U bogatoj flori NP ,,Lovćen” i njegovoj podgorini zabilježeno je 1300 različitih vrsta od kojih je znatan broj reliktnih i endemičnih ne samo za ovo područje već i za područje Balkana. Na području NP ,,Lovćen” zastupljen je mali broj četinarskog drveća s vidno ograničenim arealom. Od prirode se javlja subendemična vrsta munika (Lat, Pinus heldreichii) koja je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae, na području Lovćena, Štirovnika, Vučeg Dola, Kuka, Bižaljevca s bogatim arealom širenja navedene vrste. Lujo Adamović (Rovinj, 31. jula 1864. – Dubrovnik, 19. jula 1935) je bio dubrovački botaničar, jedan od najboljih i najpoznatijih botaničara u Evropi u periodu pred Prvi svjetski rat. U svom radu (1908) on iznosi podatke o ovom boru osporavajući Pančiću da je u pitanju Lat. Pinus nigra subsp. laricio, a što je sinonim za crni bor (Lat. Pinus nigra). Takođe, prisutna je na području NP ,,Lovćen” rijetka dekorativna, ali izuzetno značajna vrsta Tisa (Lat. Taxus baccata) koje ima na području Tisove ploče, Vučje rupe, Trešnje, ali i na lokalitetu Podjezerce. Višegodišnjim pošumljavanjima na području NP ,,Lovćen” unesene su različite četinarske vrste drveća: crni bor (Lat. Pinus nigra), bijeli bor (Lat. Pinus silvestris) koje su se u manjoj ili većoj mjeri održale na ovim prostorima. U dendroflori Lovćena do 1993. godine nije bila zabilježena vrsta bora krivulja (lat. Pinus mugo je zimzeleni četinarski žbun, rijeđe malo drvo iz roda borova Pinus. Naziv mugo potiče od narodnog naziva mughus kako se ovaj bor naziva u Alpima. Druga domaća imena ovog bora su planinski bor ili klekovina),a otkrila su ga eminentna naučna imena Dr. Milosav-Mišo Anđelić, dr. Dragan Karadžić i dr. Vladimir Vujanović na lokalitetu Ivanova korita (1300 mnv) u neposrednom kraju prostrane vrtače Blatišta, preciznije lokalitet Rupe, jula 1993. godine. Oni su u svojim naučnim istraživanjima utvrdili da se radi o lat. Pinus mugo var. mughus (Scop.) Zenari. Anatomsko morfološke karakteristike ovog varijeteta poklapaju se sa podacima Jovanovića (1951, 1971), Vidakovića (1982), Vukićevića (1987), Šilića (2005). Prema istim autorima ovaj varijetet dolazi u istočnim Alpima i na Balkanu, gdje čini gornju granicu šumske vegetacije.
Šuma bora krivulja (lat. Pinus mugo) na Lovćenu karakteriše grupimičan raspored poleglih stabala do visine od 3 m. Nalazi se na krečnjačkim blokovima i stijenama i u depresijama s ireverzibilnom mikroklimom. Slične šume na okolnom području izgrađuje polegla kleka (lat. Juniperus communis ssp.alpina ) kao degradacioni oblik zajednice bora krivulja.
OPIS, ZNAČAJ I ULOGA BORA KRIVULJA U ZAŠTITI PLANINA
Bor krivulj (Lat. Pinus mugo). Habitus – u zavisnosti od stanišnih uslova habitus veoma varira; javlja se kao nizak, polegnut grm, ili naraste do 10 m visine. Najviše ga susrijećemo u obliku polegnutog grma, 2,5 – 3 m visine čija nepravilna debla leže na zemlji ili kamenju; grane guste, sabljasto povijene prema gore. Kora – crvenkasto-sivopepeljasta, tanka (oko 4 mm), ljušti se u malim ljuskama. Korijenov sastav – nema glavni korijen; bočni korijeni brojni i jako razgranati, šire se u radijusu i do 10 m. Pupoljci – izduženojajasti, jako smolasti, ljuske pupoljaka svijetlocrvene.
Iglice (četine) – oko 2 – 6 (– 8) cm dužine i 1,5 do 2 mm širine, tamnozelene, jednobojne na licu i naličju, ukočene, oštre, na krajevima fino nazubljene, nalaze se po dvije u bijelom kožičastom rukavcu. Ostaju na granama 5 – 10 godina. Cvjetovi – muški do 15 mm dugi, žuti; ženski okruglasti, plavičasti, većinom 2 – 3 skupa. Šišarke – u mladosti plavičaste, kasnije smeđe boje, okruglasti, 2 – 7 cm dugi i do 2,5 cm široki, sjedeći. Apofiza romboidna ili kvadratoidna s crnkasto obrubljenom grbicom (pupoljkom). Dozrijevaju u proljeće treće godine. Sjeme – jajoliko, sivosmeđe, do 5 mm dužine, s 2 – 3 puta dužim krilcem. Mlada biljčica sa 7 (3 – 8) kotiledona.
Biologija – jednodomna (često dvodomna), ane-mofilna i pretežno heliofilna vrsta. Prilagođena na ekstreme surovog planinskog klimata na gornjoj granici šume i drveća. Doživi veliku starost.
Vrijeme cvjetanja – VI – VII. Razmnožavanje – sjemenom. Stanište – subalpski i alpski pojas, gdje na granici šumske vegetacije obrazuje posebnu i veoma karakterističnu zajednicu klekovine bora (Pinetum mughi Horvat). U sjevernom dijelu areala naseljava i tresetišta. Dopire do 2.600 m nadmorske visine. Opšta rasprostranjenost – srednja i južna Evropa (u širokom arealu javlja se nekoliko varijeteta i formi: na dinarskim planinama najčešći je var. mugo, na Alpima i Sudetima zastupljen je var. pumilio Haenke, a na Pirinejima i zapadnim Alpama var. uncinata Ram.). Bor krivulj je moguće naći na nižim položajima na dnu vrtača (Blatište tipičan primjer) gdje se uslijed temperaturne inverzije skuplja hladni vazduh, što je jedan od temeljnih fenomena dinarskoga krša. U vrijeme ledenog doba bor krivulj je bio rasprostranjen i na znatno manjim nadmorskim visinama.U flornom sastavu zajednice značajan je veliki udio borealnih i arktičkih biljnih vrsta koje su na ove prostore stigle u vrijeme ledenog doba. S obzirom na klimatske uslove u kojima raste krivulj, rijetki su insekti koji mogu uzrokovati štetu na prirodnim sastojinama bora krivulja. Ima jaki zaštitni karakter; čuva zemljište od erozije, a niže položaje od bujica i sniježnih lavina. S tim u vezi treba ga zaštititi od bilo kakvih eksploatacija. Kako na području NP ,,Lovćen” ima određeni broj lokaliteta gdje su izraženi usovi, erozije i lavine, bio bi zbog svoje forme izuzetno pogodan za širenje (sadnju) jer zbog svoje elastičnosti trpi sniježne nanose, jake vjetrove i ekstremne klimatske prilike te mu se samim tim mora posvetiti veći značaj i pažnja. Bor krivulj predstavlja reliknu vrstu, a upravo ta činjenica da je smatramo reliktnom, govori nam o tome da ona potiče iz doba kada su na prostoru na kome se javlja vladali drugačiji uslovi života. Takođe, riječ je o ekološko-floristički značajnoj vrsti koja je rijetka. Nažalost, predstavnici ove vrste su ugroženi te je njihova zaštita neophodna. Navedene karakteristike (ugroženost, reliktnost, floristički značaj, rijetkost) dovode nas do zaključka da je potrebno da bor krivulj u sklopu NP ,,Lovćen”, kao dio šumskog rezervata, još više zaštitimo i s eminentnim stručnjacima, i saradnjom s Upravom za šume Crne Gore, se osmisli adekvatan plan proizvodnje sadnica navedene vrste.
Literatura i izvori: L. Adamović (1908): Die Panzerfohre im Lovćengebrige, Magayar Bot. Lapok Z, 200-203. Horvat I. (1950): Šumske zajednice Jugoslavije. NZH, s, 59-60. Zagreb, Jovanović B (1951): Priručnik za određivanje dendroflore, Nuačna knjiga s, 14-15, Beograd. Jovanović B (1971): Dendrologija sa fitocenologijom, Naučna knjiga, Beograd. Nacionalni park Lovćen: Prostorni plan područja posebne namjene, Ljubljana, 1983. Rauš Đ (1976): Šumska fitocentologija 208-210, Svjetlost Sarajevo. K. Tomić-Stanković (1970): Vegetacija Lovćena u Crnoj Gori, Priština (Posebno izdanje). Vukićević, Emilija (1982). Dekorativna dendrologija. Beograd: Privredno finansijski vodič. str. 101—102. Lanzara, Paola (1984). Drveće. Ljubljana: Mladinska knjiga. str. 80. Tomić Z. (1992): Šumske fitocentoze Srbije, Univerzitet u Beogradu, s, 104-105, Beograd. Vidaković. M (1982): Četinjače-morfologija i varijabilnost, JAZU, 456-459, Zagreb. Vukićević (1987): Dekorativna dendrologija, Nuačna knjiga, s, 105-107. Nacionalni park Lovćen prirodna i kulturna dobra, izdanje CANU, s, 229-231 1993. Atlas dedroflore (drveće i grmlje) Bosne i Hercegovine, 2005. „Pinus mugo – Mugo Pine (Fact Sheet ST-467, October 1994.)” (PDF). e Environmental Horticulture Department, Florida Cooperative Extension Service, Institute of Food and Agricultural Sciences, University of Florida.
Pišu: Božidar Proročić i Ana Uskoković
