Djeca i njihovi roditelji se sastaju svake sedmice kako bi upoznali sve ljepote bosanskog jezika, učeći i dopunjujući znanje i primjenu ovog bitnog sredstva komunikacije
Proteklog vikenda u Oslu je obilježen zanimljiv i važan jubilej – deseta godišnjica Organizacije za djecu i mlade Jabuka. Obilježavanje ovoga jubileja je počelo prigodnim pozdravnim obraćanjem Ajsele Imamović i Mike Tase, starog i novog predsjednika uprave škole.
Deset godina ova, kako je nazva profesorica maternjeg jezika, jedinstvena edukativna radionica za učenje bosanskog jezika, okuplja djecu i omladinu kako bi upoznali i primijenili osnove svog maternjeg jezika.
Već deset godina djeca i njihovi roditelji se sastaju svake sedmice kako bi upoznali sve ljepote jezika zemlje porijekla, učeći, bolje rečeno, dopunjujući znanje i primjenu ovog bitnog sredstva komunikacije. Otkako je ova svojevrsna radionica jezika i stvaralaštva pokrenuta prije deset godina, 2014. godine, kroz nju je prošlo nešto oko tri stotine djece i omladine.
Čitav proces učenja se odvija preko igre, a dobro se znade da je igra najbolji metod učenja.
Možda se to najbolje vidi iz dijela čestitke jedne od kreatora škole, Maje Krpo Muftić.
– Zamislite, deset godina se okupljamo, u ljeta i zime, po kiši i snijegu, nosimo teke i bojice, vučemo kofere pune knjiga i bojanki, neke magične kutije iz kojih izvlačimo magiju ljepote jezika bosanskog. Jabuka se zovemo. A kažemo i bosanska škola. Bosanska jer je naša zajednička i jer nam je jezik bosanski. A škola jer stalno nešto učimo. Učimo gdje dolazi Š, a gdje S. I nije nam teško naučiti jer se smijemo i igramo dok učimo, kazala je čestitajući godišnjicu.
U riječima Maje Krpo je sadržano gotovo sve što bi trebalo znati o radu ove jedistvene radionice za učenje i primjenu, ali i za nezaborav bosanskog jezika.
Jedna od onih koji su poprilično angažovani u radu škole je renomirana profesorica Larisa Hajdarević Lara, kojoj je uručen prigodni poklon kao priznanje za njen dugogošnji angažman u školi. U prigodnoj izjavi ona je podvukla značaj ovih okupljanja djece i omladine, željnih znanja.
Glavni cilj formiranja Organizacije za djecu i mlade Jabuka bio je učenje bosanskog jezika kroz igru i razne druge aktivnosti u okviru edukativno-kreativne radionice. Nepotrebno je govoriti kolika je uloga i značaj poznavanja maternjeg jezika za bosanskohercegovačku djecu u inostranstvu. Očuvanje identiteta je najizraženije kroz maternji jezik. U većini gradova u Norveškoj našoj djeci nije organizovana nastava maternjeg jezika, a svijest o značaju maternjeg jezika kod mnogih roditelja nije bila na zavidnom nivou, tako da mnoga naša djeca ne govore ili jako slabo koriste bosanski jezik u svom svakodnevnom životu. Zbog nepoznavanja maternjeg jezika, djeca se otuđuju od svega što je bosanskohercegovačko i gube svoj identitet.
Zato je inicijativa Selme Mujezinović Larsen, potpomognuta podrškom Nj. E. Emira Polje, u to vrijeme, 2014, ambasadora BiH u Kraljevini Norveškoj, o osmišljavaniju učenja bosanskog jezika kroz igru, dala snagu mnogim pedagozima da počnu razmišljati o načinu realizacije te ideje.
Tako je nastala Jabuka, koja je zamišljena kao arena učenja bosanskog jezika, oaza bosanskohercegovačke kulture na Sjeveru Evrope sa ciljem da, učenjem maternjeg jezika, doprinese očuvanu identiteta, kao i cjelovitom kulturno-umjetničkom i estetskom razvoju djece i omladine, čiji roditelji (ili jedan roditelj) potiču iz BiH.
Cilj nastave je bio da omogući djeci, da u okviru svojih sposobnosti i mogućosti, maksimalno razviju kompetencije potrebne u komunikaciji na bosanskom jeziku.
Jezičke vještine – slušanje, govorenje, čitanje i pisanje podjednako su značajne i usko povezane. Zato se podrazumijeva da su se one preplitale i učenje jedne pomagalo je razvoju drugih. Časovi su bili sklad likovne umjetnosti, muzike, plesa, jezika, knjiženosti i “poznavanja prirode i društva” (Moja okolina), kao i sportskih aktivnosti.
Za planiranje nastave se koristio Plan i program za nastavu bosanskog jezika u dopunskim školama u inostranstvu. Svaki čas je počinjao magijom sastanka, tj. neobaveznim razgovorom sa djecom na neku temu koja je njima zanimljiva (npr. o filmu, igračkama, drugarstvu i sl.). To je bila psihološko-emocionalna priprema učenika za dnevne aktivnosti.
Znanja i vještine, koje su naučili polaznici ove jedinstvene škole, imali su priliku da pokažu na mnogobrojnim manifestacijama koje su organizovane povodom obilježavanja godišnjica i jubileja prigodnih priredbi.
Obilježavanje ovog jubileja je počelo prigodnim obraćenjem.
U daljem toku, koji je bio svojevrsna rekapitulacija dosadašnjeg rada škole, pokazani su foto i video isječci najvažnijih dijelova aktivnosti. Istovremeno, trenutni polaznici škole su izveli prigodan program. Učestvovali su:
- Mali jarići (dramska sekcija): Haris, Emil, Ajla, Elma, Timur, Din, Noam, Niam, Adin, Dino, Alan, Hanna i Una.
- Vicevi i recitacije: Eldar, Emil, Haris, Aris i Alan.
- Plesna grupa “Zlatne vile”: Lamia, Nada, Mia, Iris, Lamija, Elma i Ella.
- Pjesmu “Ima jedna tajna veza” su izveli Eldar i Emir – gitara i klavir.
- Lamija Bašić i Lamia koje su bile voditeljice programa.
- Program su sa djecom pripremale: Amina Mavrić Memija (plesna grupa), a ostatak programa Aida Tahmaz.
Sve je bilo na nivou najboljih prigodnih priredbi, a izvođači su natjerali prisutne roditelje i njihove prijatelje da ih zabole dlanovi od aplaudiranja. I veoma je važno naglasiti da su učesnici i polaznici ove škole rođeni i da odrastaju u Norveškoj. Time sve dobija još jednu dimenziju kvaliteta.
Na kraju svega usljedila je mini zabava i druženje.
Tekst i foto: Fahro Konjhodžić / Moja BiH
