Među prvima koji su 2008. godine podržali ideju o aktiviranju projekta Očuvanje maternjeg jezika i identiteta građana BiH u SR Njemačkoj kroz dopunske škole BiH i kulturne djelatnosti i aktivno se uključili u osnivanje dopunskih škola BiH bili su i aktivisti i aktivistkinje BiH iz Minhena: Ismet Hasanović, Fehim Okanović, Desanka Delić, Ivana Delić, Saida Husagić Schröder, Elvis Salkanović, Hajrudin Varcar, Alija Dautović, Omer Vrače, Hajrudin Isović, Edina Smajlović i Husein Ismailović.
Dio prisutnih na osnivanju bosanskih škola u Minhenu
Bosanski u Minhenu
I dok je narednih nekoliko godina ovaj projekat uveliko zaživio u skoro svim gradovima Njemačke, posebno u pokrajini Baden-Württemberg, a broj bosanskih škola u ovoj zemlji, sa šest narastao na više od 40, zbog raznih opstrukcija, na osnivanje prvog odjeljenja bosanske dopunske škole u Minhenu, glavnom gradu Bavarske, čekalo se do aprila 2016. godine. Naime, nakon više od dvije godine aktivnosti i priprema, u organizaciji Saveza dopunskih škola BiH i Zajednice BiH, u Minhenu je održana tribina o temi: Očuvanje maternjeg jezika i identiteta građana BiH u dijaspori kroz dopunske škole BiH, na kojoj je osnovano prvo odjeljenje dopunske škole BiH u glavnom gradu Bavarske. U Odbor dopunske škole BiH u Minhenu tada su izabrani: Ismet Hasanović, Desanka Delić, Hajrudin Isović, Fehim Okanović, Elvis Salkanović, Husein Ismailović i Saida Schröder, čiji je zadatak bio da u saradnji sa Savezom i Generalnim konzulatom BiH u Minhenu do septembra pripreme sve tehničke pretpostavke za početak nastave na bosanskom jeziku.
Tribina u Minhenu počela je himnom Bosne i Hercegovine, a onda su o značaju očuvanja maternjeg jezika i identiteta građana BiH u dijaspori govorili, tadašnja pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Ruzmira Tihić-Kadrić, sadašnja generalna konzulica BiH u ovom gradu, konzul BiH u Minhenu Haris Baždarević i predsjednik Saveza dopunskih škola BiH Haris Halilović. Tribini u Minhenu prisustvovali su predstavnici/predstavnice bh. udruženja i aktivisti/aktivistkinje BiH iz Minhena, Roseneima i Stuttgarta, rukovodstvo Zajednice BiH u Minhenu, predstavnici Saveza RVI u dijaspori, predstavnici KUD-a “Bosančica” i predstavnici dva bošnjačka džemata iz glavnog grada njemačke pokrajine Bavarska.
Devet mjeseci kasnije, tačnije, u petak, 13. januara 2017. godine, na posebno organizovanoj svečanosti, u Minhenu, glavnom gradu najbogatije njemačke pokrajina Bavarska, gradu u kome živi najviše građana BiH u svijetu, više od 30.000, počelo je izvođenje dopunske nastave na bosanskom jeziku u tri odjeljenja, u dvije njemačke škole, na Schwabingu (Simmernstr. 2) i u Laimu (Margarethe-Danzi-Str. 17). Nastavu su izvodile nastavnice Hidajeta Radonja, Adisa Varcar i Sandra Ivanović i nastavnik Munib Salkanović, a za koordinatore u dopunskim školama BiH u Minhenu izabrani su: Ismet Hasanović, Husein Ismailović, Elvis Salkanović i Fehim Okanović. Najviše zahvaljujući bh. aktivistima/aktivistkinjama i roditeljima, ova odjeljenja i danas uspješno funkcionišu.
Ismet Hasanović
Ismet Hasanović više od 50 godina, pola vijeka živi i radi u Njemačkoj, u Minhenu. U ovoj zemlji se među prvima s naših prostora počeo baviti privatnim biznisom. Istaknuti je aktivista u ovoj zemlji. Posljednjih 12 godina predsjednik je Zajednice BiH u Minhenu i potpredsjednik Saveza dopunskih škola BiH.
Gospodin Hasanović je sjetan zbog činjenice što je bh. dijaspora sve brojnija i što je sve više onih koji napuštaju našu domovinu. Tužan je zbog odnosa vlasti u domovini prema svojoj dijaspori i plaši se da se ne pogubimo po tuđem svijetu i asimiliramo u strana društva.
„Tužna je sudbina zemlje i naroda koja ima više svojih građana u dijaspori nego u matici, što je s našom domovinom BiH, očigledno. Strah me je i razmišljati šta nas još čeka ako se neke stvari ne promijene. Kada su u pitanju građani BiH u SR Njemačkoj, naš jezik, naša kultura i tradicija, sve su više ugroženi, a većina mladih i djece su na putu asimilacije. Ako se to događa u zemlji u kojoj živi najviše građana porijeklom iz BiH, nije teško pretpostaviti šta se dešava u drugim zemljama Evrope i svijeta, u kojima nas ima daleko manje. Zbog toga je očuvanje našeg lijepog bosanskog jezika u dijaspori, ne samo obaveza nego i odgovornost svih nas, kako u dijaspori, tako i u našoj matičnoj domovini – Bosni i Hercegovini. Znajući kako stvari funkcionišu u našoj domovini i kakav je odnos naše vlasti prema dijaspori, mi nismo imali više vremena čekati. Sami smo se organizovali i rekli – stop asimilaciji!
Osnivanje Saveza dopunskih škola BiH i aktiviranje projekta Očuvanje maternjeg jezika i identiteta građana BiH u SR Njemačkoj kroz dopunske škole BiH i kulturne djelatnosti bilo je od izuzetne važnosti. Projekat dopunskih škola BiH u dijaspori je nešto najplemenitije i najvažnije što se dogodilo u zadnjih pedeset godina u dijaspori BiH. Projektu sam pristupio i nesebično ga sa mnogo uvažavanja i poštovanja podržavam svih ovih godina. Shvatajući značaj jezika i identiteta, sve ove godine angažovao sam se rado i nesebično, s mnogo elana i čistog srca. Sa ostalim aktivistima i aktivistkinjama Saveza otvarali smo jedno po jedno odjeljenje bosanskih dopunskih škola, od Rosenheima, preko Minhena i Stuttgarta, do Hamburga. Često je to bilo bez podrške i sa opstrukcijama onih od kojih smo se najmanje nadali.
Bilo je i podrške, ali najčešće samo deklarativne. I pored toga, velikim trudom i zalaganjem, za nekoliko godina, napravili smo pravi bum u ovoj oblasti, u SR Njemačkoj, na ponos svih nas u ovoj zemlji. Posebno, ako se uzme u obzir činjenica da za osnivanje i početak rada jednog odjeljenja treba između osam i 12 mjeseci aktivnosti. Za urađeno nismo imali, a niti očekivali nikakve materijalne koristi, niti hvale. Nismo je ni očekivali. Smatrali smo i smatramo to svojom dužnosti i moralnom obavezom prema našem maternjem, bosanskom jeziku, najljepšem jeziku na svijetu“, kaže Ismet Hasanović.
I, dodaje: „Kao asocijacija građana/građanki, kao građani pojedinci, mi u Savezu smo učinili i činimo što je do nas u ovoj oblasti. To je limit i nivo na kome se u ovaj projekat treba uključiti država. Na sve naše dosadašnje zahtjeve, od nadležnih u BiH, imamo, samo obećanja. Svi koji prate situaciju u domovini, vide da su oni koji su na vlasti u BiH, i dalje zaokupljeni sobom i svojim interesima, tako da je teško očekivati neke pomake i pomoć u ovoj oblasti, u narednom periodu, u skorije vrijeme. Zato, svima u dijaspori, posebno roditeljima djece školskog uzrasta savjetujem, ako želite da sačuvate svoj jezik i identitet, ako želite da vaša djeca sutra ne budu Nijemci, Šveđani, Španci, Englezi, Danci, Amerikanci, ako želite da znaju naš bosanski jezik, da mogu komunicirati s vašim roditeljima, da vole i posjećuju našu Bosnu i Hercegovinu, aktivirajte se, organizujte se, uključite se u bosanske dopunske škole, u Savez dopunskih škola BiH i druge korisne asocijacije. Dobro poznavanje jezika zemlje u kojoj živimo je preduslov perspektive naše djece, ali je očuvanje maternjeg jezika i identiteta i veza sa domovinom naša moralna obaveza i bogatstvo koje su nam ostavili naši očevi i djedovi, naše nane i majke“, kaže Hasanović.
Piše: Haris Halilović
