BiH dijaspora

OTVORENO PISMO IZ SKANDINAVIJE: ZVORNIK & TUZLA (NE) ZNAJU ŠTA RADE

banner

Pisalo, ne pisalo svako zna svoje. Ipak da ne ostane nešto nedoreceno nakon inicijativa upucenih rodnom gradu i susjednom. U razlicitim periodima prohujalih godina kulminacija ljudske i autorske duznosti, cesto i na vlastitu stetu. A kao na ”tanjiru” potakla odluka Vlade Srbije o finansiranju renoviranja zvornickog mosta koji je izgradjen prije 90 godina i parnjak moje majke.

Zbog simbolike mostova vrijedilo je probati zatalasati nešto veliko i 27. novembra 2018. poslao otvoreno pismo Predsjednistvu BiH, Visokom predstavniku u BiH, Vladi Srbije i ambasadama Sjedinjenih Americkih Drzava i Rusije. Nema šta u Bosni nije pokušavano i to moje makar sasluša.

Sa uvazenih adresa šutnja. Moze biti prevagnulo zbog ”minusa” kako se ”odredio” spram oslobodjenja/okupacije prvog etnicki ocišcenog grada i opštine sa najbrojnijim masovnim grobnicama. ”A vi ste pisali one tekstove za vreme rata..?!”, otvoreno zamjereno u Kasini tokom prvog dolaska. Haman najdalje dobacio koji je štampan u Berlinu pod naslovom “Glasovi savjesti”. Pretpostaviti, s prve odmahnulo rukom.

Nekoliko mjeseci kasnije u ”ovaj” Zvornik direktno odaslao okvirni koncept svjestan da malo šta odlucuje. Predlozio neka se oduzme, doda i posalje prekodrinskoj Vladi, sa prijedlogom za preliminarni sastanak u prosirenom sastavu. Više u Fb. kolumnama ”Prilika da se ukaze oprost ili: Je li moguce da Trump i Putin dodju u Zvornik?”(28.01.2019)  i ”Ništa od zvornickog Medjugorja”, 13.08.2019.  U ovo moglo uklopiti odranije što na neki nacin sve zaokruzuje: ”A pas zavija…Ili: Koliko (ne)moze Medjureligijsko vijece BiH” (23.10.2018).

Ni iznenadjen, ni razocaran- ne umije se kod nas oko mostova. Obnavljanje mostarskog nije potaklo što se ocekivalo, a ispade zadzabe ono slikanje drzavnika naša dva susjeda na jednom drugom mostu.

I sa Tuzlom, u startu ”minus”, a zadire (i) u privatne vode. Nikako ”oblijetanje”- isplakane su suze za rodnim gradom. Susjedni i onako usputna stanica.

U S L O V (I)

Zbog situacije u BiH i šire, ove inicijative pojedinca ”van svake politike i centara moci” su bile svojevrstan test. Nakon svih loših iskustava, još od potpisivanja Dejtona, došao pameti i sada je prvo trebalo ispuniti neke ”uslove”. Ni slucajno da se (još) prave poslovi, a ni maknuto od pocetka.

Pet navedeno u prvoj spomenutom tekstu, a ovako stoje stvari sa Tuzlom. Zadnje dvije godine zaintrigirao turisticki kompleks, prije svega nadogradnja primjerena aktuelnom trenutku drzave i šire. Onomad je direktor bio oduševljen kako bi se crveni krov GljiveMira ”uklopio” u Djeciji park. Ali ”ne odlucuje on” i to je bio glavni problem. Vrlina je ponekad (i) razumjeti, praštati i predlozio da prenese tome što odlucuje “uslov” koji staje u dvije rijeci i- idemo dalje.

Povratna poruka nije stigla. Na koncu dobio satisfakciju na onoj veceri nakon promocije knjige uvazene gošce i kako reagovao kada se nekadasnji “sekretar” obratio: ”Ti si u Svedskoj da li bi mogao…?” Slicno kao 96. i namjesto da ispuni šta mu je šef naredio, navio razgovor da mu pomognem oko kontakta u Oslu vezano za knjigu. Zbog te knjizevne ambicije ”ne stize” se oko razloga zašto sam došao. Obicno tako dijaspora prolazi kada nešto trazi. A najgore u povratku u Bergen- dolilo da pukne u familiji.

Recimo, ”blaza” zloupotreba polozaja, a nisam imao potrebe raspisivati kao akademik, pjesnik i scenarista ili predstavnik slovenackog kapitala- niti me zanimao ”lik i djelo”. Tek toliko što se nije moglo izbjeci i u kontekstu GM- price. A ko se ubjedljivo najviše ljuti- zna se. Još u ušima rezignirano kada smo prošle godine krenuli u Lukavac na onaj ”probni” sastanak:  ”Ništa od nas..!”, pa ne cudi što se kontra nasljednika ponovo politicki angazovao.

Pred nedavni povratak u Svedsku poslozilo mnogo toga. Ovaj put nije bilo potrebe da spomenuti direktor bude „izaslanik“ i vec kako ce prenijeti. Pošto ovaj kompleks nije privatni procijenio da je bolje uputiti pismo namjere Gradskoj upravi u startu svjestan minusa i ko „odlucuje“. Pogotovo nakon nekoliko afirmativnih tekstova, u dobroj namjeri o kontejnerima koji su „zajahali“ trotoare, reklami gdje joj mjesto nije, a ranije pozabavio kolizijom da je grad sa turistickim ambicijama medju najzagadjenijim u Evropi! (Neko ovako, neko onako oko zagadzivaca pa sreo celnike Pokreta za cist zrak i uvjerio koliko (ne)mogu. Sve „jasno“ kada na svome portalu nisu smjeli prenijeti moju kolumnu ”Ginisijade otrovanog grada”. I logicno pitanje šta je prece: „hljeba i igara“, ili kako smanjiti otrove da ne umiru toliki ljudi).

U Pismu namjere Gradskoj upravi (Otvaranje mogucnosti prenošenja regionalnog projekta u osnivanju GljivaMira&DaBudeBolje u Tuzlu, sa programima u funkciji mira i turizma (14.10. 2019) nisam naveo najglavnije, kao i ljetos vezano za zvornicki most. Gorka su iskustva kako maheri znaju okrenuti na svoju stranu a poznato šta mi se sve ruznog izdesavalo- pocev od Narodnog pozorišta, nekadašnje Tuzlanske banke, prvi put cuo za IMT, ni elementarno vezano za ”inspiraciju” oko „onog“ objekta na Banji. Pa onda malo šire oko nagradjenog proizvoda realizovanog sa „Konjuhom“ i upozorenja tadasnjeg gradonacelnika „da me ne prevare“. A najradje otšutim- godinama nikako da dobijem jedan od krunskih dokaza „bijelog cvijeta“ sa spomenika na Kazanbasci koji je preinacen u srebrenicki. Ne da „to  poganjam“- elementarno je pitati, cak i pomogao da je trazeno.

SVE (NI)JE OTIŠLO NIZ VODU

Nema odgovora od Gradske uprave. Što bi se reklo: znakovito. Ni ljetos orkestrirano od Narodnog pozorišta, ovaj put ne šta bi od moga autorskog honorara namijenjenog djeci Podrinja, vec je li sacuvana traka teatarske predstave ”Zašto sunce place”, ni od gradske TV oko eventualne koprodukcije jednog serijala, pošto kantonalna nema odgovarajucu tehniku. I zadnje: vjerovatno s razlogom uposlenik Panonike ne vraca ljetošnji snimak zgodnog intervjua kojeg sam nacinio pored jezera.

Moze biti da bi moj dolazak bio ”nezgodan”. To je najzadnje. Kad se sjetim ruznoca 96, 97 i 2000. godine ozbiljno zamislim. ”I što mi to sve treba”, dobronamjerno receno. S kim, i je li kao posjetiocu trebalo da jedini reagujem kada sam primijetio zapaljeno smece u blizini slanih jezera. Digla se crna bugija koja je od Pavkuše do Slatine zamracila nebo. Predlozio jednom uposleniku da javi, odbrusio: ”Nije to njegov posao!”. Da ne spominjem iskustvo direktora uvazene švedske institucije koji je došao da prati moj davni program a blamaza tek prosle godine prenesena. Ili, šta je s prve zapazio jedan iz grupe švedskih tenisera- penzionera i izokole bocnuo. Zahtjevna je turizam rabota a sve što je na ho-ruk zna obiti o glavu.

Sa konceptom odaslao i reference, a najvaznija autorska rola u Bergenu, EU gradu kulture i turizma. Ispada sve zadzabe našto navodi montaza sa prvog fotosa. Ni slucajno- niz vodu je otislo mnogo vaznijeg. Jer, moj eventualni angazman nije sa lakim notama, ala ”Stigle su na plaze nove tetovaze”. U pitanju mnogo dublje i u koicidenciji naslova knjige kolege Uzeira Bukvica ”Tetovirane duse”- prilog kako rastjerati postojeci mrak, vratiti nadu i trasirati put za neko bolje sutra.

Na drugoj strani od Zvornika & prekodrinskih i nisam više ocekivao. Za razliku od Tuzlaka, ipak neki respekt i makar stigao onaj zakukuljeni odgovor. Da su na sastanak iz Beograda nekoga poslali, pa još gest i donesena stara devizna štednja kao rodjendanski poklon mojoj starici, culo što do sada nikada nije. Dovoljno poznamo i neka razmisle. A nije ubleha oko spominjanja Medjugorja. I nije li bolje iskreno ulagati u dobrosusjedske odnose nego oruzje. I prirodnije razumjeti jezik komsije nego Kineza, Rusa, Turaka, Arapa. Renoviranje grohnulog mosta bila je velika prilika. I neka se zna: sjene na strašne dogadjaje (prvi fotos) nova farba nikada prekriti nece!

Racunao da se moze desiti cudo, pa i ono u matematici kada se pomnoze minus i minus daju plus. To gdje ima logike, ali i ona je sa naših prostora davno otišla niz vodu.

P.S.
Godine 1997. tuzlanski SDP je štampao moj projekat u svojoj propagandnoj brošuri. Kad sam pitao zašto nije trazeno odobrenje, odgovoreno: “Ti si naš..!” Dalje ne treba, inace sam ljevak, ali postoji neki red.

Primicao se polazak u Svedsku i emisar jedne od druge dvije vodece partije izokole mogu li doci da se vidimo u Hotel Tuzli. Pretpostavljao šta je razlog i zahvalio na pozivu.

A dan pred let stigao mejl sa ponudom da budem urednik novina & portala i dobro cu zaradjivati. Opet zahvalio a glavni razlog naveden u zadnjoj objavi.

Nije se razumjelo- u BiH sve minule godine nisam dolazio da ”zaradjujem”. Prilici onima kojima ta ”disciplina” savršeno ide od ruke. Pa ce neka zena na Panonici ”da nam nikada nije bilo bolje”(?!). Bezbeli- ona i muz rade u drzavnim firmama.

Ima nešto iznad novca- potvrdilo kada sam obrnuo poznatu misao: covjek je uvijek (i) na dobitku! Na mome licu je sada mir kao nagrada- kajao da nisam bar pokušao. Taman, više i ne treba.
________

Naslovnica za plakat predavanja Bijeli golub ponovo (ne) leti;

 

Panorama Zvornika neposredno pred izbijanje rata;

Idejni projekat GljivaMira kao sponzorski dar su uradili  norveski ahitekati, Colin Anspach i Arnold Holmedal;

 

 

Sa protesta zbog zagadjenja zraka    u Tuzli.
­

(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, sa danom zakasnjenja portal BHDINFODESK i šalje na 50 mejl adresa).

Piše: Sead Hambiralović  

Related posts

Beč: Završeno suđenje Jasmini M. koja je ubila muža Arnela M.

Od 02. jula 2020.‌ starta aviolinija Salzburg – Tuzla

Urednik BiH Info Desk

Kako živi dijaspora u Offenbachu

Leave a Comment