BiH dijaspora

Priča Aide Kamišalić Latifić: Od ratnog Zvornika do najbolje inžinjerke u Sloveniji

banner

Aida Kamišalić Latifić proglašena je inžinjerkom 2019. godine u Sloveniji. Put današnje docentice na Fakultetu za elektrotehniku, računarstvo i informatiku Univerziteta u Mariboru krenuo je iz Zvornika koji je morala napustiti tokom ratnih sukoba kao 12-godišnja djevojčica.
U razgovoru za portal Klix.ba govorila je o teškim trenucima u izbjeglištvu, a zatim odluci da se posveti obrazovanju i doprinese nauci. Ona je danas najbolja inžinjerka u Sloveniji, majka dvoje djece, bavi se ženskim nogometom i predaje na Univerzitetu u Mariboru te je vlasnica patenta s područja tehnologije blockchain. Kaže nam da vremena ima za sve kada postoji prava podrška porodice.

Kao dijete ste, tokom ratnih sukoba, izbjegli iz Zvornika i završili u Sloveniji. Svoju mladost ste posvetili obrazovanju i aktivizmu. Kako gledate na period kada ste morali napustiti svoju domovinu i nastaviti život u drugoj zemlji?

Rat je prekinuo moje bezbrižno djetinjstvo. Sa 12 godina sam bila prisiljena odrasti. Ne zbog toga što u izbjeglištvu ne možeš biti dijete, nego zato što je bilo potrebno nekako shvatiti šta se dešava, doći do određenih zaključaka i pokušati razumjeti situaciju. To te jednostavno prisili da brzo počneš racionalno razmišljati i s tim odrasteš. Imali smo sreću da smo na vrijeme napustili Zvornik i da su nam u tome pomogli naši prijatelji u Vojvodini. Nakon toga smo nastavili svoj put ka Sloveniji. Prvi šok nove sredine je možda ublažila činjenica da smo bili smješteni u izbjegličkom centru, okruženi ljudima iz naše domovine, sa sličnim životnim pričama. Po drugoj strani, boravak i druženje s našim sunarodnjacima je bila svojevrsna barijera za društveni iskorak. Život u, u neku ruku, domaćem okruženju, bez potrebe za učenjem jezika države u kojoj smo se zatekli i integracijom u njihove društvene tokove je sigurno bio nedostatak u ličnom razvoju. Bez obzira na te okolnosti, vrlo brzo smo upoznali dosta ljudi iz lokalne sredine te se počeli intenzivnije družiti i s njima, a istovremeno, kroz izbjegličku školu, učiti i slovenski jezik. Moram priznati da moja prava integracija u slovensko društvo počinje pohađanjem Prve gimnazije u Mariboru i odlaskom iz izbjegličkog centra.

Vaš moto je da vam mogu oduzeti sve osim znanja. Da li je to i dalje tako?

Naravno. Nikad ne znamo šta nam donosi sutra. Mislim kako ta misao nije zavisna od perioda u kom živimo. Jednostavno, znanje je nešto što je dio tebe, bez obzira na životne okolnosti. U svijetu kapitalizma se dešava da bogataši preko noći postaju siromasi i beskućnici. Ali onaj ko ima dovoljno znanja, moći će se snaći u svakoj situaciji.


Proglašeni ste inžinjerkom godine u Sloveniji. Kakav je osjećaj i koji su vam daljnji planovi?

Veoma sam ponosna na tu nagradu. Moram priznati kako nisam očekivala da ću baš ja biti izabrana između 10 nominovanih inžinjerki. U glasanju su učestvovale četiri nezavisne grupe – učenice i profesori srednjih škola, predstavnici medija, predstavnici organizatora i sponzora te nominovane prošlogodišnje i ovogodišnje inžinjerke. Većina njih je u meni prepoznala osobu koja može biti najveći uzor djevojkama u njihovoj odluci da se posvete tehničkim studijima i inžinjerskom pozivu. Želja mi je svojim primjerom pokazati mladima da su rad, upornost i stečeno znanje put do uspjeha. Ponekad u životu ne ide sve kako planiramo – potrebno je savladati mnogo prepreka, vjerovati u sebe i imati jasno postavljene ciljeve i stremiti ka njima.

Možete li našim čitateljima konkretnije objasniti čime se bavite i u kojoj oblasti te otkud zainteresovanost i, ako je možemo nazvati, ljubav prema STEM-u?

Inžinjerka sam i doktor nauka računarstva i informatike. Trenutno sam docentica na Fakultetu za elektrotehniku, računarstvo i informatiku Univerziteta u Mariboru. Pedagoški i istraživački se bavim tehnologijama podataka u najširem smislu. Pokrivam područja baza podataka, distribuiranih baza, tehnologije blockchain i analitike podataka, kao dijela medicinske informatike. Za taj studij sam se odlučila iz pragmatičnih razloga, uzimajući u obzir šta je to što je potrebno našem društvu. Tada, kao i sada, naše društvo treba inžinjere, a posebno je velika potražnja za inžinjerima računarstva i informatike. Nakon završetka gimnazije odlučujem se za put u nepoznato, za studij koji nisam poznavala. Znajući da ovaj studij ima temelj u matematici, koja mi je u srednjoj školi bila jedan od najdražih predmeta, odlučujem da se okušam na tom putu. Shvatila sam da poznavanjem i razvojem modernih informacionih tehnologija mogu utjecati na život ljudi i pomoći u razvoju i napretku društva. Ta misao me je i vodila u smjeru medicinske informatike tokom postdiplomskog studija.

Možete li nam reći malo više o vašem patentu?

Radi se o prvom patentu s područja tehnologije blockchain koji je bio registrovan u Sloveniji. Trenutno čekamo registraciju međunarodnog patenta. Tehnologija blockchain nam omogućava trajno pohranjivanje podataka u decentralizovanom i distribuiranom sistemu, gdje važe određene sigurnosne zakonitosti, kao recimo činjenica da su podaci, tokom pohranjivanja, digitalno potpisani i da su pohranjeni u blokove koji su povezani na način da bi, u slučaju bilo kakve promjene podataka, cijeli lanac blokova morao biti promijenjen. Ovo doprinosi onemogućavanju bilo kakvih malverzacija podacima. Upotreba takve vrste baze podataka je nedosljedna onome što je prihvaćeno u Pravilniku o zaštiti ličnih podataka (GDPR – General Data Protection Regulation). Prema tom pravilniku imamo pravo zahtijevati brisanje naših podataka iz takvih baza. Pošto u slučaju tehnologije blockchain govorimo o trajnom pohranjivanju podataka, mi smo prijavljenim patentom postigli da podaci, pohranjeni na takav način, u slučaju zahtjeva o njihovom brisanju ostaju zapisani u blockchainu, ali niko više nema pristup njima. Na taj način smo uspjeli postići da tehnologija ostane upotrebljiva, bez obzira na pomenuti pravilnik.


Potičete djevojke i žene da se više aktiviraju i edukuju u nauci, tehnologiji, injžinjerstvu i matematici. Koliko uspijevate u svojoj borbi?

Vjerujem da je veoma bitno postići promjene u društvu. Djeci moramo pristupiti od malena, krenuti od vrtića i osnovnih škola i dalje graditi na tim osnovama. Potrebno je ukazati na to da u modernom društvu nema mjesta za stereotipe koji su još uvijek tu, oko nas i da tehnologija i inžinjerstvo nisu nešto što je isključivo rezervisano za muškarce. Ja, kao i sve moje kolegice s fakulteta, ali i one koje su bile nominovane za inžinjerku godine, smo dokaz da to više nije tako. Mislim da smo ovakvim inicijativama i izborima na dobrom putu da postignemo pozitivne promjene. Svakodnevno me kontaktiraju ljudi koji su imali priliku pratiti moje izjave nakon ovog izbora i javljaju mi da su se i oni aktivno uključili u promociju STEM disciplina u osnovnim i srednjim školama, gdje učenicima navode moj primjer.

Da li se vaše polje djelovanja i dalje smatra “muškim poslom”?

Mislim da je, barem što se tiče tehnike, na području računarstva i informatike možda i najveća zastupljenost žena. Vjerujem da se moje polje djelovanja ne smatra više isključivo “muškim poslom”.

Koliko je danas žena u ‘STEM sektoru’ u Sloveniji, ali i u Evropi konkretno?

Statistika kaže kako se na STEM studije u Evropi upisuje četvrtina djevojaka, dok je u Sloveniji ta statistika čak i nešto bolja, jer smo zastupljene negdje u trećini. Ipak, pomenuta statistika uključuje i medicinske studije, zato moramo biti svjesni da se na te studije tradicionalno upisuje više djevojaka i da ta statistika nije pravi odraz stanja unutar tehnike i inžinjerskih poziva.


Pratite li situaciju u BiH, kako je ocjenjujete?

Situaciju u BiH površno pratim, prije svega preko prijatelja i rodbine koji žive u BiH. Žao mi je da se mladi osjećaju bespomoćno i da još uvijek vlada osjećaj besperspektivnosti. Naravno da smatram kako država mora više sredstava ulagati u nauku i istraživački rad, ali također sam svjesna da nije postignut konsenzus ni o nekim esencijalnim životnim pitanjima. Ono što može donijeti pomak nabolje je da mladi postanu proaktivni i da se uključe u sve sfere djelovanja i tako postepeno postignu promjene u društvu.

Predajete na Univerzitetu u Mariboru, aktivni ste u svom poslu, bavite se nogometom i majka ste dvoje djece. Kako sve stignete?

U mom slučaju ključ do uspjeha je podrška koju imam kod kuće. Suprug, koji je isto elektroinžinjer, ima veliko razumijevanje za ono čime se bavim. Često znam reći da je ovaj posao način života. Nije kao neki drugi, gdje ćete u 15 sati završiti posao i nastaviti idući dan. U istraživačkom svijetu česta je situacija da se rad nastavlja uvečer, u miru, kada se ne morate posvećivati pedagoškim obavezama ili angažmanu na projektima. Zato vjerujem kako je moguće postići uspjeh, na svim tim područjima, samo uz veliko razumijevanje porodice.

Imate li poruku za mlade u BiH, a posebno za djevojke koje imaju afinitet prema STEM-u?

Svi koji imaju afinitet prema STEM-u apsolutno moraju razmišljati o studiju u tom smjeru. Iskreno vjerujem da je napredak našeg društva upitan bez dovoljnog broja inžinjera svih profila. Zbog toga mladi moraju gledati šta je to što će doprinijeti razvoju društva i kako oni mogu aktivno učestvovati u tome. Neka se informišu koje poslove mogu raditi s pojedinim inžinjerskim pozivom i sigurna sam da svako može naći nešto dovoljno zanimljivo za sebe.

Related posts

(Video) Savez udruženja građana BiH u Norveškoj organizovan svečani program povodom Dana nezavisnosti BiH

BHD Info Desk Administrator

“One Way Ticket”, predstava o ratnoj priči Ismira Here izbjeglice iz BiH u Holandiji

Aerodorom Sarajevo: Tokom ljeta nove linije i povećanje broja letova

Leave a Comment