Piše: Sead HambiralovIć
Susret u par minuta. A ”volim sretati razne…” (”Panonika, priče sa slanih jezera”, S.H.). Zaintrigirao mlađahni biciklista iz Irske koji se zaputio u Istanbul – pretovaren sa torbama – po dvije sa stana prednjih i zadnjih točkova i najveća, peta iza cica, te na kosoj šipki okačene dvije velike, pune flaše vode. Zastao je na zvorničkom Mejdanu blizu pasarele kod sportske dvorane. Nije to bilo mjesto da razapne šator a ubrzo doznati da će produžiti i pred mrak stići u Loznicu. Taman da razmijenimo adrese i uradim fotos sa pozadinom Drine i mosta. Mailom ćemo ostalo što treba. Da, prošao je Dragan Alempić, brat Duška ”Pilota”, nekadašnjeg golmana Drine, Čelika i Osijeka. Naravno, pozdravili se i – to je sve. Valjalo je i meni požuriti na jednu dogovorenu večeru.
MLADIĆ SE PREDOMISLIO: Narednog dana poruka: ”Mogu li zamoliti da ne objavljujete članak ili fotografije. Ja sam privatna osoba i više volim da se informacije o meni ne objavljuju. Bilo mi je zadovoljstvo upoznati vas. Hvala, uživao sam u razgovoru. Želim vam sve najbolje…”
U novinarskoj karijeri ponekad, u zadnji čas, slično dešavalo. Biranim riječima odgovorio (plus slika neka ima za ”uspomenu”) i obećao da ne brine, ispoštovaću. I bolje tako, pretiče mnogo važnije. A onda vratio film sa upitnim: ne ide se na tako dalek put u kasnu jesen (?!). Vjerovatno dogovor da tu ”nekoga” sačeka i koji možda posavjetovao da se ne eksponira po medijima (?!).
Čudno, a ne bez razloga odabrao sam mjesto za snimak i planirao ”vežem” u nesuđenom tekstu. Odatle su davnih godina ”Dva splavara mala” zaplovila Drinom do ušća u Savu. Prvi put sa Nerminom Zejnilagićem, na balvanima koje smo izrezali od starih bandera poslaganih ispod Tirketove kuće, a drugi put sa mlađim bratom na četiri sastavljena bureta da ”utvrdim doživljaje” za knjigu.
…
Na Autobuskoj stanici svakodnevno se motaju migranati. Ovaj put sasvim skoskani i ne ispuštaju iz ruku skupe mobitele. Kao da su krenuli na neki obližnji koncert, a ne u neizvjesnost. U autobusu je mlađa strankinja koja ima – nema veze sa grupom. Jedan čiča, čim je ušao na Capardama, sjeo do nje i ”rukama” okrenuo ”razgovor”. I sa njene i njegove strane najčešće čulo: ja- ja-ja-ja…Nemal je ”navede” da izađe na Brčanskoj Malti. Nazvala nekoga i produžiće do glavne stanice. Gdje, kao i u Zvorniku, sve funkcioniše kao sat i uhodano ovi putnici ”prosljeđuju” dalje. Posao je posao, kako onih koji ilegalno prebacuju grupe preko Drine, prevoznici takođe zarađuju, a oko ”me(h)ke” granice razne su priče.
”A DOGAĐAJ SE VALJA, PRIJETI…”: Spočetka u mome ”Novom suncu” kako je krenulo u rodnom gradu ranog prolječa 92. Ovo sad, sliči i neka pomirenost što se gruha u Ukrajini i što najcrnje prijetnje sustižu. Haman se još jedino uzda u Boga, ali biće da je okrenuo leđa ovakvom svijetu. Pa ono naše, ”ma neće, gdje to može biti” (u istoj je knjizi, op.a.). Kao prevladaće razum – preslikano kao prije tri decenije. I pride neki novi ”turisti” i ko sve ne, vršlja nam po zemlji.
Onda novost – na kraj pameti da snimim i pišem o muralu zvorničke ratne jedinice na prvoj kuli pored šetališta. Simbolika je jasna, ali pokazaće se da je zbrženo. Zadnjih dana pridodato i ime osuđenog generala. Nije bilo mjesta pa ispisano na pješačkoj stazi. Može biti da je bilo prijedloga da se oslika na kuli na sredini Drine i temelji mosta sasvim ”zaokruže” – zahtjevno, komplikovano i opasno je visiti na skeli. A da je urađeno, vjerovatno ovdje niko ne bi ni pisnuo, niti krenu reprize protivljenja ”druge strane” koje su trajale u Beogradu.
Ovako ili onako otšutim kada je most u pitanju – zbog sjena u Drini. O, tugo, šta je bilo strašnije: kada su petogodišnjeg Tarika i oca Faika Čaklovicu bacili preko ograde! Ili da je ispod plutao dobri Omer Subašić i rijeka izbacia kod Kozluka. A tek šta je Hanifa ispričala: samo što su nju i Minu otjerali, zaboravila štaku. Kad se vratila u njenom dvorištu jedan prao krvav nož..! Njenog Hazima Hadžiavdića bacili preko podzide i zapao na vrbi pored Drine. Omer bio lakši i matica ponijela.
U tom sumraku svjetova ukazala se n a d a, vrisak Nade Ostojić: “Što mi ubijate komšije Muslimane!”- ubiše i nju…!!!
Podugo je nabrajati, nešto malo je osuđeno i, kao da se ništa nije desilo. Makar ostade onaj trag na Kazanbašči (zapušteni spomenik na prvoj masovnoj grobnici, op.a.), te spisak ubijenih Zvorničana s druge strane zida Riječanske džamije van pogleda sa ulice (?!) i u mome ”Bijelom cvijetu iznad puta”…
A onda se krenula zbrzavanja ”normalnost”, ali nije za svakog modra rijeka. Ne tako davno pokušali obnoviti skokovi s mosta. Na ”ravnom” montirana skakaonica (”špic” je najviša kota, ovo druga, onda ”sa ograde” i najniža visina, kula, op.a.). I, koji baksuzluk i greške organizatora! Drina zamutila i zapelo oko dolaska ronilaca. Kićo Vidaković džaba upozorio da se odgodi (”glumac” moga davnog filma ”Skok za banku”, kada je letio sa ”špica na noge”, op.a.).
Mladog slovenačkog skakaća voda odnijela. Izbacila 14 km nizvodno, kod Kozluka…(Nakon farbanja mosta skakaonica je uklonjena i pretpostaviti da se skokovi više nikada neće organizovati, op.a.). A pisano o sastanku Kolegija gradonacelnika, dok je na čelu bio Budimir Aćimović, kada sam na kraju ”poentirao” pitanjem: je li stigao majl da bih se pored moga projekta ”uključio” i oko ”Zvorničkog ljeta”. Uslijedila šutnja, neko ”sklonio” i nije predato. Da je bilo drugačije – sa Kićinim i mojim mišljenjem sugurno ne bi desila tragedija…
E pa, sve to ima – nema veze sa Nebesima. A oko ljetnjih derneka pored mosta, pitanje je li prvo trebalo uraditi ponešto radi pijeteta prema onima kojih više nema, pa tek onda (i) s mjerom, ”hljeba i igara”.
INICIJATIVE MAČKU O REP: Prije tri godine haj da predložim da se na 90- godišnjicu mosta uradi nešto ”posebno”, i postane poznatiji nego višegradski i mostarski. Sa dodatnom emocijom jer je po godinama Majkin ”vršnjak”. Došlo i do Vlade Srbije. Vjerovatno bilo ”nezgodno” direktno odbiti jednog ovakvog, proslijeđeno nekom ministarstvu koje nije imalo ”dodirno” sa ”temom”, pa tako i odgovoreno. A ni toliko (elementarno) od Kabineta novog gradonačelnika – sve na ”tanjiru” kako da se pretekne Međugorje (kolumna: ”Tri ukazanja u Zvorniku”, portal BHDINFODESK, op.a.). A ”razumjeti” tamošnjeg prevoznika ”Eurobus” (nekadašnji ”Drinatrans”) što su se na kraju ušutili oko ”turističke razmjene” putnika: Zvorničani vikendima redovnom linijom u 7.30 na Slana jezera, Tuzlaci u 10.00 istim busom na Drinu, Jezero ili Kulu. Onda ”Transturistom” (”Srebreničkim” busom) povratak u 18.30, a Zvorničani ranije, takođe redovnom linijom, u 17.00. Može biti da je jednostavnije i isplativije prevoziti migrante…
Ovaj fotos je snimljen prije nekoliko godina kada povremeno sa Hidroelektrane ”puste” nagomilanu plastiku. Prvi put se zastidio 97. kada je direktor jedne renomirane švedske institucije došao u Tuzlu da prati Dane GljiveMira. Nedugo do osnivača ovog projekta u Örebru
izokole je došla priča oko nekih ”utisaka”. A pisano o ljetošnjoj posjeti prijatelja iz Karlskrone i snimanju ”tragova” u zavičaju. Pred ulazom u stari grad na Kuli kadar o kome će se pričati, a pitanje šta od ostalog snimljenog ”probrati”- zbog smeća i brojnih grafita po ovoj unikatnoj starini odakle puca veličanstven pogled na sve četiri strane.
M O S T O V I
Mostove graditi treba
obale da budu bliže,
preko mosta se prijatelju ide
po osmjeh i zagrljaj.
A kad se tammi oblak nadvije
i zlo kada iz ljudi sukne
most je onda krhak
da podnese i prve zime.
Zato treba graditi kako treba,
iskreni stisak ruke – temelj da bude
a onda nema te sile,
najhladnijeg vjetra, niti zime
koji most će da sruše.
Mostove graditi treba
obale da budu bliže,
preko mosta se prijatelju ide
po osmjeh i zagrljaj.
(Poema Mostovi u knjizi Novo sunce, S.H.)
————————————————————————————————————————————————————————-
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
