Za Suada Nijemčevića letenje je posao i strast. Kao pilot je zaposlen u turskoj aviokompaniji i skoro da nema aerodroma u Evropi, Africi i dijelu Azije na koji nije sletio.
S ovim iskusnim pilotom razgovarali smo u Kotorskom, povratničkom naselju kod Doboja, u kojem su se ovih dana okupili Kotorani iz 24 zemlje svijeta na manifestaciji „Baška pohod“ da bi djeci pokazali zavičaj.
Detaljne provjere
Suad je Vojnu akademiju završio u Zadru i bio je vojni pilot u bivšoj JNA. Pilotirao je ratnim avionom MiG-21, a 1991. godine izašao je iz JNA i u međuvremenu završio za civilnog pilota. Priključio se Armiji RBiH, da bi četiri godine bio u odbrani svoje domovine.
– Poslije rata jedno vrijeme radio sam u Turskoj, a onda pilotirao u našoj, sada već bivšoj aviokompaniji „BH Airlines“ – kaže Nijemčević.
Put ga je zatim odveo u tursku kompaniju, u kojoj je prošao detaljne provjere znanja, iskustva i sposobnosti.
– Prijem je trajao pet dana. Zadovoljio sam i u ovoj aviokompaniji sam vozio Boeing DC-9, a sada sam na Airbusu 320, u koji stane 180 putnika. Upisao sam 13.500 sati letenja i taj total, prema mojim saznanjima, imaju još dva-tri pilota iz BiH – kaže Nijemčević.
Plave visine
Dodaje da kod pilota nema straha, ali ne krije da je bilo nepredviđenih situacija, iz kojih, kako kaže, uvijek ima izlaza.
– Pa ko je sretniji od sokola, kad ga vidiš kako leteći uživa u plavim visinama. Doduše, ovo dvoje se ne može porediti, jer ja iza sebe imam 180 ljudi – dodaje Nijemčević, koji s porodicom živi u Sarajevu.
SRETAN sam kada nakon uspješnog slijetanja čujem aplaudiranje putnika, kaže Suad.
Pogled sa 11.000 metara
Suad je i nastavnik i instruktor letenja. Kaže da je s visine od 11.000 metara lijepo gledati gradove, rijeke, šume, njive.
– Instanbul je, bilo noću ili danju najljepše pogledati iz plavih visina, slijede ga Pariz, London, pa i Sarajevo je tu negdje – poručuje Nijemčević.
H. ČALIĆ
