BiH dijaspora

‘Zavolio sam Split, a i on je mene!’: šjor Meho, rođeni Sarajlija koji već 50 godina ima ‘biznis’ na Pazaru, oduševi sve koji ga upoznaju, a da vidite tek kakvu su mu počast dali navijači Želje na utakmici s Hajdukom…

banner

Samo je jedan Meho Hrapović – tako je pisalo na transparentu koji su navijači Fudbalskog kluba “Željezničar” iz Sarajeva prije osam godina razvili na Poljudu na prijateljskoj utakmici s “Hajdukom”.

Kad upoznate tog čovjeka koji već pola stoljeća na Pazaru prodaje šešire, onda spomenuti transparent ima još više smisla. Da, dobro ste pročitali, Mehin “biznis” traje već 50 godina, što je u današnjem poslovnom kontekstu svemirsko dostignuće.

Divna je ta ljubav između Sarajeva i Splita, osvjedočili smo se u to nebrojeno puta, a Meho je tome najbolji primjer. Obiteljska tradicija kitničarstva duga cijelo stoljeće učinila je od njega vrsnog majstora u tom poslu, a svoje je umijeće iz rodnoga grada preselio pod Marjan.

– Zavolio sam Split, Split je zavolio mene. Godinama sam dolazio prodavati šešire na Svetog Duju, pa bi onda znao produžiti i ljetnu sezonu, i tako malo-pomalo, evo me ovdje već 50 godina! Moji mi Bosanci kažu da sam postao pravi Dalmoš. Ovdje su me ljudi prihvatili kao da sam njihov rođeni, osjećam se ovdje kao u svojoj kući – hvali naš sugovornik splitsku gostoljubivost i veliko srce.

S obzirom na to da je njegov otac imao, kako kaže, “fabriku kapa”, a zanat se, znamo, prenosi s oca na sina, tako je i Meho izučio obrt i sada on svoje znanje prenosi na svoga sina Edina, koji će naslijediti posao. Edin je, uzgred rečeno, završio tri fakulteta – jedan u Engleskoj i dva u Sarajevu, a tiču se sportskog turizma i menadžmenta.

– I tako, na kraju se vratim ja na kape. Ali, nije mi žao. Sjećam se dok sam bio mali da je moje bilo čistiti očevu radnju, to mi je bila prva praksa. Onda mi je otac dao da ugrijem kalup i tako sam malo-pomalo svladavao tajne zanata. Njemu je tada za napraviti jedan šešir trebalo pet minuta, a meni tri sata. Sada smo obojica tu negdje na vremenu od deset minuta – kroz smijeh nam priča Edin, koji je inače vatreni navijač “Želje”, a upravo je po Edinu Spreči, legendarnom igraču kluba s Grbavice, i dobio ime.

Osim dvojice Hrapovića, na štandu kapa na dnu Pazara ništa ne može proći bez vrijedne i vjerne radnice Josipe Biskupović, koja, koliko smo uspjeli načuti, priča gotovo sve jezike. Njih troje uhodana su ekipa i nema te mušterije kojoj se neće posvetiti dužna pažnja.

– Kad čovjeka vidim, ne gledam mu u džep nego glavu. Odmah znam kakav mu šešir treba. Neki mi znaju reći da im je veličina šešira mala, da ih steže… Eh, nije to do šešira, nego do glave! Sve ja to njima onako kroz šalu kažem – veli šjor Meho.

Pitamo ga koja je vrsta pokrivala za glavu ove sezone najmodernija.

– Sve što štiti od sunca i što je od koristi, to je i moderno! – mudro će naš sugovornik.

Ipak, kako nam govori Josipa, zadnjih godina odlično se kod mlađe populacije, posebno kod “ultraša”, prodaju sombrerosi, te sveprisutni panama šeširi i sve njegove inačice, koje su poseban hit. Za svaku od tih 50 godina koliko je Meho Hrapović proveo u Splitu, možemo samo reći – kapa dolje!

‘Od radnje u Sarajevu ne želim praviti slastičarnicu’

Znamo da vrijeme u kojem živimo njeguje kult brze zarade, zato očuvanje tradicije i starih obrta postaje sve manje isplativo.

– U cijelom Sarajevu postoje još samo dva kitničara, a na prostoru bivše Jugoslavije njih tek četvero koji su majstori u svome poslu – žali nam se Meho, koji kraj Begove džamije u Sarajevu ima još jednu radnju.
Sin Edin nam kaže da ne želi od te radnje napraviti slastičarnicu, koja bi na toj lokaciji u centru grada donosila znatno veću zaradu, već želi sačuvati taj stari štih Sarajeva, za što i dobiva poticaje od gradske vlasti.

Šeširi za poznate glave

Ako niste znali, a nakon ovog teksta to možete i pretpostaviti, šešir na glavi gradonačelnika Andre Krstulovića Opare i čak nekoliko modela kompozitora Tončija Huljića potekli su s Mehina štanda.

– Konačno smo se gradonačelnik i ja ove godine službeno upoznali. Dobio sam od njega značku sv. Duje, koju sam stalno nosio – kazuje nam Hrapović.

Slobodna Dalmacija

Piše Nikolina Lulić

Foto Paun Paunović / Hanza Media

Related posts

In memoriam: Napustila nas je bh. aktivistkinja u Švedskoj, učiteljica Nadija Šabić

Editor

Norveška: Podignuta optužnica protiv Zikrije Krkića za dvostruko ubistvo u Trnopolju

Hamza Dizdarević : Moja majka, moja motivacija

BHD Info Desk Administrator

Leave a Comment