Haški sud je individualnim presudama doprinjeo rasvjetljavanju istine o ratnim stradanjima u BiH 92-95, ali je prećutio odgovornost za genocidne zločine koji su se dogodili širom BiH od maja 92. i izbjegao ukazati na umješanost i odgovornost Srbije i međunarodne zajednice.
Doživotni zatvor srpskom “heroju”
Ratko Mladić, general JNA i Komandant VRs, oglašen je krivim za 10 od 11 tačaka optužbe i osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Osuđen je za najstrašnije zločine koje čovječanstvo poznaje. Oslobođen je po prvoj tački optužnice za genocid počinjen u Prijedoru, Ključu, Kotor Varoši, Sanskom Mostu i Vlasenici.
Presuda dolazi u vrijeme kada se počinjeni zločini veličaju, a njihovi počinioci nazivaju srpskim herojima.
Haški sud je odradio i ovaj dio svog posla, završio poglavlje Mladić, na koje po završetku žalbenog postupka, kroz godinu dvije, treba staviti samo tačku. Donesenim presudama Tribunal je predočio šta se u BiH dogodilo od 92 do 95, dokumentovao to sa hiljadama stranica i svjedočenja, ali izbjegao sukobe nazvati agresijom i uprijeti prst u agresore Srbiju sa Rs, kreatore, nosioce i izvršioce genocidne politike. Svođenjem odgovornosti srpskog agresora na individualne, civilni i vojni vrh srbijanske politike iz 90-ih godina prošlog vijeka ostaje skriven i zaštićen od svake odgovornosti, oslobođen sankcija.
Haški sud je time ispunio svoju zadaću, ali nije u svijet poslao pravu poruku koju je svijet trebao čuti. Srbi su ostvarili svoju namjeru. Stvorili su još jednu srpsku državu,….I ova presuda zločince uvjerava da se zločini isplate i da ih treba i dalje činiti.
Sraman je i neprihvatljiv onaj dio presude koji navodi da je postojao udrženi zločinački poduhvat i navedena su imena udruženih lica, ali da udruživanje nije imalo za cilj istrebljenje Muslimana.
Stiče se dojam da je presuda Haškog suda prethodno cenzurisana i filtrirana po određenoj matrici i kao takva osudom individualnih počinilaca, u ovom slučaju najodgovornijeg od njih- Mladića, potpuno izbjegla tretirati sve ono što proizilazi iz kolektivne odgovornosti u individualne i sa individualnim krivicama prelazi u kolektivnu odgovornosti Srbije i Rs. Kao takva presuda je prst u oko bošnjačkim žrtvama, posebno onima iz šest opština uključujući i Prijedorsku, u kojima po prvoj tački Mladićeve optužnice nije prepoznad genocid, već samo utvrđena genocidna namjera.
Podsjećamo da su Haški sud osnovale UN radi progona i kažnjavanja osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 1995.g sa zadatakom da počinioci najtežih krivičnih dijela budu kažnjeni, da žrtve dobiju satisfakciju i da se pomogne u pomirenju zavađenih strana u regionu.
Sila Boga ne moli
U aprilu 1992.Ratko Mladić, general JNA, postavljen je na dužnost Komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu, a od 12. maja 1992. do 1996. postaje Komandant Glavnog štaba Vojske Rs, i bili su mu podložni svi : Vojska Rs, MUP, TO, paravojne formacije , regionalne i opštinske vlasti u zoni djelovanja Rs . Od 12.5. 1992. Mladić je bio učesnik UZP- Udruženog zločinačkog poduhvata. Od tog vremena po istom obrascu ubijalo se i ubijeno je dva do tri puta više Bošnjaka, nego u julu 1995. u Srebreničkom genocidu.
Optužnica protiv Mladića pokrenuta je 24. 7. 1995, nakon 15 g. skrivanja u Srbiji u Lazarevcu. Suđenje je počelo 2012.g.
Pri izricanju presude svijet je bio zapanjen bahatim, silovnim i bezobraznim ponašanjem Mladića, iskazanim na Haškoj pozornici hirom i bijesom, što pokazuje na koji je način svoju moć i silu demon demonstrirao nad svojim žrtvama, dok su vezanih ruku pred jamom smrti po njegovoj komandi čekali metak u srce. I sada se po njegovom bahatom ponašanju vidjelo da iza njegovih leđa i u ovim uslovima stoji neko moćan, ko je podrška i izvor njegove moći.
Individualnim presudama sud prikrio odgovornost Srbije
Sad izlazi na vidjelo da je Haški sud osnovan da invidualnim presudama za ratne zločine počinjene u BiH od 1992 do 1995. prikrije kolektivnu odgovornost agresora na BiH, Srbije a dijelom i Hrvatske, a time zaštiti UN i prikrije pogreške UN počinjene prema BiH pod uticajem nekih velikih sila.
U Hagu je savršeno odrađena i ova etapa maratonskog sudskog procesa, u kojem je Srbija morala žrtvovati Mladića, kao ranije Miloševića, da bi njena uloga u agresiji i genocidima počinjenim u BiH nad Bošnjacima ostali skriveni i zaboravljeni. Srpska diplomatija isturila je Mladića i zaštitila od svake odgovornosti državni vrh Srbije iz 90-tih godina. Krivična odgovornost i veza Beograda sa događajima nije ni dotaknuta, istina do koje se došlo nije otkrivena niti tematizirana, a o odgovornosti i osudi Srbije nije bilo ni pomena. Zaštiti Srbiju od konsekvenci istovremeno znači zaštititi ugled i prikriti propuste UN prema BiH, počinjene od uvođenja embarga na oružje do Srebreničkog genocida, koji je bio takvih razmjera da nije mogao ostati prikriven.
Izbjegnuto priznanje ranije počinjenih zločina genocida
Po nekim komentarima presuda je najvećim dijelom reporiza presude Karadžiću, jer se i u njoj spominju samo rukovodioci Rs a ne i vrh Srbije.
Haški sud je svjesno izbjegao potsjetiti na teške zločine i zločine genocida, počinjene u periodu od 1991. do jula 1995. Čak je i Tomašica ostala potpuno zaboravljena…
I Iz Hrvatske su stigle reakcije po kojima presudom nisu obuhvaćeni zločini počinjeni nad Hrvatima u tom periodu.
Šta b-h žrtva dobiva presudom?
Šta sa doživotnom presudom Mladiću dobivaju bošnjačke žrtve posijane u mezarjima i masovnim grobnicama širom BiH, šta dobivaju bošnjačke majke Srebrenice i drugih bh područja , šta dobivaju porodice žrtava i prognani? Ovom presudom Mladiću, nakon 24 godine borbe za istinu i pravdu, žrtve dobivaju samo neku zakašnjelu moralnu satisfakciju, sadržanu u tome što će jedan od krvnika još koji mjesec ili godinu odležati na nekom udobnom zatvorskom ležaju, umjesto u vlastitom domu sa svojom porodicom. Potpuno je izvjesno da niko ni moralno ni materijalno nije i neće biti obeštećen, ni građani ni država.
Nema presude koja može platiti živote. Ubijene niko ne može vratiti, a sve je manje ili nimalo i onih koji na bilo koji način pokušavaju ublažiti njihov bol.
Čemu se imaju radovati žrtve? Šta je to njihova satisfakcija? Da li to što i danas nakon 24 godine 8.000 majki nije našlo ni jednu jedinu kost svog muža ili sina? Da li je to satifakcija što širom Podrinja, u Prijedoru i okupiranim gradovima širom Rs napuštene bošnjačke kuće zjape prazne, propadaju i u korov zarastaju imanja, a prognanici crnče po svijetu za komad kruha? Da li je satifakcija to što krvnici i danas izazovno, sa šeretskim osmijehom prolaze kraj svojih žrtava i upućuju im provokativne poruke i prijetnje?!
Srbija ostvarila ratne ciljeve
Već pri raspadu Jugoslavije vidjelo se da u mehanizmu Međunarodne zajednice postoje jake snage koje rade na prekrajanju granica BiH u korist Srbije i Hrvatske.
Notorna je laž da su Srbi bili ugoženi i da su se branili. I ptice na grani znaju da su za Jugoslavije dominirali i kontrolisali sve funkcije države. Oni nisu imali razlog za rat, osim agresivne težnje, da zauzmu teritorij BiH, etnički ga očiste i omoguće stvaranje genocidne Rs “. A to su većim dijelom i ostvarili.
Srbija je dobila ono čemu je težila, što je bio ratni cilj njenog civilnog i vojnog vrha. Proširila je svoj teritorij na polovinu BiH, instalirala Rs i stvorila preduslove da “svi Srbi žive u jednoj državi“. Pri tom je pobila, potamanila i protjerala milion Bošnjaka i zaposjela njihovu zemlju i imanja.
Iz svake rečenice u presudi vidi se da je to bio udruženi zločinački poduhvat, ali u tome nema Srbije, već samo uzdržano predstavljen politički i vojni vrh Rs.
Mitinzi podrške Mladiću
U Beogradu i Bijeljini održani su mitinzi podrške Mladiću, a na dan izricanja presude na ulicama Vlasenice i Srebrenice osvanule su Mladićeve slike, na kojima se krvnik neziva herojem.
Iz Rs i dijela Srbije stižu približna ali i oprečna mišljenja. Lideri Rs ga proglašavaju nacionalnim herojem.
Svi koji učestvuju u negiranju genocida, učestvuju u genocidu…
Zar svi oni koji u zločincu Mladiću vide heroja zatvaraju oči i neće da vide gomile beživotnih tijela na cestama i u jamama po čitavoj Bosni, koji su produkt njegovog “herojstva“. Ti koji ga zovu herojem treba da upitaju sebe gdje im je duša, gdje su im osjećaji, zar ne vide da su gori od svake životinje.
Međunarodna zajednica i dalje sabotira
Šta ko dobiva ovom presudom? Rat ne dobiva karakret agresije, već ostaje u formi zaraćenih strana, svak sa svakim. Međunarodna zajednica i dalje više podržava agresore, nego žrtvu agresije. Srbija koja je pokrenula agresiju s ciljem stvaranja Velike Srbije, finansirala projekat, naoružala i koordinirala akcije, nije u presudi ni pomenuta. Milošević je ostavljen na smeću istorije, a njegova zlodjela zaboravljena. UN, koje su embargom spriječile BiH da se brani, propustile su od Mladićevog bijesa zaštiti Bošnjake Srebrenice i Podrinja u zaštićenoj zoni UN, odakle su ih Mladićevci odveli u smrt. Uz sve to UN su učinile i korak više, uz njihovu suglasnost zaustavljena je oslobodilačka ABiH kada je bila na putu da porazi Vojsku Rs i zauzme Banja Luku. U UN nije čak prihvaćena ni Rezolucija o genocidu u Srebrenici, iako je Srebrenički genocid na svim nivoima utvrđen i prepoznat.
UN ne smiju osuditi Srbiju, jer bi time osudili i sebe. Mogle su i morale spriječiti ubijanja Bošnjaka. .. Ako to nisu učinile u Prijedoru 92g., niti širom BiH od 92 do 95, zašto to nisu to uradile do 95, i u julu 95 u Srebrenici, gdje se na osnovu svega što se ranije događalo, veliko zlo moglo očekivati.
Srebreničkim genocidom i teškim zločinima u Podrinju Mladić je oduzeo zemlju Bošnjacima i uništio zajednicu Bošnjaka i Srba Podrinja, koja se neće nikad više obnoviti u kvalitetu i kvantitetu u kakvom je postojala.
Istina je da bez Haškog suda mnoge istine ne bi izašle na vidjelo niti bi pred sud pravde bio izveden ni približan broj počinilaca zločina. Haški sud je procesirao 161 slučaj, i u sudnice doveo neke od najodgovornijih. Naravno, najveći broj počinilaca zločina, njih na hiljade, ostat će nekažnjeno, ukoliko ih u svoje sudnice ne dovedu nadležni sudovi u regionu.
Na BiH je izvršena agresija
Nisu ratovali svi protiv svih, kako se predstavlja i želi predstaviti agresija na BiH, već su se Bošnjaci branili od agresije iz Srbije a potom i Hrvatske. Mladić nije komandovao odbranom Srpskog naroda, već napadom Srba na BiH i njene narode. Sama ta činjenica upućuje da se žrtve koje se brane ne mogu jednako tretirati kao napadači.
Hapšenja, progoni, ubijanja, bacanja u jame, prenošenje u sekundarne, vršeni su jednako u svim opštinama, u svim napadnutim i okupiranim područjima BiH, po tačnio utvrđenom planu po kojem se znalo koliko i kojih Bošnjaka može ostati u kom gradu, gdje treba pobiti veći a gdje manji broj, gdje prvo udariti na intelektualni vrh, a gdje ne…
Sve što je u BiH urađeno bilo je uz naredbe, podršku Beograda…a namjera je bila jasna – zauzeti BiH i uništiti muslimane – Turke!
Komentari presude
Komentari na presudu su očekivani, ovisno od toga ko komentariše i u kojem dijelu BiH živi. Za presudu većina posmatrača i komentatora kaže da je očekivana, jer se u političkim odnosima u svijetu, nije moglo od haškog suda više očekivati nego što je dao. Možda je to tačno, ali nije tačno da genocid nije bilo moguće utvrditi kod 6 opština u kojima su utvrđene genocidne namjere. Za to postoje čvrsti dokazi sadržani u svim vođenim procesima. To je prije svega ista strategija sa istim operativnim zahvatima po kojima su agresori razarali sela i gradove, palili, privodili, odvodili u logore, ubijali, progonili, … i počinili gonocide u svim gradovima na području tzv. Rs. Sudu za to nije trebao pismeni dokument , naredba, jer se za ubijanje ne izdaju pismene naredbe na takav način. Upravo to je razlog što najveći broj komentara ima primjedbu na taj dio presude.
Sve to potvrđuje da je Rs nastala genocidom na genocidnoj namjeri, eliminacijom nesrba, i ona je poziv MZ da genocidnu Rs hitno ukine.
Za mnoge komentatore presuda je skandalozna, katastrofalna i razočaravajuća, jer za 6 opština BiH, uključujući Prijedor, za koje je utvrđena genocidna namjera, nije prepoznat genocid, i to samo radi toga što broj žrtava nije bio dovoljan da se utvrdi genocid, mada broj žrtava nije obavezan po kriterijima za prepoznavanje genocida. Iz toga proizilazi da nisu tačni navodi nekih da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati genocid u tih 6 opština, već to nije htjelo ili smjelo, jer bi to pokrenulo i neke druge odgovornosti, koje se žele izbjeći.
U nekom smislu i ova presuda Mladiću, kao proces Miloševiću pa dijelom i Karadžiću, pokazuje da se zločini isplate činiti, kad se predstave kao djela za opštu stvar i doprinos domovini. Srpski projekat teritorijalnog proširenja na teritorij BiH i uništenja Bošnjaka genocidnom namjerom je star skoro dva stoljeća, i oni koji se žrtvuju na tom putu, kao Mladić, postaju srpski heroji. To pokazuju reakcije na Mladićevu presudu čelnika Rs, posebno Ivanića i Dodika, ali i mnogih građana Rs. Za Dodika je Mladić heroj i patriota. Čak ni Patrijarh Irenej ne vidi zločin kao zločin, već kao đavolje djelo.
Kad član Predsjedništva potstiče genocid
Za Ivanića je Haški sud velika politička predstava, u kojoj su Srbi osuđeni na 758 godina zatvora sa 5 doživotnih, Hrvati na 166 a Bošnjaci na svega 41 godinu. Da su Bošnjaci napali Srbiju sa namjerom i mašinerijom kakvu je pokrenula Srbija (tada krnja Jugoslavija) sa Srbima u BiH, sigurno je da bi odnos izrečenih presuda Bošnjacima bio proporcionalno obrnut, ali još rigorozniji. U svakom drugom državnom uređenju, član Predsjedništva, dojučerešnji Predsjednik države, koji svojom izjavom daje pravo jednom dijelu svog naroda na genocid nad drugim narodom, ne bi dočekao ni drugi dan u svojoj fotelji, a Ivanić ogrezao u mržnji prema Bošnjacima nastavlja širiti jaz među narodima.
Samo Bošnjaci teže pomirenju
O pomirenju, koje je bio jedan od ciljeva Haških procesa, smiješno je sad i govoriti. O tome nedvojbeno svjedoče komentari presude Mladiću u Ist. Sarajevu, Banja Luci, i drugim gradovima Rs . Za utjehu ostaje samo to da ono što ljudi zaista misle možda ne smiju javno reći…
I prije i nakon ove presude može se uočiti da bošnjačka žrtva, i pored boli i trauma koje nosi u sebi, nije poklekla, već je sačuvala dostojanstvo i spremnošću na obnovu zajedništva izdigla se iznad same sebe. Za žaliti je veliki dio srpskog naroda, naročito onog u Rs, koji je postao i ostao taocem bolesne ideologije ideologa Velike Srbije, koja se svih postdejtonskih godina oplođuje u fašitičkim klišeima genocidne Rs, vuče srpski narod u izolaciju, prijeti da sruši i ugasi svaki vid komšijske ljubavi i saradnje i pretvore je u netrpeljivost i mržnju.
Burlington, 24. 11.2017
Zijad Bećirević
