Bijeli golub ponovo (ne) leti 80/ 205: TURIZAM SA OKUSOM SUMPORA

Na tuzlanskim Slanim jezerima bila je dobra posjećenost prva dva septembarska vikenda. Ostalim danima „onako“, najviše starijih koji su jagmili još pokoji sunčan dan. Penzioneri Ahmet Alispahić (stekao u Energoinvestu) i Jusuf Odobašić (profesorovao u Mašinskoj tehničkoj školi) šale se na kojim mjestima je u vodi malo „suhlje“. Onda će Jusuf sasvim ozbiljno:

-Osjećaš li sumpor..?

-?

-Termoelektrana, a kažu ne zagadjuje..!

Tog dana zrak je bio umjereno zagadjen sa indeksom kvaliteta 81. U ljetnjim mjesecima najčešće “vrti” oko granice (50)- zimi višestruko uvećava! A koliko je alarmantna situacija jedan od naslova može se naći na Google, ”Najveći zagađivači prolaze nekažnjeno”.

PROPUŠTENA PRILIKA

Stara decenijska priča. Plus privatna lozišta, plus sto hiljada (može biti i više) vozila protutnje kroz grad. A teško razumjeti zašto je nekih godina propuštena prilika sa Francuzima da se temeljno riješe problemi oko opskrbe vodom, zagadjeni zrak i Jala. Po uzoru kako su dogovorili u Mariboru i- prodižili u Bugarsku…

U medjuvremenu pitka voda je riješena, ostalo klajka.

Dosta doznao od eksperta, prof.dr. Azre Jaganjac, ambasadora Zelene hemije i Zelenog inženjerstva, potom razgovarao sa čelnicima Pokreta za čist zrak i odmah uvjerio koliko (ne)mogu išta promijeniti (?!).

„Znakovito“, problem se najčešće aktuelizira kada u po zime prekipi, pa dok se „izdebatiše“, eto proljeća i ljeta… Zato bolje da nisam išao na onaj davni protesni skup. Tanko, pretanko – namjesto nekoliko stotina, nije se na Trg slio cijeli grad i „zaprijetio“ da tako više ne ide! Pa i „dužnost“ zbog izračunatog koliko na Tuzlanskom kantonu godišnje umre ljudi. Pa onaj TV „protest“ koji me inspirisao za naslov onomadne kolumne „Ginisijade otrovanog grada“. Hoće se reči kako se gubi „orjentacija“ o prioritetima a prošlog ljeta pisao o kontejnerima koji „jašu“ trotoare. Pa nasnimao „ukrase“ u ulicama koje bi trebale biti „reprezentivne“ jer nose imena dva bivša predsjednika. Spomnuo i novi, ulickani hotel sa četiri zvjezdice i onih šest kontejneta natakarene nemal pored glavnog ulaza (?!).

Ništa čudno da je kod nas sve na ho- ruk, pa i oko turizma. Kapa dole ponekima.

IMA (I) GORE

Često ponavljam da mi se ništa slučajno ne dešava. Ovaj put na gornjem slapu sreo bračni par iz Zenice. Nigdje nikoga- postavili stočić i stolice na rasklapanje, igraju karte i- usput kafenišu. Na penzionerovom vratu lančić i privjesak sa srebrnim Titovim likom, prvog kojeg sam na „nekome“ ugledao. Nije mogao biti bolji povod da se sa sličnim izmijeni priča, plus bio teniser. I sjajno uklopilo oko moga zlatnika sa „likom“ koji sam dobio u Zenici za prvonagradjeni film Na brdu iznad grada- poklonio unuku u Bergenu. Potom zajmismo o tenisu, potom da je bio „dobar“ sa Osmanagićevim ocem- planira na Piramide i ponijeće „sinu“ nešto knjiga koje će sigurno zanimati. Sjetih se najvažnijeg- kako je sa zagadjenjem u Zenici? Dišu otrov!, gore nego u Tuzli.

I često na um padne Nedim Karić i ono njegovo: „Nikada ne reči ima i gore- nego može li bolje?!“. Pametnom dosta, a tanki protest(i) najbolja slika naaas!

Dobra je novost- nakon što sam se u Tuzli prvi put „ukazao“ 1996., da tih godina nisam vidio ni jedno biciklo- sada „zuje“ po trotoarima i prepadaju pješake. Stidljivo su se počele ukazivati markirane staze- gdje je izvodljivo. Kako nam (ne)ide i to je nešto.

_ Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na oko 80 mail adresa.

Piše: Sead Hambiralović

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Visit us on Facebook