Sa samo isprintanom adresom Sveučilišta u Pekingu, nekoliko kofera i željom da svoje obrazovanje završi baš na kineskom Capital medical University, studiju s najboljim programom kliničke medicine, Mostarac Josip Cvitković započinje svoju životnu pustolovinu kojom uspješno upravlja već šest godina. Cvitković je stigavši na fakultet i položivši sve zadate teške ispite ubrzo uvidio da je jedini student s prostora bivše Jugoslavije koji se okušao u ovom izazovu, a kada se tome doda još da svoje studije završava na tečnom kineskom jeziku, priča dobiva još ozbiljniji, ali i ponosniji ton. O cijelom iskustvu koje i dalje traje, kineskom stilu života i obrazovnom sustavu, snalaženju i prilagođavanju, hrani i kirurgiji, razgovarali smo detaljno sa Cvitkovićem, koji se potrudio prenijeti svoj osjećaj i na nas.
„Budući da sam završio srednju medicinsku školu Sestara milosrdnica u Mostaru, upisao sam smjer biologija-kemija na Sveučilištu u Mostaru gdje sam tokom studija otišao jedan semestar na razmjenu u Zagreb te jednu godinu na razmjenu u Peking kao student kemije na Beijing Institute of Technology 北京理工大学. Za mene će 2017. godina biti jedna od dražih, jer sam tijekom te godine obišao mnoga mjesta te stekao jako dobre prijatelje. Prije dolaska u Peking, nisam gotovo ništa znao, trudio sam se pronaći barem jednu osobu u Mostaru koja zna nešto o Pekingu, ali nažalost nisam uspio. No, ono što sam pronašao u Mostaru je podrška, iako mnogi su bili iznenađeni i zbunjeni, bilo mi je drago okušati se i vidjeti kakav je zaista Peking“, započeo je svoju priču Cvitković za Hercegovina.info.
Nakon puno sati putovanja i tri avionska leta, Cvitković se konačno našao te 2017. na kineskom tlu.
„Imao sam isprintanu adresu sveučilišta jer tada nisam znao niti riječi kineskoga, uzeo sam si bus kartu jer tada nisam znao koliko su sigurni taksisti u Pekingu. Budući da je Peking ogroman grad, a BiH je samo 3 puta veća od Pekinga koji danas broji oko 21 milijun stanovnika, bio sam jako nervozan snaći se, no srećom ljudi na ulici su jako srdačni i sretni kada ih se upita za pomoć. Kao i svugdje borba s papirologijom zna biti isrpljujuća, no nakon par dana papirologije konačno sam mogao upoznati Peking. Te 2017.godine bilo nas je dosta Europljana na Beijing Instute of Technology i svi smo u početku bili ‘prestrašeni’“, prisjetio se Cvitković.
Bio je zadivljen koliko studenti u Kini marljivo uče i rade, a kaže da takvu posvećenost, nažalost, sve manje vidimo kod nas.
„Odlučio sam upisati se na studij medicine, jer sam vidio koliko toga mogu naučiti u Pekingu. S ciljem sam odabrao Capital medical University, jer imaju najbolji program kliničke medicine, no budući da je studij na kineskom jeziku, morao sam naučiti kineski jezik te položiti prijemni ispit. Postoji svega desetak sveučilišta koliko mi je poznato da nude program pripreme stranih studenata za studiraje u Kini na kineskom jeziku. Stoga, 2018. godine upisujem studij medicine, poslali su me u Jinan济南 koji je u provinciji 山东 Shāndōng, a Shāndōng je provincija u kojoj je rođen čuveni Konfucije 孔子“, objasnio je Cvitković.
Prijemni ispit
Na Shandong University pripremao se za prijemni ispit koji se sastoji od matematike, kemije, kineskog jezika i medicinskog kineskog jezika.
„Iako sam živio u Jinanu godinu dana, osim učionice i sobe nisam vidio puno, čak sam jeo u McDonaldsu ili drugim restoranima brze hrane samo da ne gubim vrijeme i što više učim. Imali smo toliko zadaće, provjera, da je tempo bio jako visok. Također, u ovakvim programima, tu se jako rijetko netko sa ‘zapada’ prijavi, obično su studenti iz Azije te Afrike, pa sam se osjećao jako usamljeno, pogotovo zbog toga što načini rješavanja matematike i kemije su bili drugčiji u Kini. Brzo sam shvatio da sam očito prva osoba ne samo iz Mostara, već i prostora bivše Jugoslavije koja radi program pripreme za studiranje medicine, na kineskom jeziku u Kini. Možda griješim, ali teško mi je palo sazanje da sam prvi. No došao je i taj dan, cijeli tjedan smo imali finalne ispite, Kina vam je zemlja u kojoj se ovakvi ispiti shvaćaju jako ozbiljno, pa je promet u gradu Jinanu bio reguliran, plakati ohrabrenja po kampusu i nade učitelja da ćemo položiti sve ispite“, kazao je Cvitković.
Na sreću, položio je sve ispite.
„U suprotnom, morao bih se pakirati kući. Par mjeseci kasnije stižem na svoj fakultet, Capital medical university, naravno jedini sam bjelac u učionici gdje nas je tada bilo oko 400 studenata i iskreno to mi je bio šok, jer sam imao osjećaj kao da sam u svatovima. Brzo sam shvatio da i ovdje ništa nije drugačije, učiš, a kad ne učiš čitaš knjigu i tako do danas“, prokomentirao je Cvitković za Hercegovina.info.
Kako kaže, često je ponosan na činjenicu da je iz Mostara, ne voli se svrstati da predstavlja nešto veće i više, ali je svakako jako ponosan na svoju srednju medicinsku školu Sestara milosrdnica jer su mu dali znanje i moral s kojim je vođen u nadi da bude što bolji liječnik.
Život u Pekingu
„Trenutno mogu reći da je moj život u Pekingu jako ispunjen. Tečno pričam kineski jezik, obožavam kinesku hranu, oni također piju rakiju od riže 白酒Báijiǔ, trudim se učiti što više o kineskoj povijesti jer je jako bitna. Naviknuo sam se na tempo života u Pekingu, mnoge stvari naručujem online. Ovaj mjesec mi je bio jedini problem pronaći stan, budući da sam visok, mnogi stanovi u Pekingu mi ne pašu, ali srećom našao sam jedan po mjeri. Budući da svaki dan idem u bolnicu, morao sam pronaći stan u blizini bolnice, i to ‘blizu’ vam je u Pekingu nekih 30 minuta metroom. Osim Pekinga obišao sam mnoga druga mjesta poput Šangaja, Dalian, Shíjiāzhuāng, Xiàn yì,Gāo bēi diàn, okusio lokalnu hranu i običaje. Obožavam kineske brze željeznice, vlakovi putuju brzinom od 300km/h a cijene karata nisu skupe, pa je veoma pristupačno obići Kinu koja je veoma velika u jako brzom roku“, objasnio je Cvitković za naš portal.
Nakon par godina shvatio je da je kineska kuhinja toliko bogata, a čak ima mnogih jela koji su slični našoj kuhinji.
„Sada već je moguće naručiti vino iz Čitluka, Vegetu, Linoladu, grad Hángzhōu i Qingdao (koji je nekada bio njemačka kolonija), prave čvarke tako da sam jako zadovoljan. Nedjeljom ako sam slobodan odem na misu, pjevam u crkvenom zboru, katedrala u Pekingu je oko 300 godina stara, mise se mole na kineskom, a nedjeljom ima misa na engleskom jeziku. Ono što mi nedostaje, jest zrak i planine, Peking je jako ravan grad, a ljeti je topliji čak i od Mostara. Ono što mi nedostaje jest popiti dvije-tri kave, i lagano kroz grad. Peking je jako brz grad, dogovoriti piće i izlazak se planiraju par dana prije jer gdje god da idete treba vam nekih pola sata-sat da se sastanete“, pojasnio je Cvitković.
Iskustvo u kineskim bolnicama
„Vjerujem da je Kina odlično mjesto da se steknu medicinska znanja i vještine budući da je broj pacijenata jako velik, samim tim izazovan za cijeli medicinski sustav. FuXing 复兴 bolnica u kojoj trenutno radim ima jako veliki ”work load”, teško je reći je li rana zora ili kasno večer budući da je bolnica uvijek puna. Odnos liječnika i pacijenta je drastično drugačiji nego kod nas, liječnici su puno više pristupačniji, ovdje se ne gleda je li kuta ispeglana i čista, toliko je posla da se na to i zaboravi. U našu bolnicu dolaze ljudi iz cijele Kine, jer je FuXing bolnica poprilično stara i ima jako veliki ugled. Obično najsmješniji dio bude kada pričam s pacijentima, par sekundi su u šoku jer vide stranca da s njima komunicira na kineskom to mi se često događa“, istaknuo je Cvitković za naš portal.
Kirurzi u bolnici dobro znaju za BiH i ne samo za BiH, već i šire, a prema njegovim riječima, jako su inteligentni i profesionalni te svakodnevno pričamo o kulturološkim razlikama, jer mnogi od njih pričaju više jezika, a također veliki je i broj žena koji su kirurzi.
„Drago mi je da mogu vidjeti mnoge rijetke bolesti, komplicirane operacije, iz kojih sam već toliko naučio, a tek smo počeli. Svaki dan ima veliki broj operacijskih zahvata, kako mnogi traju satima, a ja cijelo vrijeme se trudim upijati što više moguće znanja i iskustva, pa dani mi jako brzo prolaze. Budući da sam jedini bijelac u bolnici, uvjek sam ‘popularan’ pa svi žele imati kratak razgovor sa mnom, nekada mi to stvara problem, jer sam uvijek u žurbi, ali se trudim ostaviti dobar dojam. Na svakom odjelu kirurgije imam svoga mentora, jako se poštujemo i zahvalan sam što imaju povjerenje u mene i moje sposobnosti. Red i rad je jako bitan u studiranju, na našem sveučilištu je zabranjeno izostati više od 3 dana u godini tako da nema prostora za lijenost. Možda vam taj podatak zvuči čudan, no to je nešto što je normalno za njihov obrazovni sustav. Budući da mi je ovo zadnja godina, pretežno imam praksu“, nagasio je Cvitković.
Razlike u obrazovnom sustavu
Razlika je ogromna, srednja škola u Kini je teža nego fakultet, a zbog varanja možete završiti u zatvoru.
„Primjera radi, moj prijatelj, dok je išao u srednju školu učio je 30 dana bez pauze, a jedan dan u mjesecu, odmarao je pola dana kako bih imao vremena ošišati se. Jedan bod više može ostaviti stotine tisuća studenata iza vas, stoga je srednja škola veoma stresna i ispunjena isključivo učenjem. Sveučilište na kojem ja studiram prima studente s jako dobrim rezultatima Gāokǎo. Sveučilišno studiranje je također teško, jer u pravilu svake godine ispiti su sve teži, drugačiji te imate samo jednu priliku za izići na ispit. Ukoliko padnete ispit imate priliku za popravni na kraju godine. Studiranje nije besplatno, ali mnogi studenti imaju stipendije jer su ipak jako uspješni i marljivi. Sveučilišni kampusi su vam poput maloga grada, imate sve što vam treba“, kazao je Cvitković.
Njegov studij je jako težak jer svake godine plan i program se mijenja, a sveučilište želi sačuvati prvo mjesto u studiju kliničke medicine u Kini.
„Ispiti su minimalno dupli ili trostruki, što je najsmješnije nema lakih ili teških ispita, svi su teški. Pogotovo što smo prošli semestar imali ispite u drugom dijelu grada, pa putujete tri sata do ispitne sale, i poslije ispita natrag doma. Ispiti su uvijek samo dva sata, što je jako malo, pogotovo što kada pišem ručno kineski, jako sam spor, nema mjesta varanju, to je u Kini zatvorski kažnjivo, a uz profesore koji nadgledaju salu tu su i kamere. Ocjene su u postotcima od 1 do 100, što čini rezultate jako preciznima za svakog studenta“, istaknuo je Cvitković za Hercegovina.info.
Razlika između bh. i kineskih bolnica
„Prošlo je jako puno otkako sam zadnji put bio u našim bolnicama. Iskreno vjerujem da treba iskoristi prostor za suradnju s bolnicama u Kini, jer za razliku od zapada koji nas ne gleda kao sebi ravne, Kina ima jako drugačiji pogled na strance i druge države. Malo ljudi zna u Kini, a i u BIH da ne trebamo vize za putovanje, 3 mjeseca možete biti u Kini. To je velika prednost za nas koju možemo iskoristiti. Jer dok mediji govore kako se EU udaljava od Kine itd. zapravo mnoge EU zemlje jako duboko surađuju s Kinom, a mnoga sveučilišta i bolnice imaju združene programe studiranja, pogotovo Njemačka i SAD“, rekao je Cvitković.
Nažalost, ističe, BiH nema nikakav marketing i imidž u Kini.
„Činjenica da je BiH i dalje sigurna zemlja, nalazi se u Europi, imamo Bruce Lee kip u Mostaru, to su nam već dovoljni razlozi da se oglašavamo u Kini. Tu su i proizvodi poput vina kojeg Kina sada želi još više jer ne uvozi vino iz Australije, voda, sol. Svijet se brzo mijenja, stanovnici Kine svake godine žive bolje i bogatije, a činjenica je da se kulturološki lakše možemo poistovjetiti s Kinezima nego mnogim državama Zapada“, kazao je Cvitković.
Planovi za budućnost i povratak u Mostar
Teško je planirati budućnost, a za sada se najviše brine oko nostrifikacije diplome, jer je siguran da će sigurno biti teško zbog same birokracije kod nas.
„Želim se vratiti zbog toga što sam jako dugo u Kini, daleko od svoje obitelj i prijatelja. Nadam se pronaći bolnicu u kojoj ću moći dalje razvijati svoje kvalitete i stečena iskustva u nadi da pružim što bolju pomoć pacijentima. Za mene je svijet postao mali, avionom se za kratko vrijeme može daleko stići. Bio bih sretan vratiti se u Mostar i raditi na odjelu kirurgije. Tehnologija brzo napreduje, 5G će u budućnosti otvoriti mnoge mogućnostu u liječenju i dijagnostici bolesti“, pojasnio je Cvitković.
Za kraj, pored zahvale svojim bliskim ljudima i mentorima, Cvitković je poželio zahvaliti i biskupu Petru Paliću.
„Želio bih zahvaliti našem biskupu Petru Paliću na podršci i molitvi te Uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Uveliko su mi olakšali moj povratak u Kinu poslije pandemije“, zaključio je Cvitković.
N. Vukadin/Hercegovina.info
