Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES)[1] iz Ljubljane, redovno analizira dešavanja na Bliskom istoku, Balkanu i u širim globalnim političkim procesima. Aktuelna kriza u Bosni i Hercegovini nadilazi unutrašnje političke okvire i predstavlja dio šireg geopolitičkog nadmetanja koje oblikuje budući sigurnosni poredak Zapadnog Balkana i Evrope. Iz opsežne analize pod naslovom „Bosna i Hercegovina 2026: Između euroatlantske integracije i politika destabilizacije“ izdvajamo najvažnije zaključke i ocjene.

Bosna i Hercegovina 2026:

Između euroatlantske integracije i politika destabilizacije

U kontekstu intenziviranja političkih i sigurnosnih izazova u Bosni i Hercegovini, pokušaja slabljenja državnih institucija, kontinuiranih prijetnji secesijom i predstojećih Općih izbora zakazanih za 4. oktobar 2026. godine, Međunarodni institut IFIMES analizira ključne političke procese, rizike i perspektive budućeg razvoja Bosne i Hercegovine.

Institucionalna kriza i izazovi ustavnom poretku Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina se danas nalazi na jednoj od najvažnijih političkih i sigurnosnih prekretnica od završetka rata. Dostupna istraživanja javnog mnijenja ukazuju da većina građana podržava evropski put, jačanje institucija i ekonomski razvoj, dok određeni politički akteri institucionalne blokade i proizvođenje kriza koriste kao instrumente političke mobilizacije, očuvanja moći i usporavanja reformskih procesa.

Jedan od ključnih izazova stabilnosti Bosne i Hercegovine predstavljaju politike koje dovode u pitanje ustavni poredak, teritorijalni integritet i nadležnosti državnih institucija. Riječ je prvenstveno o politikama dijela političkih struktura u Republici Srpskoj, predvođenih Miloradom Dodikom (SNSD), koje već godinama osporavaju ustavni okvir države, nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodne obaveze koje proizlaze iz njenog ustavnog i međunarodnopravnog položaja.

Iako mu je pravosnažnom sudskom odlukom izrečena mjera zabrane obavljanja javne funkcije, Dodik nastavlja nastojanja da zadrži politički utjecaj i predstavlja jedan od najznačajnijih centara političke moći u Republici Srpskoj. Istovremeno, ostaje na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), iako sudska odluka ima neposredne posljedice na njegovo dalje političko djelovanje.

Posebno zabrinjava činjenica da, zbog institucionalnih slabosti i rizika u pravosudnom sistemu, nadležne institucije još uvijek nisu osigurale potpuno izvršenje pravosnažne sudske odluke. To ukazuje na potrebu jačanja nezavisnosti i efikasnosti pravosudnih institucija, uključujući odgovornost Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV) u osiguranju zakonitog i profesionalnog postupanja.

Politike koje dovode u pitanje teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine nisu samo unutrašnje političko pitanje, već predstavljaju izazov Daytonskom mirovnom sporazumu, regionalnoj stabilnosti i evropskoj sigurnosti. Kontinuirane prijetnje destabilizacijom produbljuju političku krizu, slabe funkcionalnost institucija, negativno utiču na investicije, ubrzavaju demografski odljev i usporavaju evropski put Bosne i Hercegovine.

NATO integracije kao strateški interes Bosne i Hercegovine

U javnom prostoru često se nastoji predstaviti da u Bosni i Hercegovini ne postoji politički konsenzus o članstvu u NATO-u. Međutim, sa pravnog i institucionalnog aspekta, euroatlantske integracije i članstvo u NATO savezu već predstavljaju definiran strateški cilj države, potvrđen kroz važeće zakone, odluke i međunarodne obaveze.

Posebno mjesto u tom okviru zauzima Zakon[2] o odbrani Bosne i Hercegovine, čiji član 84. jasno propisuje obavezu nadležnih institucija da provode aktivnosti potrebne za prijem Bosne i Hercegovine u NATO savez. Ovaj cilj dodatno je potvrđen kroz strateške dokumente države, uključujući Sigurnosnu politiku BiH i Odbrambenu politiku BiH, kao i kroz aktivno učešće u procesu Akcionog plana za članstvo (MAP) i reformskim programima u saradnji s NATO-om.

Zbog toga se suštinski izazov ne nalazi u definiranju strateškog opredjeljenja Bosne i Hercegovine, već u spremnosti političkih aktera da dosljedno provode vlastite odluke, zakone i međunarodne obaveze države. Glavno pitanje nije da li je NATO članstvo cilj Bosne i Hercegovine, već da li će institucije i političke strukture osigurati njegovu provedbu.

Članstvo u NATO-u za Bosnu i Hercegovinu predstavlja mnogo više od sigurnosnog aranžmana. Ono je dio šireg političkog, institucionalnog i vrijednosnog okvira koji doprinosi stabilnosti, jačanju vladavine prava, razvoju demokratskih institucija i podizanju međunarodnog kredibiliteta države.

Pristupanje NATO-u značilo bi dodatno jačanje sigurnosnih garancija, smanjenje prostora za unutrašnje destabilizacijske procese i uključivanje Bosne i Hercegovine u sistem kolektivne sigurnosti zasnovan na principima zajedničke odbrane i demokratskih vrijednosti.

Historijski značaj NATO-a prevazilazi njegovu vojnu funkciju. Nakon Drugog svjetskog rata Savez je postao jedan od ključnih stubova evropske stabilnosti, omogućivši nekadašnjim protivnicima da izgrade dugoročnu saradnju i zajednički sigurnosni prostor zasnovan na povjerenju i zajedničkim vrijednostima. Upravo ta transformativna uloga predstavlja važnu poruku za Bosnu i Hercegovinu – trajna stabilnost može se graditi samo kroz snažne institucije, regionalnu i međunarodnu saradnju, međusobno povjerenje i prevazilaženje politika podjela i konflikta.

Važno je naglasiti da NATO nije nastao isključivo kao vojni savez. Njegovi osnivači, među kojima su bili George Marshall i Dwight Eisenhower, stvarali su politički i sigurnosni okvir koji je omogućio da nekadašnji protivnici postanu partneri i saveznici, zasnovani na principima zajedničke odgovornosti za sigurnost, institucionalne saradnje i prihvatanja demokratskih vrijednosti.

Za Bosnu i Hercegovinu temeljna poruka NATO-a jeste da se mir, stabilnost i sigurnost ne mogu uzimati zdravo za gotovo. Evropska i euroatlantska integracija predstavljaju mehanizam kojim se sprečava povratak politikama sukoba, podjela i nasilja.

U tom kontekstu, prisustvo međunarodnih snaga u Bosni i Hercegovini, uključujući misiju EUFOR Althea, ostaje važan faktor očuvanja sigurnog okruženja i podrške miru.

Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje da euroatlantski put Bosne i Hercegovine nije samo pitanje vanjske politike, već jedan od ključnih instrumenata za očuvanje mira, jačanje institucija i izgradnju stabilnog evropskog okvira za dugoročni razvoj zemlje.

U tom kontekstu, položaj i budućnost Bosne i Hercegovine potrebno je sagledavati u širem regionalnom i geopolitičkom okviru, koji uključuje različite oblike političkog utjecaja, djelovanje u informacijskom prostoru, ekonomske projekte i energetske veze Rusije, rastuću ekonomsku prisutnost Kine u Republici Srpskoj, odnose sa susjednim državama Srbijom i Hrvatskom, te proces evropskih integracija. Stabilnost Bosne i Hercegovine predstavlja sastavni dio šire sigurnosne arhitekture Zapadnog Balkana i evropskog kontinenta.

OHR ostaje ključni garant Daytonskog sporazuma

U postojećim okolnostima očuvanje Ureda visokog predstavnika (OHR) ostaje od presudnog značaja za stabilnost Bosne i Hercegovine. Svako slabljenje međunarodnih mehanizama nadzora u trenutku kada postoje otvoreni pokušaji osporavanja državnog poretka, blokade institucija i prijetnje secesijom Republike Srpske predstavljalo bi ozbiljan rizik za mir i sigurnost u zemlji.

Destabilizacija Bosne i Hercegovine ne bi ostala ograničena na unutrašnji politički prostor, već bi mogla imati direktne posljedice po regionalnu stabilnost, povećati sigurnosne rizike na Zapadnom Balkanu i otvoriti prostor za nove političke i sigurnosne krize.

Pokušaji delegitimizacije OHR-a dolaze prvenstveno od političkih struktura koje nastoje oslabiti mehanizme međunarodne implementacije Daytonskog sporazuma i otvoriti prostor za jednostrano mijenjanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.

Dok god postoje kontinuirani pokušaji podrivanja ustavnog okvira, slabljenja državnih institucija i dovođenja u pitanje teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, međunarodna zajednica nema mogućnost da se povuče iz procesa očuvanja mira i stabilnosti.

OHR nije prepreka demokratskom razvoju Bosne i Hercegovine, već mehanizam uspostavljen Daytonskim sporazumom s ciljem zaštite ustavnog poretka, sprečavanja jednostranih poteza i osiguranja provedbe mirovnog sporazuma. Istovremeno, dugoročna stabilnost zemlje zahtijeva jačanje domaće institucionalne odgovornosti, vladavine prava i sposobnosti državnih institucija, kako bi se postepeno izgradilo povjerenje i izbjegla percepcija trajne međunarodne zavisnosti.

Zbog toga je od posebne važnosti što prije osigurati izbor novog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini i istovremeno ojačati ulogu Evropske unije u regionu. Stabilnost Bosne i Hercegovine i Zapadnog Balkana direktno je povezana sa sigurnošću Evrope, jer ovaj prostor predstavlja jedno od ključnih sigurnosnih područja evropskog kontinenta.

Oligarhija, korupcija i zloupotreba javnih resursa

Bosna i Hercegovina danas nije suočena samo s političkom krizom, već i s dubokom krizom upravljanja, institucionalnog povjerenja i odgovornosti.

Tokom posljednjih decenija razvijen je složen sistem političko-ekonomskih mreža i interesnih struktura koje koriste javne institucije kao instrument za očuvanje vlastitih privilegija i kontrolu nad javnim resursima. Korupcija, zloupotreba institucija, netransparentne javne nabavke i stranačka kontrola ključnih sektora predstavljaju jedan od najvećih izazova za razvoj države. Posljedice takvog sistema procjenjuju se kroz višemilionske i višemilijardske ekonomske gubitke.

Građani Bosne i Hercegovine ne napuštaju zemlju zbog nedostatka potencijala ili resursa, već zbog nedostatka povjerenja da će postojeći sistem osigurati jednake mogućnosti, nagraditi znanje i rad te omogućiti napredak zasnovan na sposobnostima, a ne političkoj pripadnosti.

Borba protiv korupcije stoga više nije samo pitanje vladavine prava i efikasnosti pravosuđa, već predstavlja pitanje nacionalne sigurnosti, institucionalne stabilnosti i dugoročne održivosti države. Međutim, efikasna borba protiv korupcije zahtijeva duboku reformu postojećih mehanizama, jačanje nezavisnosti institucija i snažniju međunarodnu saradnju.

Potrebno je intenzivirati međunarodnu operativnu saradnju u oblasti finansijskih istraga, praćenja tokova kapitala i borbe protiv organiziranog kriminala. Iskustva drugih država pokazuju da je za razbijanje duboko ukorijenjenih kriminalnih mreža često potrebna kombinacija domaćih reformi i međunarodne operativne saradnje.

Posebnu pažnju potrebno je usmjeriti na praćenje finansijskih tokova i porijekla kapitala, jer se sredstva proistekla iz korupcije i kriminalnih aktivnosti često prebacuju izvan Bosne i Hercegovine, uključujući zemlje Evropske unije, gdje pokušavaju dobiti privid legalnosti kroz različite oblike finansijskih transakcija i ulaganja.

Zato borba protiv korupcije ne smije biti usmjerena isključivo na pojedince, već i na mreže i mehanizme koji omogućavaju zloupotrebu javnih resursa. Bez razgradnje i onemogućavanja takvih struktura nije moguće izgraditi funkcionalnu, stabilnu i evropski orijentiranu Bosnu i Hercegovinu.

Opći izbori 4. oktobra 2026.: Prekretnica za strateški smjer Bosne i Hercegovine

Predstojeći Opći izbori predstavljaju možda najvažnije izbore od završetka rata. Građani Bosne i Hercegovine neće odlučivati samo o novim političkim predstavnicima nego i o strateškom smjeru države u narednoj deceniji.

Pred građanima Bosne i Hercegovine nalaze se dva dominantna politička modela budućeg razvoja države:

1. Prvi model zasniva se na evropskim i euroatlantskim integracijama, jačanju državnih institucija, vladavini prava, ekonomskom razvoju i modernizaciji društva.
2. Drugi model nastoji zadržati postojeće obrasce institucionalnih blokada, političkih podjela i ograničenog institucionalnog kapaciteta, čime usporava reformske procese i evropsku integraciju zemlje.

Zbog toga Opći izbori 4. oktobra 2026. godine predstavljaju ključni politički test budućeg strateškog smjera Bosne i Hercegovine. Građani će odlučivati o vlastitoj budućnosti – da li će ponovno povjerenje dati politikama koje su tokom posljednje tri decenije usporavale ili onemogućavale evropske integracije, slabile institucije i udaljavale zemlju od Evropske unije, ili politikama koje nude reforme, ekonomski razvoj, institucionalnu stabilnost i punu integraciju u Evropsku uniju i NATO.

Stabilnost Bosne i Hercegovine kao preduslov evropske sigurnosti

Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje da Bosna i Hercegovina ima realnu priliku da u narednim godinama napravi značajan iskorak prema članstvu u Evropskoj uniji i NATO savezu, ali samo uz jačanje državnih institucija, ubrzanje reformskih procesa i prevazilaženje politika koje proizvode nestabilnost i slabe povjerenje građana.

U tom smislu važan je i nedavno održani samit Evropska unija – Zapadni Balkan u Tivtu, koji otvara mogućnost ubrzanog približavanja zemalja regiona evropskom prostoru kroz model postepenog uključivanja u Jedinstveno tržište EU, odnosno koncept „proširenja bez proširenja“. Ovaj pristup predstavlja priliku za dublju ekonomsku integraciju prije punopravnog članstva, ali istovremeno zahtijeva dosljedno provođenje reformi i usklađivanje sa evropskim standardima.

Uvrštavanje[3] Bosne i Hercegovine na listu[4] država pod pojačanim nadzorom u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma, u okviru međunarodnog sistema FATF/MONEYVAL standarda predstavlja ozbiljno upozorenje međunarodne zajednice da institucije nisu dovoljno efikasno provele obaveze u oblasti borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Ključni problem nije samo u postojanju zakonskog okvira, već u njegovoj primjeni, političkoj volji i odgovornosti institucija.

Ovo pitanje daleko nadilazi tehničke i finansijske okvire, jer neposredno utiče na međunarodni kredibilitet države, povjerenje investitora te dinamiku evropskih integracijskih procesa. Svako dalje pogoršanje stanja i eventualni prelazak na strožije međunarodne režime nadzora moglo bi imati ozbiljne posljedice po finansijski sektor, ekonomsku stabilnost i ukupne razvojne perspektive Bosne i Hercegovine.

Zbog toga je neophodno da političke institucije preuzmu odgovornost i pokažu sposobnost provođenja vlastitih zakona i međunarodnih obaveza. Posljedice političke pasivnosti ne ostaju samo unutrašnji problem, već utiču na percepciju Bosne i Hercegovine kao pouzdanog međunarodnog partnera.

Očuvanje Ureda visokog predstavnika (OHR), nastavak euroatlantskih integracija, odlučna borba protiv organiziranog kriminala i korupcije te zaštita ustavnog poretka ostaju ključni preduslovi za dugoročnu stabilnost zemlje.

Prema ocjeni IFIMES-a Opći izbori predstavljat će strateško opredjeljenje između različitih modela budućeg razvoja države – između izgradnje funkcionalne evropske Bosne i Hercegovine, zasnovane na vladavini prava, snažnim institucijama i odgovornom upravljanju, te nastavka političkih blokada koje su decenijama usporavale ili onemogućavale njen puni razvoj.

Budućnost Bosne i Hercegovine potrebno je sagledavati u širem regionalnom i geopolitičkom kontekstu, jer stabilnost ove države predstavlja jedan od ključnih faktora sigurnosti Zapadnog Balkana i Evrope. Kontinuirano produbljivanje političkih podjela i proizvodnja kriza povećavaju rizik od nestabilnosti i konflikta, dok saradnja, institucionalna odgovornost i jasna opredijeljenost ka euroatlantskim integracijama predstavljaju put prema trajnom miru, stabilnosti i održivom prosperitetu.

Neophodno je jačati institucije, provoditi reforme i osigurati jasno opredjeljenje ka zajedničkoj evropskoj budućnosti svih građana Bosne i Hercegovine, jer će upravo taj proces predstavljati jedan od ključnih testova evropske sigurnosne arhitekture.

Ljubljana/Washington/Brisel, 28.juni 2026