Piše: Sead Hambiralović
Medju brojnim poklonima za buduću muzejsku zbirku, koja će se zvati po nadnaslovu ove kolumne, prekrasni je skandinavski motiv. Iznad u letu Bijeli golub kako je nožicama „prikačio“ GljivuMira. A što je boja crvenog krova odnedavno „prešla“ u bijelu, detaljno na linku:
NOVA PRIČA: Nevjerovatno i „znakovito“ šta se sve u dva dana izdešavalo kod kamenoresca, potom u rodnom Zvorniku. Bolje redom: Predao skice i šablon za majkin spomenik. Za svaki slučaj morao ponovo na Kazanbašču i provjeriti mjesta spajanja blokova. Prije više od pola vijeka, 68. kada je radjen očev spomenik, na sastavima je razmak skoro 2 centimetra. Zaljevalo betonom- sada praktikuje mnogo manje, a to znači na majkin toliko „pridodati“ na stranice blokova.
Onda, kao grom iz vedra neba- napisana priča oko moga spašavanja iz oslododjenog/okupiranog Zvornika. Ako želim „pogledati“, eventualno ponešto redigovati? O tome sam u jednoj epizodi zadnjeg romana, ali s razlogom bez navodjenja pravih imena. Sada sa stvarnim..!
Sinulo da će biti najbolje da pročitam pored oca i majke na Kazanbašči. Desetak koraka poviše je jedanaesta masovna grobnica u kojoj je nadjen (i) doajen zvorničkog novinarsta, dobri moj Kjašif Smajlović (spletom čudesnih okolnosti izbjegao da i ja tako zaplatim), a malo udesno „Drvo sječanja“ i spomenik na prvoj masovnoj grobnici u BiH.
Jah, pročitao… Potom dugo šutio. I paralela dramatičnog dogadjaja- na jednoj strani onaj čiji je život o koncu, a na drugoj onaj koji spašava. Dao sugestije. Svakako trebaće još da se priča „brusi“ i- možda, ponešto doda u fusnotama.
„AMERIKANAC“ NA KAZANBAŠČI: U povratku, pred izlazom, sretnem čovjeka sa šeširom. Pravi Amerikanac! Nisam omašio, Edhem Karić stigao iz svijeta- otac i brat pri vrhu mezarja. Znana priča protjeranih Zvorničana: dvije godine Austrija, pet Njemačka, 22 Arizona. U penziji je, biće do oktobra. Na pitanje kako je tamo oko virusa i hoće li se vakcinisati, sliježe ramenima. Testirao se i to je ok, a doktor veli ako je zdrav nema potrebe…
Sada dolazi najglavnije i šta mi je popodne pokazano. Nevjerovatna koicidencija – grdna „slika“ ovih (ne)vremena i šta sve može ako mogne. A i to nije slučajno da sam poželio joj jednom pogledati i „prostudirati“ renovirani most i modrinu Drine.
Klimnuo da se još malo pričeka i kad „tempira“. Pa će podsvijest „opomenuti“: kako se zahalcalo sa „kartama“ da dogodine ne bude kasno?! Srećom ima nešto što se može zakolutati kao „uvertira“- odmah i sad! Riječ je o Tuzli i ovih dana čekam haber. Ako se prihvati u najmanju ruku može biti dobra vijest i putokaz.
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 90 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
