Moj stav

BOŠNJAČKA GROBLJA SLONOVA

banner

Iznureni,depresivni, ostarjeli, oboljeli, obmanuti i razočarani Bošnjaci, vraćaju se u zavičaj iz različitih destinacija svijeta, da umru  i budu sahranjeni kao slonovi na zavičajnom groblju

Dejtonski ugovor je najveća laž i najveća obmana

Dejtonski ugovor je najveća laž i najveća obmana, nametnuta BiH kao luđačka košulja od strane  zavjerenika međunarodne zajednice, skrivenih pod plaštom UN, koja je  u formi ruke spasa pružena lakovjernim i pomirljivim Bošnjacima u vrijeme bjesomučne agresije od strane susjeda – Srbije i Hrvatske.

Već dvije decenije  se jasno vidi da je Dejton od Bosne i Bošnjaka uzeo sve a nije  dao ništa osim lažnih obećanja i podjela. Istina zaustavio je krvoproliće, ali tek onda kada je Bosna dobro iskrvarila, kada je bosanska zemlja natopljena bošnjačkom krvlju i  ciljani broj bosanskih muslimana napustio svoja vjekovna ognjišta. Dejton je zaustavio krvoproliće, ali je zaustavio i odbranu uptravo u trenutku kada se odbranom moglo vratiti mnogo toga izgubljenog i otetog. Nakaradni  i neučinkoviti Dejton napravio je i produbio podjele, izjednačio agresora i žrtvu, rasturio zemlju, resurse i  kapitalnu radnu snagu, pojeftinio živote branilaca i  omogućio pljačkašku privatizaciju kapitalnih privrednih objekata… Ni dvadeset godina  poslije nije se na tome stalo, već se nastavilo dalje gušiti osnovna građanska prava, pljačkati i prisvajati stvorene vrijednosti, cijepati i rasparčavati zemlju i uvlačiti je u mape podjela nezasite Hrvatske  i genocidne Srbije. U kojoj mjeri je ovo tačno prepoznaje se u činjenici da orginal sporazuma sa niz protivurječnosti i nedorečenosti, koji se primjenjuje već dvije decenije,  još niko od Bošnjaka nije vidio, a kao njegovi garanti i sponzori stalno se naturaju agresorske zemlje Srbija i Hrvatska, a da to niko iz MZ ni za yotu niti negira niti osporava.

U svemu ovom posebno udaraju u oči kontinuirane laži i netačni podaci o broju prognanih i izbjeglih, ne samo po destinacijama širom svijeta,  već i  o broju povratnika u BiH, posebno u područja  gdje  predstavljaju etničku manjinu. Vjrodostojnih i tačnih podataka nema ni tri godine po izvršenom popisu stanovništva.

Prognani se ne vraćaju, a bježe i  odlaze oni koji su ostali

O povratku je već dugo i besmisleno govoriti i pisati. Umjesto da se prognani vraćaju, sada odlaze i bježe i oni koji su ostali. Prošlih godina 60.000 a sa ovom možda i 100.000. Sa njihovim odlaskom gase se sela i gradovi, zatvaraju škole i otvaraju starački domovi. I ne bježe više samo Bošnjaci, sada masovno odlaze i oni koji su otimali, hapali, pa potrošli oteto i pohapano. Neki iz zavisti i urođene pohlepe,a neki  iz potrebe za poslom, u nadi da će tako izići iz jada i  bijede i osjetiti sjaj i slast zapada, u kojem, kako u BiH mnogi misle, pare same padaju.

Kad govorimo o povratku, treba nas potsjetiti da od Dejtonskih principa povratka, kao što su dobrovoljnost, sigurnost, postupnost i dostojanstvenost, ni jedan nije nikad ostvaren. Dejtonska odredba o bezuvjetnom dostojanstvenom povratku izbjeglih i prognanih, kasnije neodgovorno i mućki zamjenjena “održivim povratkom”, je najveća obmana i  najveći munafikluk Dejtonskog i postDejtonskog vremena. Time je međunaroda zajednica svoju najvažniju obavezu po Dejtonskom sporazumu preusmjerila sa glavnog na sporedni kolosjek. To se dogodilo u vrijeme dok je visoki međunarodni predstavnik u BiH bio g. Paddy Ashdown, a ministar za ljudska prava i izbjeglice g. Mirsad Kebo.

Znali su oni dobro, od prvog dana agresija ne BiH, koliko će biti prognanih i onih koji se nikad neće vratiti svojim domovima. Time su tvorci sporazuma i MZ, koja ga provodi i nadgleda, prećutno priznali ono što su od početka znali,  da od povratka nema ništa.Priznali da je povratak samo laž i puka obmana. Jer siguran povratak i danas je ostao u domenu iluzije, a o dostojanstvenom se ne može ni sanjati. U dvadeset  povratničkih godina  viši stepen povratničke sigurnosti postignut je samo u federalnom dijelu BiH, a u Rs još i danas mnogi povratnici nemaju mirna sna. Umjesto sna, imaju san o tome kako dobiti posao. Sve informacije do sada plasirane u javnost o broju prognanih i izbjeglih, koji su se do sada vratili u svoj dom iz kojeg su protjerani, su poizvoljne i uglavnom netačne. Kao povratnici se prikazuju i vode svi koji su u BiH  nakon rata samo jednom boravili i vadili ličnu kartu, što je naravno, netačno, jer velika većina takvih živi u inostranstvu, a u zavičaj dolaze samo preko ljeta i prigodom nekih važnih događaja.

Nema tačnih podataka o broju povratnika

Prema ranijim informacijama nastojalo se pokazati kao je Dejtonski ugovor djelotvoran, kako se uspješno realizuje Anex VII o povratku prognanih, pa su nas preko raznih organa,  institucija  i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice zasipali lažnim podacima o povratku i povratnicima. Tako nam je poturen podatak da su se sa junom 2003. vratile 959.642 osobe, od čega 701.409 na područje FBiH, 237.512 u Rs, a 20.640 u Brčko Distrikt. U početku je broj povrataka bio veći, a onda se iz godine u godinu smanjivao i po podacima UNHCR u 2003-ćoj godini pao na  svega 1.295 povrataka. Na okupiranom području BiH, u gradovima Rs, deset godina po zaključenju Dejtona, 2006-te godine, broj Bošnjačkih povratnika bio je sljedeći: u Zvorniku svega 6.000, Srebrenici 1.500, Bratuncu 2.500, Foči , Rogatici , Višegradu skoro niko, B.Luci oko 5.500, Prijedoru  8 – 9.000, Prnjavoru 2.500, Bos.Gradišci 3.500, Bos.Dubici 2.200, Bos.Novom 3.500, Modriči 3.000, Doboju 6.500, Tesliću 4.000, Kotor Varoši 2.500…  Svi ovi podaci su uglavnom proizvoljni i netačni, jer su kao povratnici evidentirani svi oni koji su makar jednom došli posjetiti svoj zavičaj i obići svoj kućni prag, a i dalje žive negdje u svijetu. Značajan broj od ovih povratnika čine stariji, koji žive od socijale u zemljama destinacije i većini od njih ne pada na pamet da ispuste siguran komad kruha i dođu u bijedu, gdje im u svako doba dana i noći može neko zakucati na vrata i pritisnuti cijev na čelo.

Prema novijim podacima objavljenim na nekim internet portalima u Goraždu je 1991. živjelo 26.316 Bošnjaka, a sada živi 20.000, Foči 28.898 sada 1.750, Višegradu 13.316 – sada 2.600, Rudo 3.142  – 300, Rogatica 13.169 – 1.600, Sokolac 4.486 – 150, Pale 4.356 – 100, Ćajniće 4.007 – 300, Han Pijesak 2.544 – 100, Kalinovik 1.726 – 30, Zvornik 48.208 – 17.000, Srebrenica 27.118- 4.00, Bratunac  21.564 – 6.500, Vlasenica i Milići 18.699 – 3.500…

U BiH se i danas vraćaju samo stariji

Nije nepoznato da se svake godine, svakog mjeseca i dana, iz dijaspore vraća u zavičaj jedan broj izbjeglih i prognanih Bošnjaka. Taj broj je iz godine u godinu sve manji, jer je populacija starijih u dijaspori sve manja. Povratnici u najvećem broju slučajeva nisu oni koji su boravkom u inostranstvu stekli priznato znanje, spoznaje i kapital da mogu u zavičaju nastaviti produktivan i sretan život , već su to prvenstveno stariji ljudi siti tuđine, koji kao iznemogli i ostarjeli slonovi odlaze da svoje kosti ostave u zemlji svojih djedova i pradjedova, u zemlji kojoj srcem i dušom pripadaju.

Bošnjačka groblja slonova

Kad ostari, poznato je, slon osjeti da je došlo vrijeme da pronađe svoje…Po  sličnom instiktu su, okončanjem agresije  i stupanjem na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, stariji bh prognanici, uz sve opasnosti i rizike, krenuli put svojih napuštenih domova, da u njima potraže onaj nadraži izgubljeni dio svoje prošlosti i skončaju negdje tamo na “svom groblju slonova“, koja su počela da niču širom BiH, kao masovne grobnice širom Rs tokom agresije, u kojima i danas tražimo naše najmilije.

Kod slonova jer povlačenje starih i umirućih slonova stvar instikta, koji ih vodi da umiru daleko od svoga stada, da ne koče napredak ostalih koji ostaju da žive. Za razliku od slonova bosanski Bošnjaci odlaze u agoniji sa kojom odbacuju sve blagodati koje im život još nudi i odlaze da se saviju u kutak svoga začetka u kome se rodilo i oplodilo njihovo JA.

U današnjem svijetu pronalazak groblja slonova je još zagonetka i misterija, ali zato u 21. vijeku pronalazak Bošnjačkih  grobalja  nije misterija i lako ih je naći u svakom dijelu Rs, u svakom gradu i selu u kojem su Bošnjaci bili  značajan broj ili većina, a sada ih tamo nije ostalo ni za sjeme.

Naši dušmani bi mogli nešto naučiti i od slonova

Naši dušmani bi mnogo toga mogli naučiti od slonova. Kada naiđu na groblje slonovi  se oglašavaju specifičnom rikom, što predstavlja izraz saosječanja i poštovanja prema mrtvima, a srpski zločinci u Rs i danas ometaju i sprečavaju obilazak grobalja i mjesta stradanja i podizanje spomen obilježja ubijenim i poginulim.

Odnos životinja prema pripadnicima svoje vrste nije svojstven samo slonovima. Čak se i vuklovi, kada neki od njih ugine, uznemire,okružuju ga i ližu, saosjećaju, pa čak mu donose dio svojih obroka. Nažalost, u slučaju Bošnjaka, ljudi su bili gori i krvoločniji nego vukovi.

Postoje teorije da su groblja slonova nastala tako da je veliki broj slonova uginuo u kratkom vremenu na istom prostoru, od poplava ili sličnih prirodnih katastrofa, ali se pouzdano zna dau slučaju Bošnjaka to nije bilo zbog prirodnih katastrofa, već zbog poplava ljudske mržnje i neljudskog zvjerskog nagona za ubijanjem i otimanjem bošnjačke baštine.

I dok smrt slonova i danas nadahnjuje i pokreće istraživače,… ubijanja, silovanja i  progoni  Bošnjaka izvršena tokom agresije na BiH su sve  zanemarljiviji, sve manje ozbiljna tema. Da se nije dogodila Srebrenica, da nije bilo agilnih i neustrašivih srebreničkih majki, sve drugo što se u BiH dogodilio 92-95, svi počinjeni stravični zločini i genocidi,uključujući i onaj Sanski i Prijedorski, bili bi izbrisani i zaboravljeni od MZ.

I dok Međunarodna zajednica nastoji  što prije zaboraviti Srebrenicu, Prijedor, Sanski Most i Drinske opštine, Bošnjačka “groblja slonova“ se sve više pune bošnjačkim povratnicima, koji su  u prošlom vijeku, još davnih devedsetih, sanjali svoj posljednji sretan san.

Vir, 8. avgusta 2017                                                               Ziajd Bećirević

 

Related posts

KOMISIJA ZA NEGIRANJE GENOCIDA TRAŽI PODATKE OD MC POTOČARI

Urednik BiH Info Desk

GENOCID NAD BOŠNJACIMA JE POSLJEDICA SRPSKE DEKLARACIJE OD 9. JANUARA 1992.

BHD Info Desk Administrator

UDAR NA B-H PRAVOSUĐE

Leave a Comment