Na tuzlanskim Slanim jezerima bila je dobra posjećenost prva dva septembarska vikenda. Ostalim danima „onako“, najviše starijih koji su jagmili još pokoji sunčan dan. Penzioneri Ahmet Alispahić (stekao u Energoinvestu) i Jusuf Odobašić (profesorovao u Mašinskoj tehničkoj školi) šale se na kojim mjestima je u vodi malo „suhlje“. Onda će Jusuf sasvim ozbiljno:
-Osjećaš li sumpor..?
-?
-Termoelektrana, a kažu ne zagadjuje..!
Tog dana zrak je bio umjereno zagadjen sa indeksom kvaliteta 81. U ljetnjim mjesecima najčešće “vrti” oko granice (50)- zimi višestruko uvećava! A koliko je alarmantna situacija jedan od naslova može se naći na Google, ”Najveći zagađivači prolaze nekažnjeno”.
PROPUŠTENA PRILIKA
Stara decenijska priča. Plus privatna lozišta, plus sto hiljada (može biti i više) vozila protutnje kroz grad. A teško razumjeti zašto je nekih godina propuštena prilika sa Francuzima da se temeljno riješe problemi oko opskrbe vodom, zagadjeni zrak i Jala. Po uzoru kako su dogovorili u Mariboru i- prodižili u Bugarsku…
U medjuvremenu pitka voda je riješena, ostalo klajka.
Dosta doznao od eksperta, prof.dr. Azre Jaganjac, ambasadora Zelene hemije i Zelenog inženjerstva, potom razgovarao sa čelnicima Pokreta za čist zrak i odmah uvjerio koliko (ne)mogu išta promijeniti (?!).
„Znakovito“, problem se najčešće aktuelizira kada u po zime prekipi, pa dok se „izdebatiše“, eto proljeća i ljeta… Zato bolje da nisam išao na onaj davni protesni skup. Tanko, pretanko – namjesto nekoliko stotina, nije se na Trg slio cijeli grad i „zaprijetio“ da tako više ne ide! Pa i „dužnost“ zbog izračunatog koliko na Tuzlanskom kantonu godišnje umre ljudi. Pa onaj TV „protest“ koji me inspirisao za naslov onomadne kolumne „Ginisijade otrovanog grada“. Hoće se reči kako se gubi „orjentacija“ o prioritetima a prošlog ljeta pisao o kontejnerima koji „jašu“ trotoare. Pa nasnimao „ukrase“ u ulicama koje bi trebale biti „reprezentivne“ jer nose imena dva bivša predsjednika. Spomnuo i novi, ulickani hotel sa četiri zvjezdice i onih šest kontejneta natakarene nemal pored glavnog ulaza (?!).
Ništa čudno da je kod nas sve na ho- ruk, pa i oko turizma. Kapa dole ponekima.
IMA (I) GORE
Često ponavljam da mi se ništa slučajno ne dešava. Ovaj put na gornjem slapu sreo bračni par iz Zenice. Nigdje nikoga- postavili stočić i stolice na rasklapanje, igraju karte i- usput kafenišu. Na penzionerovom vratu lančić i privjesak sa srebrnim Titovim likom, prvog kojeg sam na „nekome“ ugledao. Nije mogao biti bolji povod da se sa sličnim izmijeni priča, plus bio teniser. I sjajno uklopilo oko moga zlatnika sa „likom“ koji sam dobio u Zenici za prvonagradjeni film Na brdu iznad grada- poklonio unuku u Bergenu. Potom zajmismo o tenisu, potom da je bio „dobar“ sa Osmanagićevim ocem- planira na Piramide i ponijeće „sinu“ nešto knjiga koje će sigurno zanimati. Sjetih se najvažnijeg- kako je sa zagadjenjem u Zenici? Dišu otrov!, gore nego u Tuzli.
I često na um padne Nedim Karić i ono njegovo: „Nikada ne reči ima i gore- nego može li bolje?!“. Pametnom dosta, a tanki protest(i) najbolja slika naaas!
Dobra je novost- nakon što sam se u Tuzli prvi put „ukazao“ 1996., da tih godina nisam vidio ni jedno biciklo- sada „zuje“ po trotoarima i prepadaju pješake. Stidljivo su se počele ukazivati markirane staze- gdje je izvodljivo. Kako nam (ne)ide i to je nešto.
_ Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na oko 80 mail adresa.
Piše: Sead Hambiralović