Poštovani pravoslavni članu Predsjedništva bosanske države,
Ne pišem ti ovo pismo s voljom, već s nagovorom mog prijatelja, koji mi je proslijedio tvoj dvosatni intervju u “Ćerilici” s novinarem Mrzomirom Marićem od 3. decembara 2019. god. u prisustvu mrzovoljne publike svega što nije pravoslavno. Nije bilo ništa novoga u tvojim obmanama za već obmanute glave u Marićevom mrzomirnom studiju, niti je bilo išta što bi nas u Bosni uznemirilo od tvojih ižvakanih mantri. Sve smo to mnogo puta čuli, vidjeli i preživjeli pa nas to više ne iznenađuje. Nismo se navikli, već smo se oslobodili tvojih ubleha.
Ali, ima nešto što mi se ipak dopalo, a to je što si ponovio da sam ti nekad rekao:
– Možeš otići iz Bosne i ponijeti zemlje koliko ti je na opanku! To ja nisam rekao. Znam ko je autor te izjave, ali ti neću reći njegovo ime. Volim da to ostane kao moja izjava, jer mi se dopada. Drugo, hvala ti na priznanju da sam zajedno s Alijom “otac nacije”. To mi je dosad najveće priznanje, a primio sam ih mnogo u svijetu, a malo u mojoj zemlji. To što ništa ne razumiješ oko Islamske zajednice i reisu-l-uleme u Bošnjaka nije ni važno. To nije na dometu tvoje pameti. I ne treba da bude.
No, ono što mi se posebno dojmilo u tvom intervjuu u “Ćerilici” s Mrzomirom Marićem ovoga puta bila je tvoja zaljubljenost u ime “musliman”. Spomenuo si ovo časno ime u tvom dvosatnom intervjuu više puta nego bosanske hodže petkom na hutbi. Čak sam u jednom trenutku pomislio da si na putu da pređeš na islam koliko si puta ponovio ime “musliman”. Dakako, po uzoru na Nemanju Kusturicu. To ne bi bila adekvatna kompenzacija, jer Emir Kusturica je bio veliko ime dok ga nije promjenio, a ti si malo ime, dok ga ne promjeniš u veliko ime Muhadžedin.
Svojom konversijom Nemanja Kusturica je usrećio pravoslavlje, jer bolje tumači pravoslavnu teologiju nego neki pravoslavni teolozi. Ti to ne bi umio. Zato je bolje da ostaneš tamo gdje si – u pravoslavlju. Nije za tebe islam unatoč tome što si zaljubljen u ime “musliman”. Vjerovatno zato što “musliman” doslovno znači “miroljubivi čovjek”. Pa, stoga, kad god spomeneš ime “musliman” tebi je duša mirna, jer to ime u Europi izaziva strah. Tako je Hitler naglašeno govorio “Juden” da skrene pažnju nacistima gdje je problem. Da im omili Holokaust. To ti, Milorade, sada radiš u Beogradu da omiliš pravoslavnim ratnicima novi Genocid nad “muslimanima” u Bosni. Tebi su “muslimani” problem, jer biti “pravo-slavan” implicira da su samo jedni pravo-vjerni, a ostali da su krivo-vjerni. Tako je to bilo nekada s Babubina, Patarenima i Bogumilima i tako je to danas s “muslimanima” u Bosni. Oni su svi jednako heretici u Bosni, kojima treba jezik odrezati zato što pravo-ne-slave. Zato što ne pjevaju Dodikovu pjesmu.
Naravno, danas je časno biti musliman u Bosni više nego ikada upravo zbog islamofoba poput vas dvojice (Milorad Dodik i Mrzomir Marić) u Beogradu. Ali, opća kultura, koju vas dvojica mrzomira ne razumijete, nalaže da se drugi poštuje, da ga se oslovljava njegovim pravim imenom i po etničkom, i po nacionalnom, i po vjerskom, i po kulturnom, i po državnom značenju. To rade ljudi koji sami sebe poštuju pa onda i druge ljude. A pošto vi ne poštujete sami sebe, onda je razumljivo da nemate poštovanje ni prema drugima.
No, unatoč tome mi u Bosni poštujemo vašu pravoslavnu vjeru pa, stoga, predlažem da te se, Milorade Dodiku, ubuduće umjesto srpski član, oslovljava kao pravoslavni član Predsjedništva bosanske države. To bi uradio i Ilija Garašanin, koji nije poznavo Srbe u Bosni, već pravoslavce, koji su se etnički zvali Bošnjaci. Zašto su se pravoslavci u Bosni odrekli svog bošnjaštva i postali Srbi nije naš bosanski problem, ali jest naše bosansko pravo da se ponosimo s našim bošnjaštvom, s našim bosanskim jezikom i našom bosnskom državom unatoč tebi, Milorade, unatoč Srpskoj crkvi i srbijanskoj državi. Jer ono što ti pričaš u Beogradu to Aleksandar Vučić misli u duši. A Srpska crkva sve kvasi svetom vodicom na isti način kao i Škorpione, koji su “junački” ubijali nedužnu djecu po Bosni.
Na kraju želim da upamtiš ovo:
Danas nije teško biti ni lud ni budala. Teško je biti zdrav i normalan. I nije teško danas hvaliti ludog i ublehog. Teško je danas pohvaliti razumnog i pametnog. Svijetom vladaju ludi ljudi. Pametnim je mjesto za vratima sve dok neko ne napravi lađu za luđake (Ship of Fools) i otisne je niz more prije nego što more ne poplavi zemlju.
Nemoj se ljutiti što te zovem pravoslavni član Predsjedništva bosanske države. Bio si mi inspiracija za to u intervju sa Mrzomirom Marićem!
Uz lijep bosanski pozdrav,
primi moj muslimanski selam – mir.
I neka je vavijek mir u našoj lijepoj Bosni!
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 – 2012)
Autor Bnet
