Platforma za progres organizacionim političkim angažmanom diljem svijeta gdje je nastanjena bosanskohercegovačka dijaspora čini pionirske poduhvate u ispravljanju institucionalnih grešaka, rušeći barijere koje dijele domovinu i dijasporu dubokim jazom sumnje i nepovjerenja. Teško je sročiti u riječi sve ono čime naša dijaspora nije zadovoljna u odnosu na tretman od strane institucija društva i vlasti Bosne i Hercegovine prema svojim građanima u inostranstvu. Nekorektnost je najmanji sadržilac bahatosti i neuviđajnosti sa kojima se često bh. službenici u predstavništvima u inostranstvu odnose se prema našim građanima. Većina njih priželjkuje da ih ne posjeti niti jedan bh. građanin – jer oni ne žele da rade u interesu građana i države BiH. To često zbunjuje naše građane u dijaspore kada se nađu pred očitom i zlonamjernom opstrukcijom od strane službenika bh. ambasada i konzulata – te kroz nekorektan odnos indoktriniranih i bahatih službenika vide nekorektnost države prema njima lično. To doživljaju kao frustraciju, uvredu i atak na intelekt – jer se uglavnom radi o primitivnim spletkama iz domena administrativne prizemne opstrukcije. Kada se to uvijek ponavlja, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu, i već iz decenije u deceniju – sigurno da takav destruktivan odnos i provokativna komunikacija ima kapacitet da bh. patriote u inostranstvu otrovnim zubima ugrizu za duši i pobude odbojnost prema voljenoj domovini, pitajući se: „Čime sam zaslužio/-la ovakvo poniženje?“, a potom vremenom slijedi stav: „Zašto i dokle da trpim ovo zlostavljanje kad me, očito, ne želi domovina?!“
Naravno, da pakosni službenik nije mjerodavno ogledalo odnosa patriotskog stanovništva prema našoj dobronamjernoj dijaspori. Međutim, neprijatelji države Bosne i Hercegovine, shvatajući snagu i značaj njene dijaspore – veoma seriozno planiraju i spletkaroški postupaju u namjeri da bh. dijasporu odbiju od svoje matice i u njima probude averziju prema domovini. Pošto su diplomatsko-konularne institucije jedina institucionalna veza naše dijaspore sa domovinom, i htjeli ne htjeli oni su na njih upućeni, te kroz njihov odnos prema sebi grade odnos domovine prema njima kao dijaspori.
Dakle, putem najprimitivnijeg oblika manipulacije, neprijatelji države Bosne i Hercegovine, veoma uspješno su rastjerali veći dio dijaspore od domovine i uložili ogroman napor da bi u duše našim građanima u inostranstvu unijeli smutnju. To je, u najmanju ruku, neljudski i nehumano – ali baš od takvih beskrupuloznih ideologija i vinovnika izvršena je trostruka agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i počinjen najveći zločin na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata. Znači, pošto su osuđeni ratni zločinci a njihovi projekti još uvijek žive u BiH i mobilišu se nove snage za ostvarenje ratnih ciljeva u mirnodobskim uslovima. Za taj zločinački projekat veoma je bitno da se bh. dijaspora odvrati od svoje domovine i da steknu dojam da ih matica ne želi i da nisu poželjni niti dobro došli, a što je neistina.
To i jeste interes onih koji podržavaju opstanak presuđenih zločinačkih projekata od strana Haškog tribunala – ali najčešće naši građani u inostranstvu nisu informisani koja stranka je imenovala svoje poslušnike u diplomatsko-konzularene urede, pa nisu spremni na zlonamjerene reakcije službenika – koji su instruirani baš u cilju stvaranja negativnog osjećanja prema domovini kod naših ljudi u dijaspori. Što je još tragičnije – one političke snage koje se deklarišu kao državotvorne i „probosanski“ orijetisane, uopće nisu aktivne među našom dijasporom da bi ih pravilno informisali, a kamoli educirali kako da se nose sa, faktički, specijalnim ratom koji ima iste ciljeve: podjelu države Bosne i Hercegovine i njeno brisanje sa karte Evrope i svijeta.
Stoga je angažman Platforme za pogres u našoj dijaspori veoma značaja politička aktivnost koja jača vezu matice sa njenim građanima u inostranstvu. Vizionarski angažman profesora Mirsada Hadžikadića je za svaku pohvalu, te se očekuje da se kroz kontinuiranu i sveopću programsku saradnju domovine i dijaspore omogući da naši uspješni građani u inosranstvu dobiju priliku da značajnije utiču na aktuelna dešavanja u BiH – jer im je do sada nuđeno samo da budu donatori i nijemi promatrači.
Piše: Ibrahim Osmanbašić
