Piše Sead Hambiralović
U zadnjim kolumnama bilo je dosta o Bijelom golubu koji samo što ne poleti. I inicijativi da se prva GljivaMira izgradi na Diviču i još ponešto što bi sigurno odjeknulo kao dobre vijesti. Nije se maklo dalje od početka (?!), a kod nas nije običaj da se odgovara na pisma namjere i mejlove. U Tuzli davno (o)pisano, našlo i u feljtonu od 11 nastavaka.
Ništa nije bolje ni u rodnom gradu. Iz Gradske uprave šutnja, nakon obećavajućeg sastanka, takodje nema odogovra ni iz Turističke zajednice (?!). Još čudnije habera ni iz PD Mladost sa kojima bi se krenulo sa markiranjem staze GljiveMira.
Ništa ni oko inicijative da se iz prodaje maknu ratne igračke. Čak je išla kolumna sa naslovom ”Velika prilika za Bingo”- automatska sekretarica ”uredno” da je poruka primljena- javiće se, ali malo sutra. Nisu se javili ni iz lanca kioska iNOVINE, a sa Marketom Zvorničanka ipak je nešto postignuto. Maknuta je spominjana najstrašnija igračka, ostalo je svedeno na minimum i skoro može da ”prođe”, izuzev onog tenka sa pitanjem koji će roditelj svome dijetu to kupiti …
JEDINA KASETA
Prije četvrt vijeka na RTV TK išao je serijal Pečat u vremenu sa storijom Avdibeg u šetnji. Za vrijeme davne poplave sva arhiva je uništena, a jedini sačuvani snimak nalazi se kod mene. Naravno da se autor serijala Admira Bakić obradovala, sada direktorica ove renomirane RTV kuće. Avdibega više nema, ostao sin Hilmo i razlog više da se dosnimi još jedna anegdota, zanimljivija od one sa Golog otoka. I po svemu sudeći sve navodi prema najavljivanom serijalu ”Šala i zbilja kokuznih vremena…”
Ranije je spominjan emocionalni tuzlansko- zvornički omjer, pa će se ”pošteno” držati navedenih 49:51- ima dosta nasnimanog u oba grada i puštati naizmjenično.
”ZAŠTO SE ISMAR NE SMIJE?”
Nakon skoro tri godine priprema i dilema oko odabira scenarija sa nekoliko verzija- u najvjerovatnijoj koprodukciji sa spomentom RTV, uskoro kreću prvi kadrovi filma o poznatom umjetniku i akademiku u Sloveniji, Ismaru Mujezinoviću. A to znaći da će valjati napraviti autorskog ”reda” i stati sa uganjavanjima ovih i onih oko Bijelog goluba i GljiveMira.
Tema filma je veoma inspirativna i zahtjevna. Priča datira još od davnog susreta majke sa njegovim roditeljima, kasnije moj kratki telefonski razgovor sa slavnim tuzlanskim slikarom- do susreta sa njegovim sinom. Prijateljstvo je s prve ”kliknulo”. Pa i zbog njegove velike slike u nekadašnjem hotelu Tuzla. Biće oko još jedne koja se ”vratila kući”- takođe poznatog umjetnika, i šta o tome veli. Toliko za sada, kao i otvaranju još jedne filmske priče, prvo dok producent Robert Andrejaš sa ”osmice” presnimi na novu tehniku.
P.S.
E pa, oko spomenutih natezanja ponekad se čudim otkuda tolika upornost, a nikome ne zamjeram. Svako je u svom ”filmu”- moje je bilo da sve to ispokušavam. Pa i zbog spominjane djevojčice sa Diviča i približnih godina iz Tuzle kada je grupa za vrijeme perfomansa ”Čovjek koji hoda bos” zastala pored kioska sa plastičnim pištoljem među novinama. Na moje pitanje šta se veli, prva se od prisutne djece javila- ne trepnuvši da nije u redu, plus da treba maknuti i cigarete..!
___________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Postavlja se na Fb stranici Gljiva Mira, a prenose: Fb grupa BIH DIJASPORA INFODESK ili portal BHDINFODESK. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com ili dabudebolje@gmail.com
