasti omogućilo razne manipulacije, kao što je donošenje oslobađajućih presuda zločincima i kada postoje očigledni dokazi.
Nije li krajnje vrijeme, ima li iko hrabrosti i odgovornost potražiti odgovor na pitanje- Ko su odgovorni, ko su najodgovorniji, za skrivanje najvažnijih i najsloženijih predmeta ratnih zločina u BiH? I kad se može ovako javno manipulisati sa najvažnijim predmetima na državnom i entitetskom nivou, šta mogu očekivati žrtve u manjim sredinama, manjim gradovima, u kojima žrtve ni nakon 25 godina nisu dočekale da se procesira malte ne ni jedan slučaj, a one izvršioce zločina svakodnevno sreću sa prkosnim osmijehom.
Burlington, 5. Avgusta 2019. Zijad Bećirević
