“Moje srce kuca bosanskim ritmom”, kaže nam Mirsad Ibišević, glumac i fitnes-trener koji sa svojom porodicom posljednjih 25 godina živi u Irskoj. U ovoj zemlji našao se nakon tragičnih dešavanja u našoj državi ’90-ih godina. Nažalost, ne svojom voljom jer je iz BiH otišao nakon medicinske evakuacije.
– Nakon dva lakša ranjavanja, 1993. doživio sam jedno strašno. Bio sam na listi za evakuaciju osam mjeseci, sa četiri loma koji su sporo zarastali na obje noge i frakturom desnog koljena, prisjeća se Mirsad i dodaje kako je prije odlaska u Irsku, desetak dana proveo u NATO-bazi u Njemačkoj, za Moja BiH priča naš sagovornik.
Život u novoj sredini za njega je, kao i za većinu naših ljudi koji su bili primorani napustiti BiH, bio jako težak. “Novi jezik, kultura, klima koja je vrlo monotona. Tamno je i vlažno najveći dio godine bez puno sunca, a ni snijega zimi, a naša bosanska duša nije navikla na to”, priča naš sagovornik.
Njegovo prvo poslovno iskustvo u Irskoj bilo je jako naporno. Naime, radio je u restoranima, uz konstantne bolove u tek oporavljenim nogama. Međutim, srdačnost domaćina Iraca je umnogome olakšalo početak daleko od domovine.
– Pamtim i nikada neću zaboraviti humanost i susretljivost irskih komšija, kao i ovaj sređeni sistem. Mi koji smo stigli iz Bosne i Hercegovine dobili smo sva prava koja imaju rođeni Irci. To nije mala stvar. Često sam govorio: “Je*ote, paze nas kao da smo za njih ratovali”, kaže Ibišević, trenutno fintes-instruktor koji je donedavno vozio taksi. Međutim, njegova ljubav je film, međutim, gluma nije posao od kojeg u ovoj državi može živjeti.
– Posljednjih osam godina činim sve što je u mojoj moći da dobijem što više glumačkog angažmana, međutim, ovdje kinematografija nije razvijena kao u Americi. Ponekad dobijem neku ulogu koju sa apetitom, profesionalno i sa dosta entuzijazma odradim. Kada sam odlučio glumu vratiti u svoj život, imao sam cilj biti irski Rade Šerbedžija. Želio sam da irski režiseri prepoznaju moj profil, uvide da to mogu i da dobijem ulogu lika stranca kada je to potrebno. To sam donekle i postigao, međutim, Irci vrlo rijetko ubacuju strane likove u scenariju, a irskog lika ne mogu igrati zbog tvrdog balkanskog naglaska, ističe Mirsad, ali ipak povremeno zabilježi novu ulogu u nekom filmu ili seriji, poput epizodske uloge u seriji “Taken Down”.
Kao svoj najveći uspjeh izdvaja ulogu u američkoj seriji “Penny Dreadful”, u kojoj je glumio sa Timothy Daltonom. Osim toga, glumio je u filmu “The Witness” sa pokojnim Brunom Grazom i našim Emirom Hadžihafizbegovićem, a ističe i uloge u francuskom filmu “Sympathy For The Devil”, u kome se radnja odvija u ratnom Sarajevu, kao i “Zenit Protocol”.
Početkom godine dobio je ulogu šefa ruske mafije u novoj irskoj TV seriji, ali zbog pandemije koronavirusa, snimanje je odgođeno. Mirsad Ibišević je glumio i u kratkim filmovima poput “The Game”, “Coyote”, “Noga”, “128”…
Osim toga, režirao je i glumio i u sopstvenom filmu “The Body”. Skromno kaže kako film nije na vrhunskom nivou, ali kako su ga prikazali brojni festivali, poput onog u Rimu, Los Angelesu, Cluju i Londonu. Za sada su sve aktivnosti vezane za glumu pauzirane zbog situacije u kojoj se sada već čitav svijet nalazi, a povodom virusa Covid-19, ali kada se okolnosti promijene, Mirsad se namjerava mnogo više fokusirati na glumu i pisanje scenarija.
Iako s njegove strane postoji želja da bude dio naše filmske scene, smatra kako do toga ipak neće doći.
– Meni je strašno žao što su u mojoj Bosni kinematografija i kulturni život generalno na niskom nivou. Ogromna je nepravda prema kolegama koji su izuzetni talenti i željni rada, a ipak nemaju dovoljno angažmana. S obzirom da je situacija takva, smatram da je nerealno da će baš mene neko angažovati u domovini, iskren je Mirsad.
U Bosnu i Hercegovinu dođe nekoliko puta godišnje. Njegova supruga i kćerke rođene su u Sarajevu, pa ističe kako je Sarajevo istinska ljubav.
– Tu sam proveo najljepše i najteže godine svog života, ovdje su se dešavala najljepša druženja i ljubav. Sarajevo je moj dom. Iako sam u Višegradu, iz kojeg također nosim lijepe uspomene, proveo nekoliko godina, posjetio sam ga samo jednom u posljednjih 30 godina, priča nam Ibišević.
“Ovdje je popularno da za rođendanski poklon dobiješ DNA kit-test, pa sam tako nedavno dobio i ja taj poklon i uradio test. Centar u americi “MyHeritage” sve nas sa Balkana vide u jednom genu, pa bih preporučio svim građanima moje Bosne i Hercegovine da ga urade i smire nacionalne strasti. Naime, ispostavilo se kako sam 60% Balkanac, 10% Italijan, 10% Kelt, 13% Baltik, 6% Germanik.”
Pored svojih kosmopolitskih shvatanja i multigena, Mirsad je prije svega Bosanac i njegova najveća radost je doći u Bosnu.
“Moje srce kuca bosanskim ritmom, i ništa drugo do Bosanac neće nikada biti. “
Ema Džananović/MojaBiH
