Nevidljiva veza koja postoji između blizanaca jedinstvena je i posebna, a upravo takve neraskidive niti povezuju 68-godišnje jednojajčane blizance Hasana i Huseina Kljunića, koji su među prijateljima i poznanicima od djetinjstva poznati kao Huse i Hase.
Stariji je Hasan i kaže kako je na ovaj svijet došao pet minuta prije brata, a često u šali ili zbilji ističe kako mu ova okolnost daje malo više prava da, kao stariji brat, uživa neke povlastice.
Iako fizički slični, po naravi i karakteru se mnogo razlikuju.
Hasan kaže kako je temperamentan i kratkog fitilja, dok je Husein smiren i staložen, a njihov razgovor, onome ko ih ne poznaje, često nalikuje na međusobnu prepirku ili svađu.
Život nije mazio braću, koja su najveći dio životnog vijeka zarađivala kruh od sedam kora u Sloveniji, a svi ih poznaju kao neobične ličnosti sklone humoru i šali, nerijetko na vlastiti račun.
Kljunići su rođeni u Prijedoru i kažu kako su u djetinjstvu bili slični jedan drugome kao jaje jajetu, a odrasli su u siromašnoj porodici oca Hamze, koji je bio kočijaš. Još kao 19-godišnjaci trbuhom za kruhom došli su u Sloveniju, te su se poput velikog broja Bosanaca i Hercegovaca zaposlili u čuvenoj željezari u Jesenicama. Djetinjstva i mladosti se vole sjećati, a zbog nevjerovatne sličnosti u to vrijeme često su dospijevali u komične situacije zbog zamjene identiteta.
“Koristili smo tu sličnost u školi pa se dešavalo da, kad zatreba, jedan umjesto drugoga odgovaramo neke predmete. Meni je bolje išla matematika, a Hasi društveni predmeti. Kada bi nas prozvali, ja sam odgovarao umjesto njega i obrnuto. Samo nas je učiteljica Stojanka mogla razlikovati”, prisjeća se Husein.
Braća dodaju kako su zbog fizičke sličnosti zbijali brojne šale s djevojkama i drugarima, a u nekim situacijama to im je omogućavalo da se izvuku iz neprijatnih situacija.
“Bio sam mnogo nestašniji od brata. Jednom prilikom sam se zamjerio lokalnom kavgadžiji i on me kasnije tražio. Sretne me on jednom na ulici i kaže: ‘Sad ćeš vidjeti svoje’. Rekoh, ti si mene zamijenio s bratom. ‘Gdje ti je brat’, pita on, a ja velim: ‘Ne znam'”, prisjeća se Hase kroz smijeh.
Braća su skupa, u istoj četi, služila i Jugoslovensku narodnu armiju u Somboru, a jedan od najtežih dana u životu im je bio kada je Husein nastradao na radu.
“Njemu je tada prilikom istovara na desnu ruku pao komad željeza od deset tona i poslije su mu šaku morali odrezati, pa sada ima umjetnu ruku. Nikad mi nije bilo teže nego tada”, kaže Hase, koji i danas proživljava tešku traumu kad se sjeti tog događaja.
Braća blizanci ostali su prisni i kada su zasnovali porodice, a obojica imaju po sina i kćerku iz svojih brakova i oni su danas odrasli ljudi. Poslije željezare promijenili su više poslova u Jesenicama, a zbog naravi i ponašanja postali su prepoznatljivi ne samo među mnogobrojnim radnicima iz naših krajeva u Deželi, već i kod autohtonog stanovništva. Zahvaljujući tome upoznali su ličnosti iz slovenačkog svijeta kulture, pa su im ponuđene i sporedne uloge u igranim filmovima. Prvi film u kojem su oprobali glumačke sposobnosti bio je “Operacija Catrier”, koji govori o životu radnika iz Bosne i Hercegovine u Sloveniji. Poslije toga uslijedile su role u još nekoliko filmova i serija, a braća su uvjerena kako bi ostvarili značajnije glumačke karijere da su naučili besprijekorno govoriti slovenački jezik.
Ipak, kažu kako su ostale lijepe uspomene i ostvarena prijateljstva s mnogim poznatim ličnostima kao što je bio npr. glumac Radko Polič.
I pored toga što imaju porodične obaveze, braća ne mogu jedan bez drugoga i vrijeme provode zajedno koliko god mogu, a kažu kako im je najveći doživljaj dolazak u zavičaj i susret s prijateljima iz djetinjstva i mladosti.
Njihovu bratsku vezu, kako kažu, ništa ne može prekinuti i poremetiti i u svakom trenutku su tu jedan za drugoga.
Izvor: Braća blizanci Hase i Huso ne mogu jedan bez drugoga (nezavisne.com)
