BiH dijaspora

Bijeli golub ponovo (ne)leti 322: „ZNAKOVITE“ ZRAKE I (NE)MOGUĆA MISIJA

banner

Piše: Sead Hambiralović

Medju brojnim poklonima za buduću muzejsku zbirku, koja će se zvati po nadnaslovu ove kolumne, prekrasni je skandinavski motiv. Iznad u letu Bijeli golub kako je nožicama „prikačio“ GljivuMira. A što je boja crvenog krova odnedavno „prešla“ u bijelu, detaljno na linku:

NOVA PRIČA: Nevjerovatno i „znakovito“ šta se sve u dva dana izdešavalo kod kamenoresca, potom u rodnom Zvorniku. Bolje redom: Predao skice i šablon za majkin spomenik. Za svaki slučaj morao ponovo na Kazanbašču i provjeriti mjesta spajanja blokova. Prije više od pola vijeka, 68. kada je radjen očev spomenik, na sastavima je razmak skoro 2 centimetra. Zaljevalo betonom- sada praktikuje mnogo manje, a to znači na majkin toliko „pridodati“ na stranice blokova.

Onda, kao grom iz vedra neba- napisana priča oko moga spašavanja iz oslododjenog/okupiranog Zvornika. Ako želim „pogledati“, eventualno ponešto redigovati? O tome sam u jednoj epizodi zadnjeg romana, ali s razlogom bez navodjenja pravih imena. Sada sa stvarnim..!

Sinulo da će biti najbolje da pročitam pored oca i majke na Kazanbašči. Desetak koraka poviše je jedanaesta masovna grobnica u kojoj je nadjen (i) doajen zvorničkog novinarsta, dobri moj Kjašif Smajlović (spletom čudesnih okolnosti izbjegao da i ja tako zaplatim), a malo udesno „Drvo sječanja“ i spomenik na prvoj masovnoj grobnici u BiH.

Jah, pročitao… Potom dugo šutio. I paralela dramatičnog dogadjaja- na jednoj strani onaj čiji je život o koncu, a na drugoj onaj koji spašava. Dao sugestije. Svakako trebaće još da se priča „brusi“ i- možda, ponešto doda u fusnotama.

Kazanbašča u predgradju Zvornika je mezarje nevjerovatno tužne priče. Sa najviše masovnih grobnica u BiH (indicije da ima još!), fontana u okviru spomen obilježja se ne održava i vrhunac- po sredini mezarja izgradjena nepotrebna betonska staza koja je prošla kroz prostor spomenika, a „Drvo sjećanja“ unakaženo od „svojih“(?!) Lijevo Edhem Karić pored oca i brata, desno Sead Hambiralović pored svojih roditelja.(Private album)

„AMERIKANAC“ NA KAZANBAŠČI: U povratku, pred izlazom, sretnem čovjeka sa šeširom. Pravi Amerikanac! Nisam omašio, Edhem Karić stigao iz svijeta- otac i brat pri vrhu mezarja. Znana priča protjeranih Zvorničana: dvije godine Austrija, pet Njemačka, 22 Arizona. U penziji je, biće do oktobra. Na pitanje kako je tamo oko virusa i hoće li se vakcinisati, sliježe ramenima. Testirao se i to je ok, a doktor veli ako je zdrav nema potrebe…

Sada dolazi najglavnije i šta mi je popodne pokazano. Nevjerovatna koicidencija – grdna „slika“ ovih (ne)vremena i šta sve može ako mogne. A i to nije slučajno da sam poželio joj jednom pogledati i „prostudirati“ renovirani most i modrinu Drine.

Klimnuo da se još malo pričeka i kad „tempira“. Pa će podsvijest „opomenuti“: kako se zahalcalo sa „kartama“ da dogodine ne bude kasno?! Srećom ima nešto što se može zakolutati kao „uvertira“- odmah i sad! Riječ je o Tuzli i ovih dana čekam haber. Ako se prihvati u najmanju ruku može biti dobra vijest i putokaz.


Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 90 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com

Related posts

Bijeli golub ponovo (ne)leti 206/94: TUŽAN KRAJ JEDNE KARIJERE

Urednik BiH Info Desk

Nizozemska: Bosanskohercegovačkim građanima kojima nije dozvoljen povratak u domovinu, vraćen novac za kupljene karte

BHD Info Desk Administrator

Bolje farmer kod kuće, nego vozač u Sloveniji

Urednik BiH Info Desk

Leave a Comment